Problem pretjerivanja u vjeri (simptomi, razlozi, posljedice i lijek), I dio

To jadno stanje nije dovoljan razlog muslimanima da počnu razmišljati o ujedinjavanju safova, već na svakom koraku se nailazi na razjedinjenost, vrijeđanja i potvore. Pogledamo li stanje muslimana vidjet ćemo da su muslimani podjeljeni u tri skupine, gledano s aspekta pridržavanja vjere. Ljudi koji od vjere nemaju ništa osim muslimansko ime, oni koji su svoja srca vezali za dunjaluk i na tom putu su spremni da trpe sve moguće vrste poniženja.Ovakvih je u umetu mnogo. To je jedna krajnost.

Druga skupina, skupina ljudi kojih je brojem mnogo manje od prve, ali je mnogo bučnija od prve, ljudi koji su otišli u drugu krajnost, oni koji bi da preko noći uspostave šerijatsku državu, zaboravljajući da su ljudima na našim prostorima komunisti ispirali mozak pedeset godina, zaboravljajući da je Allahov Poslanik,s.a.v.s., proveo dvadeset i tri godine pozivajući ljude u islam, trinaest godina je bio u Meki i svakim danom gledao harem Kabe prepun kipova, strpljivo pozivajući u Allahovu vjeru, on, koji je dobivao objavu od Uzvišenog Allaha….
Sigurno s lijepim namjerama, iako to nije dovoljno, ljudi iz ove skupine nerijetko nanose velike štete Islamu i ljudima koji se deklarišu kao muslimani. Ljubomorni na kršenje Allahovih propisa na svakom koraku, u želji da poprave stanje ljudi koji ih okružuju nerijeto takvi ljudi izađu iz okvira Šerijata, pa ćemo naći da se naređuje na dobro a odvraća od zla na način koji je dalek od onoga što nam je pojasnio Allahov Poslanik,s.a.v.s., daleko od onoga kako to pojašnjavaju nasljednici vjerovijesnika, učenjaci.

Nerijetko se dešava da se ljudi uzdižu iznad nivoa na kojem se nalaze, pa ćemo naći ljude da govore o onome o čemu nikada nisu harfa pročitali, ili su pročitali pa pogrešno shvatili. Muftijom se smatra svako, samo ne onaj ko to zaslužuje. Ljudi se izvode iz vjere zbog počinjenog grijeha, drugi se proglašavaju novotarima, a treći griješnicima bez imalo opreza i sustezanja.

Treća skupina ljudi su oni koji su odabrali srednji put između ove dvije skupine, oni koji pokušavaju da slijede Allahovog Poslanika,s.a.v.s., u svim segmentima njegovog života,neodbacujući jedan dio a prihvatajući drugi. Ljudi koji, kako god, slijede Poslanika u pozivanju ljudi ispravnom vjerovanju, tako isto slijede Poslanika u njegovom ahlaku te ophođenju s onima koji ga okružuju. Ljudi koji za sva novonastala pitanja, koja se tiču ummeta, konsultuju najeminentnije učenjake današnjice, one kojima je cijeli ummet posvjedočio da su kompetentni da govore o problemima ummeta. Vraćaju se na fetve onih koji su svoj život proveli u radu za Allahovu vjeru, onih koji se na tom putu nisu bojali ničijeg prigovora. To i jeste odlika Ehlis-sunneta, odabrali su srednji put u mnogim pitanjima u kojima su novotari otišli u jednu od dvije krajnosti.

Ehlis-sunnet je odabrao srednji put u poglavlju Allahovih svojstava, između muattila i mušebbiha, srednji put u poglavlju prijetnje i obećanja, između murdžija i haridžija, srednji put u poglavlju ljudskih djela, između džebrija kaderija, srednji put u poglavlju ashaba, između haridžija koji su Aliju, r.a., proglasili nevjernikom i rafidija koji su uzdigli Aliju, r.a., na nivo božanstva. U ovom tekstu ćemo govoriti o drugoj skupini koja je u određenim segmentima sigurno izašla iz okvira Šerijata, uzela određen dio ajeta i hadisa, a zapostavila drugi. Zbog velikih šteta koje na svojoj koži trpe oni koji nisu ni krivi ni dužni, veoma je bitno da znamo prepoznati simptome te bolesti, koji su to faktori koji vode da čovjek počne s pretjerivanjem u vjeri, i na kraju kako se sačuvati od toga i šta savjetovati onima koje je virus te bolesti dobro uzdrmao. Historija ove bolesti ima duboke korijene, sve do Nuha, a.s., kada je njegov narod podigao kipove ljudima iz njegovog naroda koji su bili poznati po pobožnosti i pridržavanju vjere, pa ih je to odvelo da su počinili širk. Ta bolest je veoma raširena u drugim vjerama današnjeg vremena, to je ono što ih je odvelo u zabludu.

Krščani su pretjerali u pravima Isaa, a.s., pa su ga uzdigli na nivo božanstva. Židovi su pretjerali u pravima Uzeira, a.s., pa su neki za njega kazali da je Allahov sin. Pretjerivanje je to koje je učinilo neke od njih da kažu da su oni Allahov odabrani narod i da su ostali stvoreni da njima robuju. Ovaj ummet također nije pošteđen ove bolesti, od vremena Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa sve do sada. Allahov Poslanik, najbolji učitelj, sasijecao je bolest pretjerivanja u vjeri u korijenu, nije dozvolio da se takav vid razmišljanja ukorijeni kod ashaba, najbolje generacije. Koliko je samo hadisa iz kojih vidimo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sasijecao pretjerivanje u korjenu.

Hadis u Buhariji i Muslimu od Enesa, r.a.,u kojem se govori da su trojica ljudi došli suprugama Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa su ih upitali o ibadetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i kada su ih obavijestile, kazali su: „Gdje smo mi od ibadeta Allahovog Poslanika ? Njemu je Allah oprostio prijašnje i buduće grijehe”, pa je jedan dodao: “Što se tiče mene, ja ću neprestano klanjati po cijelu noć”.Drugi je kazao: “Što se tiče mene, ja ću neprestano postiti, neću mrsiti.”,a treći je rekao: “Što se mene tiče, ja ću ostaviti žene, neću se nikada ženiti.” Pa je došao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i rekao: “Ja se najviše bojim Allaha od svih vas, a ja postim i mrsim, klanjam i spavam, i ja se ženim, ko odustane od mog sunneta nije od mene.” Kada bi neko u današnjem vremenu odlučio da povuče ovakav potez, kako bi to mi svi pohvalili i smatrali tu osobu dobrim muslimanom!? U tome se ogleda razlika između našeg skučenog razmišljanja i dalekovidnih pogleda Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Također, Poslanik, s.a.v.s., je zatvorio ummetu vrata koja bi ih odvela do onoga do čega su došli kršćani pretjerujući u pravima Isaa, a.s., u hadisu kojeg je zabilježio imam Buhari od Omera, r.a., da je Allahov Poslanik kazao: “Ne hvalite me pretjerano, kao što krščani pretjerano hvale Isaa, a.s., ja sam rob, pa recite: Allahov rob i Njegov Poslanik.” Koliko je pažnje posvećivao Poslanik ovom segmentu ljudskog života i pokušavao da zatvori sva vrata koja vode pretjerivanju u vjeri govori nam i hadis kojeg je zabilježio imam Ahmed od Ibn Abbasa, r.a., da je Poslanik zatražio od Ibn Abbasa da mu dohvati kamenčiće kojima će gađati džemreta, pa mu je dodao sitnih kamenčića kao zrno graška,  pa je kazao Allahov Poslnik,s.a.v.s.: “Da, sa sličnim ovima, čuvajte se pretjerivanja u vjeri, zaista je pretjerivanje u vjeri uništilo one prije vas.”

Pogledajmo o kako malim djelima je razmišljao Allahov Poslanik, ako je pretjerivanje zabranjeno u ovako sitnim djelima, onda je mnogo važnije da bude pretjerivanje zabranjeno u većim stvarima od ove. Vidimo da Allahov Poslanik, s.a.v.s., pojašnjava da je razlog uništenja prijašnjih naroda pretjerivanje u vjeri. Sada bi nam trebalo biti jasno koliko je bitan govor o ovoj tematici. Opasnost pretjerivanja je tolika da je Allah, dž.š., zabranio prijašnjim narodima pretjerivanje i to spomenuo u Kur’anu kako bi nama u tome bila pouka.

Kaže Allah dž.š.:

“O sljedbenici Knjige, ne pretjerujte u vašoj vjeri i o Allahu samo istinu govorite…” (En-Nisa, 171. ajet).

