BiH i Švicarska ponovo pregovaraju o izručenju 6 porodica!

Šest lica arapsko-muslimanskog porijekla (Tunis, Maroko) izbjegli su zbog političkih proganjanja iz svojih zemalja. U Bosni su pred kraj i poslije rata radili za humanitarne organizacije Saudijske Arabije i Kuvajta. Sklopili su brakove s bosanskim državljankama i s njima zasnovali porodice. Tim putem su trebali dobiti ili dozvolu boravka ili državljanstvo. Na osnovu Dejtonskog sporazuma, strani humanitarci, a posebno Arapi su morali napustiti našu državu. Pritisak je rastao, a posebno nakon 11. septembra 2001. godine. Jedna grupa od šest porodičnih ljudi alžirskog porijekla je te godine izručena Americi i završila u Guantanamu, mada je sud Bosne i Hercegovine te ljude oslobodio svake sumnje da imaju bilo kakve veze s terorističkim grupama. Tek 2008. vratile su se tri osobe u Bosnu i Hercegovinu dok se ostali i dalje bez bilo kakve optužbe nalaze u Guantanamu.

U tim godinama mnoge takve porodice su izbjegle u zemlje Evrope, da bi izbjegli deportaciju u svoje zemlje u kojima bi bili izloženi mučenju i višegodišnjem ropstvu.
Mnogima je oduzeto državljanstvo. Iako oženjeni državljankama Bosne i Hercegovine s kojima su osnovali porodice, bili su deportovani i razdvajani od porodica, a sve to pod pritiskom USA, EU-a i visokih predstavnika. To je bio razlog da Bosna i Hercegovina odbije zahtjev švicarskih vlasti 2007./2008. da prihvati šest porodica. U Švicarskoj su zahtjevi tih osoba za azil odbijeni bez razmatranja razloga bjegstva.

U novembru 2008. Bosna i Hercegovina je sa Švicarskom sklopila novi sporazum o povratku tih osoba, a taj sporazum uključuje i povratak lica iz trećih država. Švicarska ministrica policije Evelin Widmer Slumpf je doputovala u Sarajevo i potpisala taj sporazum koji je 1. jula 2009. stupio na snagu.

Švicarske vlasti ponovo pokušavaju protjerati te porodice za Bosnu i Hercegovinu, nakon skoro desetogodišnjeg boravka s djecom koja su u Švicarskoj rođena i u najvećem dijelu školu pohađala.

Ministar sigurnosti Tarik Sadović je potpisao taj novi sporazum. Sredinom jula 2009. on je otpušten iz vlade. U mnogim izvještajima je navedeno da je oklijevao i premalo se zalagao za protjerivanje osoba arapskog porijekla.Ovo je apel Ministarstvu vanjskih poslova BiH od koga se očekuje da odbije prijem ovih porodica i spriječi njihovo daljnje izručivanje u zemlje u kojima će biti izloženi torturama i nehumanom tretmanu.

A.W., Zürich, 06. 09. 2009.

Otvoreno pismo Ministarstvu vanjskih poslova BiH

Obraćamo vam se molbom u nadi da ćete imati razumijevanja i shvatiti ozbiljno problem u kome se nalazimo.

Mi činimo šest porodica koje su iz Bosne i Hercegovine emigrirali u Švicarsku u periodu od 1997. do 2003. godine, a zbog Dejtonskog sporazuma koji podrazumijeva da svi humanitarni radnici i vojni dobrovoljci, a posebno osobe afroazijskog porijekla napuste BiH.

Naši muževi su porijeklom iz Tunisa/Maroka i u BiH su došli za vrijeme agresije kako bi pomogli kao humanitarni radnici koji su radili za humanitarne organizacije Kuvajta i Saudijske Arabije.

Dakle, i oni su spadali u kategoriju onih koji su trebali napustiti BiH pa smo i mi, njihove supruge s djecom odlučile da ne razdvajamo porodicu te da napustimo BiH zatraživši azil u Švicarskoj.

Povratak u zemlje porijekla naših muževa je nemoguć jer bi u tom slučaju bili izloženi velikim torturama i dugotrajnom zatvoru, a sigurno da bi se neki od njih suočili sa smrtnim kaznama o čemu su nas obavijestile njihove porodice u matičnim zemljama (neki su već u odstustvu dobili smrtne kazne i kazne zatvora u trajanju od po 20 godina), a opet sve to zbog boravka u BiH jer vojni režim njihovih matičnih zemalja njihovo prisustvo u stranoj zaraćenoj zemlji smatraju velikim krivičnim djelom…

Švicarska je odbila naš zahtjev za azil i poslala vam diplomatsku notu kojom traže naše izručenje u BiH što ste vi ranije odbili.

Mi bismo vam bili duboko zahvalni (ukoliko ne možete garantovati zaštitu ljudskih prava nas i naših porodica, te da naši muževi neće biti deportovani u zemlje u kojima ih čekaju torture ili suočenje sa smrtnom kaznom) da odbijete zahtjev za prijem nas supruga sa djecom jer bi to značilo trajno razdvajanje naših porodica i kršenja naših porodičnih prava.

Molimo vas da odbijete da nas primite i pomognete da nam Švicarska dodijeli azil kako bi našoj dugogodišnjoj agoniji došao kraj. Nalazimo se doista u izuzetno teškoj situaciji i mi i naši muževi, naša djeca, živimo u neprestanom strahu i psihološkim torturama.

Molimo vas da nam pomognete da tome dođe kraj i da ne postanemo žrtve političkih potkusurivanja.

Molimo i sve medije da nam izađu u susret i pomognu da se o našoj sudbini čuje što dalje kako ne bismo preko noći postali ono što su porodice tzv.”Alžirske grupe” ili porodice zarobljenika u Bosnantanamu.

Molimo sve one koji mogu da nam pomognu, da daju svoj doprinos i obrišu suze našoj uplakanoj dječici koji su zaboravili šta znači djetinjstvo i bezbrižna porodica.

Pomozite nam da sa njima radimo zadaće i igramo dječije igre, umjesto što liježemo odjeveni i budni čekamo jutra u strahu od svakog zvuka na vratima.

Iskreno se nadamo vašemo razumijevanju i pomoći da našoj noćnoj mori dođe kraj.

Unaprijed zahvalne porodice koje žive u strahu,

Kafedžić Aida, supruga Gedira Zouheira
Bošnjaković Mersiha, supruga Bakoučea Sofiena ben Alija
Bouzidi Amra, supruga Bouzidija Fethija
Polovina Saida, supruga Gaieba Lotfija
Čehić Mersima, supruga Bejeouia Abdel Kerima
Stupar Ismeta, supruga Hakimi Muhameda

 

IslamBosna.ba