Kada su se prije godinu dana prvi put sastali predstavnici kiparskih Turaka i Grka, kako bi utrli put ponovnom ujedinjenju otoka, nada se osjećala u zraku. Iako zadatak nije izgledao nimalo lak, Dimitris Christophias (Dimitris Kristofijas) i Mehmed Ali Talat bili su izuzetno optimistični. Njihov optimizam dijelio je i Alexander Downer (Aleksander Dovner), novi posrednik Ujedinjenih nacija za Kipar: „Želim reći da je dobra volja oba pregovaračka partnera ostavila na mene jak utisak. Time jasno demonstriraju da žele postići rješenje.“
Nada sve manja
Danas, nakon 40 obavljenih razgovora, nada koja je postojala prije godinu dana, je dosta splasnula. Iz okruženja predstavnika dva naroda se osjeti suzdržanost. Stanovništvo je, i na jednom i na drugom dijelu otoka, vrlo razočarano: „Ja sam za to da živim u dvije zasebne države. Dobro se sjećam vremena prije 1974. godine i stoga ne vjerujem u suživot sa grčkim Kipranima.“
Jedan stanovnik grčkog dijela Kipra kaže: „Ne trebamo gajiti velike nade kada pojedini kažu da će do ujedinjenja doći do decembra 2010. godine. Postalo je jasno da pregovori ne napreduju i nikuda ne vode. Najgore je to što Christofias i Talat razgovaraju o nevažnim temama. Ukoliko se ne usude da na sto iznesu glavne probleme, ne možemo se nadati da će se naći rješenje.“
Većina želi dvije države
I zaista. Političari uopšte nisu razgovarali o vrućim temama. O tome, kakvu državnu formu treba imati budući Kipar – da li će biti država sa centralnom Vladom i dvije regionalne uprave ili savez država, odnosno dvije zemlje sa odvojenim vladama. Većina stanovništva priželjkuje rješenje o stvaranju dvije države, pogotovo kiparski Turci. I na jugu otoka se osjeti ogorčenje stanovništva. Ono se ogleda prije svega u visokom broju stacioniranih turskih vojnika. Procjenjuje se da je njihov broj dostigao i 35.000. Jedna žena grčkog porijekla ne gleda optimistično u budućnost: „Smatram da neće ništa uraditi zato što je Turska angažovana ovdje na Kipru. Kada Turci nešto zauzmu, onda to ne vraćaju. Nisam optimistična. Stoga ne vjerujem da će se naći neko rješenje za Kipar.“ S obzirom na raspoloženje koje vlada, šanse za ponovno ujedinjenje sredozemnog otoka su male. Ipak, ima i Kiprana koji žele nešto drugo: „U glavi više ne gajim nadu ali nada u mom srcu i dalje postoji.“
DW