Također, kaže Uzvišeni:

“Reci: O sljedbenici Knjige, ne pretjerujte u vašoj vjeri, suprotno istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s pravog puta skrenuli.” (El-Maida, 77. ajet)

Nakon što smo pokušali dočarati opasnost pretjerivanja u vjeri, napokon da počnemo sa spominjanjem faktora koji uzrokuju pretjerivanje, vode insana putem pretjerivanja. Da bi se naša srca smirila i da bi vidjeli da postoje u današnjem vremenu oni koji pretjeruju u prakticiranju vjere  i na taj način nanose velike štete islamu i muslimanima, spomenut ćemo neke od simptoma koji ukazuju na prisustvo ove opake bolesti pod našim podnebljem.

Zbog skučenosti s vremenom i prostorom spomenut ćemo neke od njih, bez komentara i detaljnijeg pojašnjavanja. Pretjerivanje u pogledu shvatanja pobjedonosne skupine, pretjerivanje u vezivanju samo za neku skupinu, pretjerivanje u shvatanju da je samo određena skupina izvor istine, pretjerivanje u proglašavanju ljudi nevjernicima zbog velikih grijeha koje čine, pretjerivanje u proglašavanju pojedinaca nevjernicima, pretjerivanje u proglašavanju nevjernikom onog ko ne proglašava druge nevjernicima, pretjerivanje u donošenju suda o sredinama gdje žive muslimani; da je osnova kod ljudi nevjerstvo, pretjerivanje u ispitivanju ljudi kada je u pitanju njihovo vjerovanje, pretjerivanje u zabranjivanju slijeđenja nekog od imama četiri pravne škole ili nekog drugog mudžtehida, pretjerivanje u zabranjivanju dozvoljenih stvari, pretjerivanje u strogom ophođenju s ljudima bez milosti i rahmeta, pretjerivanje u odbijanju klanjanja namaza za imamima mesdžida, i još mnogo drugih simptoma od kojih, kada bi bio samo jedan prisutan, bio bi dovovoljan razlog da se govori o ovoj temi, a kako tek ako je skoro sve spomenuto prisutno.

Također, veoma je bitno spomenuti kada govorimo o pretjerivanju da pod tim pojmom podrazumijevamo pretjerivanje u stvarima koje imaju osnovu u vjeri, ali njihov počinitelj ih je, zbog pretjeranosti u njihovom činjenju, izveo iz granica šerijata. Nikako ne mislimo pod pojmom pretjerivanja u vjeri na ono što pod tim pojmom podrazumijevaju zapadnjaci: svako pridržavanje za načela izvorne vjere se smatra pretjerivanje, nošenje mahrame, brade se smatra pretjerivanjem u vjeri, obavljanje namaza na poslu se smatra pretjerivanjem u vjeri, višeženstvo i islamski način podjele miraza se smatra oduzimanjem prava žene, i mnogo drugih stvari.

Pretjerivanje u vjeri je veoma složen problem, naročito u današnjem vremenu. Zašto?

Prvo, zato što je svijet postao jedno selo i kada neko pretjerujući u vjeri napravi neki eksces od kojeg je islam čist, to se u nekoliko sekundi prenese na drugi dio zemaljske kugle i ne samo da trpe ljudi gdje se slučaj desio, već i trpe svi u svijetu.

Drugo, pretjerivanje u vjeri je stvar koja se veže za vjeru i lijek za to bi se trebao tražiti kod ljudi čija je struka poznavanje vjere, a danas ćemo naći da svi govore o rješavanju problema koji su nastali kao plod pretjerivanja u vjeri, samo se ne slušaju oni koji bi o tome trebali da govore.

Treće, što se u velikom broju slučajeva poistovjećuje, borba protiv pretjerivanja u vjeri i borba protiv islama. Koliko je ljudi koji nisu mogli da ispolje svoju mržnju naspram islama sve dok muslimani, pretjerujući u vjeri, nisu povukli prvi potez, time dajući povoda da govore protiv islama i da ispolje javno svoju mržnju.

Četvrto, što se na taj način daje prilika da se problem muslimana u svijetu prikaže velikim, otvaraju se vrata osnivanju udruženja, skupina koje će se pod paravanom borbe protiv pretjerivanja boriti protiv islama.

Peto, kada pretjerujući u vjeri pojedinac napravi grešku ta greška se, nažalost, pripisuje svima koji vanjštinom izgledaju kao on, i zbog toga svi, kolegijalno, trpe greške pojedinaca.

Nastaviće se…

Piše: Elvedin Pezić
Izvor: Studio Din