Motivacija i islam, I dio

Pošto ljudska bića imaju dualnu prirodu (tijelo i duša/psiha), prirodno bi trebale biti dvije vrste motiva: (1) biološki motivi i (2) psihološki motivi. Biološki ili primarni motivi mogu uključivati glad, žeđ i seks. Psihološki motivi kao dostignuće, ispunjenje, manipulacija, kontrola, istraživanje i znatiželja mogu biti grupisani kao psihološki ili sekundarni motivi. A iz islamske perspektive, religijski motiv treba biti uključen kao jedan od psiholoških motiva.

Očigledno, stepen do kojeg religijski motiv utječe na ponašanje zahtjeva da duše ljudi budu na određenom stepenu imana (iman kao stalna varijabla) ili određenom stepenu potencijala prihvatanja imana (iman kao diskretna varijabla). Pošto savremena zapadna psihologija ne uključuje dušu kao predmet istraživanja, religijski motiv ima minimalnu pažnju u psihologiji motivacijske literature. I pošto islam vjeruje da se ljudska bića sastoje od tijela i duše, islamska perspektiva o tome kako je osoba motivisana po biolškim motivima se također razlikuje od zapadnjačke. Ukratko, islam vjeruje u postojanje ljudske duše i njenog utjecaja na ljudsku motivaciju.

Fokus na ljudskoj duši je jedina bitna razlika između islamske koncepcije motivacije i savremene zapadnjačke koncepcije motivacije. Naredne podteme bave se “opisom” različitih primarnih i sekundarnih motiva iz zapadnjačke psihološke perspektive zajedno s islamskom perspektivom.

Primarni motivi

Glad i žeđ

Moderna psihologija ubraja glad, zrak, spavanje i seks kao osnovne, primarne, biološke ili psihološke motive ljudskog bića. Islam naglašava ispunjavanje osnovnih bioloških potreba za opstanak ljudskog bića, zasnovano na hadisu koji spominje pravo svakog čovjeka da ima skrovište, odjeću, hranu i vodu (prenosi Tirmizi, Ahmed i El-Hakim); i drugi hadis koji spominje koncept dijeljenja osnovnih bioloških potreba kao voda, trava i vatra (prenosi Ebu Davud, Ahmed i Ibn Madže). Svi ovi elementi koje je spomenuo Poslanik, s.a.v.s., ustvari pomažu ljudima da ostvare svoje biološke potrebe kao glad, žeđ, zrak i seks. Prepoznavanje ovih bioloških potreba treba da nama muslimanima učini prepoznatljivim koncept tevhida (jednoća Boga) i hidajeta (Božija uputa). Dvije kur’anske sure ukazuju na važnost povezivanja ispunjavanja osnovnih bioloških potreba s konceptom tevhida i hidajeta.

“Allah navodi kao primjer grad, bezbjedan i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah.” (16:112) 

“Neka se oni Gospodaru ovoga Hrama klanjaju, koji ih gladne hrani i od straha brani.” (106:3-4).

Očigledno, zapostavljanje koncepta duše (kao u zapadnoj psihologiji) će učiniti da zaboravimo da budemo zahvalni Allahu i učiniti da zaboravimo da pratimo ispravan put u hidajet pošto je On koji nam je pomogao da ispunimo nase biološke potrebe. Naredna implikacija dodavanja elementa duše u izučavanju motivacije jeste da će muslimani biti u mogućnosti dati bolje objašnjenje različitih vrsta ponašanja i mentalnih procesa. Naprimjer, kako možemo objasniti motivaciju muslimana da poste zanemarujući njihovu glad i žeđ? Zašto je samo nekoliko ljudi u Talutovoj vojsci bilo u mogućnosti da se suzdrže od pijenja vode dok većina njih nije ( 2:249)? Stepen imana u ljudskoj duši očito igra važnu ulogu ovdje. To je zato sto je iman u našim dušama taj koji nas motivira da jedemo samo halal hranu i suzdržavamo se jesti kad je haram, osim u slucaju neophodnosti (6:145).

Druge biološke potrebe

Osim gladi i žedi, islam također priznaje ljudske potrebe za kisikom (6:125), spavanjem ili odmaranjem(17:12; 25:47; 40:61), i seksom (30:21). U nekim kur’anskim surama, Allah naglašava da su oni dio ljudskih potreba ili motiva. Interesantno, u svim ovim surama, Allah povezuje ljudske potrebe s konceptom tevhida i hidajeta, što nedostaje u zapadnoj psihologiji. U terminima seksualnih motiva zapadna psihologija objašnjava da na seksualne motive utječu mozak (limbni sistem), vanjski faktori (pogled, miris i zvuk), društveno i seksualno iskustvo, ishrana, emocije, starost, misli, fantazije, kultura, moralnost itd. Iz islamske perspektive, mi ne poričemo utjecaj ovih faktora na seksulani motiv. Ono što nedostaje zapadnoj psihologiji je razumijevanje halala i harama (dozvoljenog i zabranjenog) u seksualnom ponašanju. Naprimjer, heteroseksualno ponašanje van legalnog braka, homoseksualno ponašanje i biseksualno ponašanje se smatraju haramom u islamu. I u slučaju legalnog braka, određena seksualna ponašanja se smatraju haram, kao sastajanje tokom menstruacije i analni seks. Na pozitivnoj strani, islam smatra zadovoljenje seksualnih potreba dio ibadeta i Muhammed, s.a.v.s., ih je opisao kao sadaku (milostinju) u jednom od  hadisa (prenosi Muslim, Ebu Davud i Ahmed) ako se izvršava u okviru legalne bračne veze.

Napisali: Alizi Alias, Muhamed Zaki Šemsudin (Malezija)
Izvor: syarafuddinsulaiman.wordpress.com  
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba