Helsinški odbor kritikuje odnos srbijanskih vlasti prema Bošnjacima

Sandžak: Neumitna radikalizacija

Sandžak, dio Srbije na tromeđi sa Bosnom i Hercegovinom i Crnom Go­rom, gdje živi najveći broj bošnjačke manjine u Srbiji, više od dvije decenije je na udaru državne represivne politi­ke koja je imala za cilj minimiziranje te manjine. Odnos prema islamu i mu­slimanima u Jugoslaviji počeo je da se zaoštrava i dobija neprijateljski prizvuk još osamdesetih godina, kada srpska elita pokreće kampanju protiv musli­mana i iznosi tezu o „islamskom fun­­damentalizmu koji prijeti da uništi Ju­goslaviju”. To je bila priprema za geno­cid u BiH, čije su posljedice osjetili i Bošnjaci u Sandžaku. Odnos prema muslimanima nije se suštinski promije­nio, ali se pod pritiskom evropskih or­ganizacija kao što su Savjet Evrope, OEBS i EU, država uzdržava od otvo­rene represije. Međutim, država sada primjenjuje druge metode kao što su kriminalizacija pojedinaca ili grupa (vehabije), ali prije svega kroz konstan­tno podrivanje Islamske zajednice kao jedine institucije koju Bošnjaci imaju, inače od ključnog značaja za njihov identitet.

Značaj Islamske zajednice za Bošnjake je izraz potrebe za religijom koja doprinosi jačanju vlastitiog iden­titeta i doprinosi integraciji društva. Potreba za jačanjem identiteta je razu­mljiva i kao odgovor na dugogodišnju diskriminaciju i nevidljivost, te policij­ski teror, otmice i likvidacije tokom ra­ta u Bosni i Hercegovini. Islamska za­jednica je također, ključna identitetska matrica za bošnjačku zajednicu u od­sustvu drugih institucija. Zbog toga je i bila na udaru Beograda i beogradskih „službi”, sve s ciljem da se temeljno de­stabilizuje. To je dovelo do cjepanja Is­lamske zajednice i stvaranje tenzije unu­tar bošnjačke zajednice što može, ako za­treba, da se brzo pretvori u kriznu tačku.

Bošnjačka nacionalna manjina u Sandžaku već duže vreme je u žiži javnosti zbog tzv. sukoba u Islamskoj zajednici, ali i ruvaliteta dvije lokalne političke partije, odnosno njihovih lidera Sulejmana Ugljanina i Rasima Ljajića. To je impliciralo i sukob na liniji Ministarstva vjera i Islamske zajednice u Srbiji na čelu sa Muamerom Zukorlićem.

Posjeta reis­ul-­uleme Mustafe Cerića

Događaji koji su prethodili pomirenju dvojice lidera, u Sandžaku su iskristalisali probleme ovog regiona. Riječ je o posjeti vrhovnog poglavara muslimana u BiH reis­ul­uleme Mustafe Cerića i sprečavanje vlasti da održi skup u Tutinu gdje bi Cerić govorio na glavnom gradskom trgu, kao i razmjena oštrih optužbi između Ministarstva vjera i IZ u Srbiji.

Posjeta Mustafe Cerića bila je povod da se Adem Zilkić, inače bez veće podrške u Sandžaku ali s podrškom Beograda, pismom obrati Rijasetu IZ u BiH u kojem najoštrije osuđuje najavu dolaska bosanskog reisa Mustafe Cerića. Zbog toga, kako se ističe, što je “doprinjeo produbljivanju podjela u Islamskoj zajednici, a naročito među sandžačkim Bošnjacima”. Njegov boravak, kaže se dalje, nije poželjan u Sandžaku, jer “nije u interesu mira među vjernicima”. Vlada Republike Srbije samo se nadovezala na ovo pismo sličnom izjavom ministra vjera Bogoljuba Šijakovića, ali i odlukom lokalne vlasti u Tutinu koja je zabranila najavljeni skup.

Zilkić je također zatražio od države da uhapsi Zukorlića i da zabrani „bilo kakav skup i obraćanje na otvorenom prilikom dolaska Cerića”.

Poglavar IZ u BiH reis Cerić je prilikom svoje posjete Sandžaku istakao da je „Sarajevo duhovni centar svih Bošnjaka”. Cerić je takođe ukazao na kršenja prava muslimana, što je Ministarstvo vjera ocjenilo kao „neosnovane i drske”. Zukorlić je istako alarmantne činjenice koje govore o diskriminaciji Bošnjaka – u lokalnoj policiji je zaposleno je oko 80 posto građana srpske nacionalnosti i to u gradovima gdje ima više od 85 posto Bošnjaka. Slična je situacija i u sudstvu i drugim državnim institucijama.

Izvor: rijaset.ba

Obrada: IslamBosna