Mnogi od poslanika spomenutih u Kur’anu su poslanici koje dijelimo s kršćanstvom i judaizmom, jer njihove priče se spominju i u Bibliji. Musa, Davud, Sulejman i Ibrahim su samo neki od tih poslanika.
Islam, naravno, priznaje sve poslanike, vjerujući da ih je Svemogući Allah slao svakom narodu kroz historiju čovječanstva da bi širili Njegovu poruku. Zapravo, o tome možemo čitati i u Kur’anu:
“Mi smo svakom narodu poslanika poslali.” (En-Nahl, 36.)
Muslimani vjeruju da je Muhammed, s.a.v.s., posljednji u dugom nizu tih poslanika. Njegova poruka je za sve ljude i za sva vremena.
Ali, Kur’an nam govori i o nekim poslanicima koji nisu spomenuti u Bibliji. Jedan od tih poslanika je Salih, a.s. Njegova priča je zanimljiva, jer o njoj Allah ne govori samo jednom u Kur’anu, već više puta.
Poslanik Salih je živio na području El-Hajr, koje se nalazi na trgovinskoj ruti od južne Arabije prema Siriji. Grad Madain Saleh, koji se nalazi nekoliko stotina kilometara sjeverno od Medine u današnjoj Saudijskoj Arabiji, je dobio ime po ovom poslaniku. Pećine u kojima su živjeli tadašnji ljudi se i danas mogu vidjeti. Salihova misija je bila da prenese poruku narodu Semud. Prema Kur’anu, narod Semud je obrađivao veoma plodnu zemlju te su ubrzo postali tašti zbog svog bogatstva. Također su obožavali mnogo bogova, ugnjetavali siromašne i živjeli životima kojima Allah nije bio zadovoljan.
Salihova poruka je bila jednostavna: trebao ih je odvratiti od lošeg ponašanja i okrenuti prema Jednom Bogu, Allahu, koji im je podario sve stvari u u kojima su uživali. Čini nam se da to i nije bio neki težak zadatak? Ali, narod Semud je bio ustrajan u svojoj neposlušnosti i odbio je prihvatiti poruku koju im je donio poslanik Salih.
Bog djeluje na mnoge čudne načine, koji su ponekad izvan domašaja našeg shvatanja. Način koji je odabrao da govori narodu Semud je bio kroz priču o kamili! Ovo je, možda, prva stvar koju trebamo primijetiti u priči o Salihu u Kur’anu. Bog može odabrati bilo koji način da nam prenese svoju poruku. Mi to često sporo shvatamo, ali On nam može govoriti kroz ljude i događaje, ili nam čak može govoriti kroz primjer kamile. Činjenica da nam On prenosi priču ne jednom, već nekoliko puta, govori koliko je važna pouka te priče.
Priča o Salihu je u Kur’anu ispričana na sljedeći način: Narod Semud je bio veoma ohol i odbio je prihvatiti da je Salih Božiji poslanik, te su tražili da im pokaže neki znak koji će im dokazati da je poslanik.
“´O Salihu´, -govorili su oni – ´ti si među nama prije ovoga cijenjen bio. Zašto nam braniš da se klanjamo onome čemu su se preci naši klanjali? Mi uveliko sumnjamo i ono čemu nas ti pozivaš.´” (Hud, 62.)
Oni od njega zapravo nisu tražili bilo kakav znak, već jedan određeni znak. Pokazali su na veliku stijenu i rekli mu da zamoli Boga da stijenu pretvori u kamilu. Uprkos njihovoj tvrdoglavosti, Salih je pristao, pod uvjetom da oni povjeruju u Boga ako se stijena pretvori u kamen. Oni su pristali. Salih je zatim žarko molio Boga da mu usliši molitvu. Zatim se velika stijena pomakla i rastavila, i iz nje je izašla prelijepa steona kamila koja je ubrzo trebala dobiti mladunče. Bog je učinio čudo za narod Semud da bi ih iskušao i vidio hoće li mu se pokoriti. Salih im je rekao:
“O, narode moj, evo ova Allahova kamila je znamenje za vas, pa je pustite neka pase po Allahovoj zemlji i ne činite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila kazna bliska.” (Hud, 64.)
Kamila je živjela među njima i ubrzo je dobila mladunče. Neki od naroda Semud su prihvatili da povjeruju u Boga zbog onoga što su vidjeli, a i zbog obećanja koje su dali. Međutim, ostali se nisu pokorili i počeli su da mrze kamilu, jer ih je podsjećala na Saliha i na obećanje koje su mu dali. Kamila je pasla zajedno s njihovom stokom i napajala se njihovom vodom. Zapravo, jedan dan bi pila ova kamila, a drugi dan ostala stoka. Salih im je rekao da je puste da pije s izvora jedan dan, a da drugi dan piju ostale životinje, kako je Allah naredio:
“I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupit će onaj čiji je red.” (El-Kamer, 28.)
