Pogodio me u leđa i pitao hoću li još

Tužilaštvo BiH pročitalo je jučer transkript svjedočenja D2, koji je 13. jula 1995. godine preživio strijeljanje više od 1.000 Srebreničana u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica, općina Bratunac, javio je BIRN.

Svjedok D2 dao je iskaz pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) na suđenju Radislavu Krstiću, bivšem načelniku štaba i zamjeniku komandanta Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), koji je pred Tribunalom u Haagu osuđen na 35 godina zatvora za genocid u Srebrenici.

Za genocid odnosno učešće u ubistvima u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica Tužilaštvo BiH tereti Radomira Vukovića i Zorana Tomića, bivše pripadnike Drugog odreda Specijalne policije.

– Predali smo se bosanskim Srbima u Konjević Polju 13. jula 1995. godine. Proveli smo nekoliko sati na livadi, a oni su bili oko nas. Onda smo u dva-tri autobusa krenuli u pravcu Bratunca. Odvezli su nas pred neku vrstu skladišta. To je bila Kravica. Svi smo bili u panici i strahu. Kad smo dovedeni tu, znao sam šta će se desiti – svjedočio je D2.

Svjedok je kazao da su u skladištu muškarci – kojih je, prema njegovim tvrdnjama, bilo oko 1.000 do 1.500 – morali predati novac, nakit i druge dragocjenosti, te da su im vojnici “zapisivali imena, kao da će nam to vratiti”.

Sjedili su još neko vrijeme u skladištu, navodi se u iskazu, a kad je pao mrak, pucnjava je počela.

– Jedan od njih, s dugom bradom i tamnim sunčanim naočalama, ušao je i bio prvi koji je počeo pucati na nas. Bacio sam se na pod, nakon toga uslijedio je pravi haos. Pucali bi po pola sata, malo se odmorili, a onda bi počela nova runda. Ljudi su vrištali, bilo je strašno – kazao je D2.

Nakon što se pucnjava smirila, svjedok D2 je pokušao pobjeći kroz prozor skladišta, ali su ga vojnici primijetili.

– Neko je krenuo prema meni, znao sam da mi je tu kraj. Čekao sam da me ubije. Opalio je jedan metak i pogodio me u leđa. Pitao me je: ‘Hoćeš li još?’ Pretvarao sam se da sam mrtav. Tu su me ostavili – navodi se u iskazu.

D2 je iza hangara ostao do jutra, kad su, kako je rekao, vojnici pozivali preživjele da izađu iz hangara jer je “stigao Crveni krst da ih vozi u bolnicu”.

– Natjerali su ih da pjevaju srpske pjesme jedno pola sata, a onda sam čuo rafale. Nakon toga su ih bagerima pokupili – ispričao je u iskazu D2, te dodao da je potom kroz šumu pobjegao u Žepu, gdje je stigao desetak dana poslije.

Bježeći iz Žepe, krajem jula 1995., D2 je zarobljen i odveden u Rogaticu, gdje je ostao do januara 1996. godine kad je prebačen u zatvor Kula kod Sarajeva, a ubrzo i razmijenjen.

Na narednom ročištu, 29. septembra, planirano je da Odbrane putem videolinka unakrsno ispitaju Ljubomira Borovčanina, kojem se u Tribunalu u Haagu trenutno sudi za zločine u Srebrenici. Za isti dan zakazano je i saslušanje Richarda Butlera, haškog istražitelja također putem videolinka.

Fena