Zašto spavamo?

Teorije naučnika se razlikuju počev od onih koje zagovaraju “održavanje” rada mozga tokom sna, do popravljanja oštećenja uzrokovanog oksidacijskim stresom za vrijeme budnosti, osiguravajući tako dugovječnost. Nijedna od teorija nije u potpunosti prihvaćena.

Nove analize Jeromea Siegela, profesora psihijatrije pri Univerzitetu UCLA i direktora Centra za istraživanje spavanja pri institutu Semel Institute for Neuroscience and Human Behavior u SAD-u, otkrile su da je primarna funkcija spavanja povećati učinkovitost životinja i minimalizirati rizik za organizam pomoću regulacije trajanja i vremenske tempiranosti ponašanja. Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Reviews Neuroscience.

Na spavanje se često gledalo kao na nešto negativno za opstanak jer su usnule životinje osjetljivije na predaciju i ne mogu obavljati radnje koje im osiguravaju opstanak“, rekao je Siegel. Spomenuta ponašanja odnose se na hranjenje, razmnožavanje, brigu o članovima porodice, uočavanje opasnosti u okolini i traženje plijena. Iz navedenog se smatralo da spavanje mora služiti nekoj još nedefiniranoj fiziološkoj ili moždanoj funkciji koja se ne može odvijati dok su životinje budne, dodaje Siegel.

Siegelov je laboratorij proveo novu studiju o spavanju širokog raspona životinja, od čudnovatih kljunaša i morževa, sve do kljunatog ješka, malog australskog sisavca koji liježe jaja, ukapa se u tlo i prekriven je iglicama. Istraživači su zaključili da je spavanje visoko adaptivno ponašanje, slično kao i neaktivni stadiji poznati u velikom broju vrsta, počevši od biljaka i mikroorganizama koji prolaze fazu mirovanja, iako u mnogim slučajevima ne posjeduju nervni sistem. Prema Siegelu, ideju da je spavanje aktivnost rezervirana za mozak čini upitnom.Dužina spavanja svake vrste određena je vremenom potrebnim za hranjenje, odnosom troška i dobrobiti proizašlim iz aktivnosti i rizika, migracijama, brigom za mlade i dr.,Jerome Siegel

Posmatramo spavanje kao kontinuum koji varira od faza mirovanja, poput torpora (vrste kraće hibernacije) i hibernacije, do perioda stalnih aktivnosti bez ikakvog spavanja (primjerice, za vrijeme migracije, kad ptice mogu danima letjeti bez zaustavljanja), pojašnjava Siegel.

Hibernacija je primjer aktivnosti koja regulira ponašanje nužno za preživljavanje. Mala životinja zimi ne može migrirati na mjesta toplije klime. Zato hibernira, učinkovito snižavajući svoju potrošnju energije a, prema tome, i svoju potrebu za hranom, pritom ostajući sigurna od predatora.

Tako je dužina spavanja svake vrste određena vremenom potrebnim za hranjenje, odnosom troška i dobrobiti proizašlim iz aktivnosti i rizika, migracijama, brigom za mlade i drugim činiteljima. Za razliku od hibernacije i torpora, rekao je Siegel, spavanje je jako reverzibilno – životinje se iz tog stanja mogu brzo probuditi, što je jedinstvena prilagodba sisavaca koja omogućava relativno brz odgovor na osjetilne signale.

Ljudi se također uklapaju u ovu analizu. Ono što spavanje čini fascinantnim nije nereagiranje ili ranjivost koju ono stvara, nego sposobnost smanjenja brzine metabolizma mozga i tijela, a istovremeno omogućavanje visokog stupnja reaktivnosti na okolinu.

Često citiran primjer je onaj kada roditelje budi i najtiši plač djeteta, a inače su sposobni prespavati grmljavinu, rekao je Siegel.To dokazuje sposobnost uspavanog ljudskog  mozga da neprestano obrađuje čulne signale i potiče potpuno buđenje na značajne podražaje u nekoliko stotina milisekundi.

Ljudski mozak u prosjeku čini samo 2% ukupne tjelesne mase, ali troši 20% energije tokom tihog buđenja. Osim očuvanja energije, spavanje nam osigurava i dobrobiti za preživljavanje npr. smanjen rizik od ozljede, smanjenu potrošnju hranjivih tvari i, s evolucijskog stajališta, smanjenu vjerovatnost da će nas uočiti predator, pojašnjava Siegel.

Ovakva darvinistička perspektiva također može objasniti promjene u obrascu spavanja povezane s godinama, rekao je Siegel. Kad smo mladi, spavamo dubljim snom zbog visokog nivoa metaboličkih aktivnosti koje se značajno smanjuju tokom sna, ali i jer nas odrasli štite. Kako starimo, zbog smanjenja metaboličkih aktivnosti, kao i zbog činjenice da sada sami preuzimamo ulogu zaštitnika, mijenjaju se obrasci spavanja.

IslamBosna.ba