Umjesto da zbog ovoga postanu dobrodušni prema kamili, oni su zapravo odlučili da joj naškode.
“A glavešine naroda njegova, one koji su se oholile. Upitaše potlačene, one među njima koji su vjerovali: ´Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?´ – ´Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono što je po njemu objavljeno´ – odgovoriše oni. ´A mi, doista, ne vjerujemo u to u što vi vjerujete´ – rekoše oni koji su bili oholi. I zaklaše onu kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslušaše i rekoše: ´O Salihu, učini da nas snađe čim prijetiš, ako si poslanik.´” (El-A’raf, 75-77.)
Kao da njihovo nevjerovanje nije bilo dovoljno, oni su također izazivali Saliha da na njih sruči Božiju kaznu, ako je on zaista poslanik. Devetorica među njima, poznati po svojim zlim djelima i podsticani od nekih žena, odoše po noći do kamile i njenog mladunčeta i ubiše ih oboje. Salih se naljutio zbog onog što su uradili. Rekao im je da im kamila sigurno nije nanosila nikakvo zlo.
“´Živjet ćete u zemlji svojoj još samo tri dana, to je istinita prijetnja.´” (Hud. 65.)
Iako su se rugali i ismijavali njegovim riječima, ovi ljudi su bili uništeni.
“A one koji su činili zlo pogodio je strašan glas i oni su u zemlji svojoj osvanuli mrtvi, nepomični, kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Semud, doista, u Gospodara svoga nije vjerovao: daleko neka je Semud!” (Hud, 67-68.)
Salih i ljudi koji su ostali su se odselili iz tog mjesta i nikad se više nisu vratili.
Pouke priče
Poruka Saliha mora da je važna, jer je Bog ne bi toliko često ponavljao u Kur’anu. Dakle, šta nam ova priča govori danas? Kako ova epizoda s kamilom može podučiti modernog čovjeka kako da živi?
Pa, prije svega, priča nas uči da ne trebamo testirati postojanje Boga, tražeći od Njega znakove i dokaze, jer sve što je stvoreno je zasigurno jedan veliki znak Njegove dobrote prema čovječanstvu. On nam je konstantno slao poslanike, ali mi smo spori u prihvatanju vjere.
Priča nas također uči da mu ne budemo neposlušni, već da slušamo Njegove vjerovjesnike i poslanike i da budemo hitri u izvršavanju onog što nam narede.
Priča o Salihu nas također poučava nečem važnom o nama samima. Mi se slažemo s Bogom kad nam ide dobro u životu, ali onda iznevjerimo naša obećanja Njemu i vraćamo se prijašnjem ponašanju.
Sjetimo se samo koliko smo puta molili za neku stvar, obećavajući da ćemo uraditi mnogo dobrih djela zauzvrat. Ali kad dobijemo ono što tražimo, mi brzo zaboravljamo ono što smo obećali.
Naposljetku, Salihova poruka je spasonosna za današnji svijet. Ona nas uči da se Bogu ne može izrugivati. On, Stvoritelj nebesa i zemlje i svega između, upravlja svim stvarima.
Ponekad ljudi misle da mogu prevariti Boga i ponašati se suprotno Njegovoj volji, ali sve stvari su u Njegovoj vlasti. On može zaustaviti našu tvrdoglavost u bilo kojem momentu, ukoliko to odluči.
Mi mislimo da smo veoma važni i pametni, jer imamo nuklearno oružje i možemo slati ljude u svemir, a u isto vrijeme, poput naroda Semud, mi ugnjetavamo siromašne i uskraćujemo prava ljudima.
Poslanik Salih, s.a.v.s., nas podučava nečem važnom: da je postupanje prema Božijoj volji nagrada sama za sebe. Ne trebaju nam nikakvi znakovi, dokazi ili čestitke za takvo postupanje. On nam kaže:
“Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.” (Eš-Šu’ara’, 145.)
Priča o poslaniku Salihu se može u potpunosti naći na sljedećim mjestima u Kur´anu: 7. sura – El-A’raf (ajeti 73-78.); 11. sura- Hud (ajeti 61-68.); 26. sura – Eš-Šu’ara’ (ajeti 141-159.) i 27. sura-En-Naml (ajeti 45-53.).
Salihova priča nas sve može naučiti kako da budemo bolji ljudi.
Napisao: Idriz Teufik (Idris Tawfiq) – britanski pisac koji je postao musliman prije nekoliko godina. Prije toga je bio na čelu religijskog obrazovanja u različitim školama u Velikoj Britaniji. Prije nego je prihvatio islam, bio je rimokatolički svećenik. Danas živi u Egiptu. Za više informacija o njemu posjetite: www.idristawfiq.com
Izvor: IslamOnline
Za IslamBosna.ba prevela: E.D.