Stanišić imao snage u BiH i prije talačke krize

Na suđenju Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću pred Haškim tribunalom, svjedok optužbe Charles Kirugia izjavio je da je Stanišić u ljeto 1995. imao snage u BiH i prije nego što je učestvovao u oslobađanju pripadnika UNPROFOR-a iz ruku pobunjenih bosanskih Srba.

Tadašnji načelnik Službe državne bezbjednosti Srbije, Stanišić je optužen za zločin nad nesrbima u Hrvatskoj i BiH u periodu 1992-95.

Zajedno sa njim, optužen je i njegov tadašnji pomoćnik i prvi komandant “crvenih beretki” Simatović, zvani Frenki.

Kirugia, koji je u junu 1995. bio predstavnik UN u Beogradu, posvjedočio je da je sa Stanišićem razgovarao o oslobađanju više stotina pripadnika UNPROFOR-a koje je vojska bosanskih Srba uzela kao taoce, pošto je NATO bombardovao vojne ciljeve na teritoriju kojeg su kontrolirali.

– Specijalni izaslanik UN Yasushi Akashi je tada zatražio pomoć od predsjednika Srbije Slobodana Miloševića u oslobađanju talaca. Milošević je zadatak da nam pomogne dao Stanišiću, s kojim sam ja držao vezu – izjavio je Kirugia.

Prema njegovim riječima, Stanišić mu je, tokom razgovora, kazao da misija nosi veliki rizik, zato što “postoje snage koje se protive oslobađanju talaca”.

– Stanišić mi je rekao i da će, stoga, morati da bude oprezan prilikom kontaktiranja njegovih snaga u BiH. Ukazao je na neophodnost da, kako je rekao, kontaktira svoje snage u BiH. Na pitanje tužioca Dermota Groomea da li je razumio da su snage koje je Stanišić nazvao svojima bile u BiH i prije krize oko talaca, Kirugia je odgovorio potvrdno.

Kenijski diplomata je posvjedočio i da je Stanišić imao direktan kontakt s vođom pobunjenih bosanskih Srba Radovanom Karadžićem i komandantom vojske Ratkom Mladićem.

– Na sastanku, kojem je 10. juna 1995. prisustvovao i Milošević, Stanišić se pitao da li bi Karadžića i Mladića trebalo podvrći pritisku da taoce predaju direktno UNPROFOR-u u Sarajevu ili da ih predaju njemu, odnosno vlastima u Beogradu. Bilo je jasno da je želio da taoci budu predati njemu – rekao je Kirugia.

Svjedok je naglasio da su Milošević i Stanišić željeli da budu viđeni kao “oni koji su isposlovali oslobađanje talaca”.

Milošević i Stanišić su, kako je kazao Kirugia, od izaslanika UN Akašija i komandanta Unprofora, britanskog generala Ruperta Smitha tražili i garancije da NATO, po oslobađanju talaca, neće bombardovati bosanske Srbe u znak odmazde.

Kirugia je potvrdio da je, zajedno sa Stanišićem, prisustvovao dolasku jedne od posljednjih grupa oslobodjenih talaca u Novi Sad.

Tužilac Groome je u dokaze uveo više televizijskih snimaka načinjenih pri predaji talaca Stanišiću i “crvenim beretkama” SDB-a.

Teza optužbe, koju je u uvodnoj riječi iznio tužilac Groome jeste da je Stanišićeva uloga u oslobađanju talaca pokazala da je on imao moć da utiče na vojni i politički vrh RS, a koju je u prethodnim godinama rata koristio u cilju ostvarenja zajedničkog zločinačkog poduhvata nasilnog stvaranja nove srpske države.

Doprinos Stanišića oslobađanju talaca, prema optužbi, valja uzeti u obzir kao olakšavajuću okolnost pri odmjeravanju zatvorske kazne, pošto on bude proglašen krivim.

Prvooptuženi Stanišić ni danas nije prisustvovao procesu, tvrdeći da je suviše bolestan, iako se, prema današnjem izvještaju ljekara, njegovo psihičko stanje popravilo.

Stanišić pati od hronične bolesti organa za varenje i depresije.

Prema nalazu lekara, on je psihički sposoban da učestvuje u procesu, a fizički može da bude prisutan u sudnici u periodima od najmanje 30 minuta, a uz češće pauze, možda, i duže.

Proces je danas, odlukom sudskog vijeća, nastavljen uprkos protivljenju Simatovića, koji još nije postavio novog advokata, umjesto Zorana Jovanovića koji je iznenada umro početkom augusta.

Simatovića je u sudnici zastupao kobranilac Vladimir Domazet.

Simatovićeva odbrana će, zbog toga, svjedoka Kirugiu unakrsno ispitivati naknadno.

Onasa