Ne može se nabrojati sve što je K.H. učinio za mnoge Bosance, a ni ono što još uvijek čini. Zavolio je BiH, kako kaže, zbog Bosanaca. Nije ni mali broj istih koje on redovno obavještava o svim svojim aktivnostima, bilo da je to pismo žalbe hrvatskom ministru saobraćaja zbog “zaokruživanja cijena” na naplatnim kućicama na hrvatskom autoputu – na štetu putnika, naravno, ili pismo žalbe austrijskoj ambasadi i ostale aktivnosti nakon toga, zbog neodobravanja vize Bosancu za ulazak u Austriju gdje ga je čekala njegova supruga…sve do zadnjeg slučaja u kojem je K.H. očigledno “razotkrio” neke od podmuklih dešavanja u BiH, i u svom kratkom ali oštrom pismu, ovaj put upućenom Havieru Solani, jasno izlaže svoje stavove u pogledu na cijelu situaciju u našoj zemlji, s nadom da će bar neko da učini nešto protiv javašluka i islamofobije.
Probajte zamisliti sljedeću situaciju:
Strani ste državljanin, i boravite po ko zna koji put u jednoj dragoj državi. Odete na pijacu i neki džeparoši vam ukradu saobraćajnu dozvolu iz džepa. Naravno, pomoć tražite od nadležnih organa. Međutim, službenik na šalteru, ali ni oni iza šaltera i vrata vam ne daju tako nešto jer – strani ste državljanin! Nakon duge procedure (tj. moljakanja, intervencije poznanika, «para na kahvu»), potvrda je urađena i vi se vraćate u svoju zemlju s dan-dva zakašnjenja. Izuzetak, pomislite, ali ne želite da ostane sve tako kako je. Sviđa vam se zemlja, ljudi, običaji, i želite učiniti nešto za napaćeni narod te zemlje.
Počinju pisma žalbe od Uprave tih nadležnih organa, zatim ministarstava, visokog predstavnika u BiH, Inzka, pa sve do «presse.cabinet@consilium.europa.eu», odnosno gosp. Haviera Solane. U nastavku je pismo koje je H.K. poslao Solani, od 14.08.2009.
Poštovane dame i gospodo!
Budući da ni do danas nisam dobio službeni odgovor od vlasti Bosne i Hercegovine, dajem sebi pravo da o tom događaju obavijestim i gospodina Haviera Solanu, viskog predstavnika za zajedničku stranu i sigurnosnu politiku i glavnog sekretara Vijeća Evropske Unije. Razlog više za to su i obećanih 39 miliona BiH, uprkos totalno nezadovoljavajućoj pravnoj državi, tako da ja sa svoje skromne tačke gledišta mogu primjetiti da bi svaki euro, u svakom slučaju, imao pozitivan utjecaj za bosanski narod, da naprotiv tome «otvorene ruke» moćne elite eure ne skupljaju kao usisivač tako da će narod od tih obećanih miliona imati najmanje koristi. Ne poričem da je ovaj finansijski transfer neophodno potreban, jer bez njega BiH ne bi imala uspjela uprkos svim naporima EU. Bio sam opet u posljednjoj sedmici jula u BiH tako da dovoljno dobro poznajem teškoće i brige naroda.
Također, želim napomenuti da je za mene, kao austrijskog državljanina, nerazumljivo zašto pripadnici hrvatske, odnosno srpske narodnosti u BiH posjeduju hrvatske, odnosno srpske pasoše, dok se Bošnjaci (muslimani) od toga isključuju budući da nema evropske islamske države koja stoji iza njih, s rezultatom da bosanski Srbi i Hrvati mogu putovati bez viza, dok se na drugoj strani muslimanima onemogućava posjeta rodbini diljem EU gdje živi veliki broj ratnih izbjeglica, i za njih su još uvijek potrebna «garantna pisma», koja se opet u ne tako malom broju slučajeva od strane EU ambasada zbog nesređenih radnih odnosa i odbijaju, tako da mi Austrijanci u ovakvim slučajevima preuzimamo garanciju za ove obične posjete rodbine. Žalosno.
S obzirom da se zna da su ratne vođe bili Srbi i činjenice da je fabrika za falsifikovanje eura otkrivena upravo na srpsko-crnogorskoj granici, mnogi od nas koji zaista poznajemo BiH, ne razumijemo da su opet muslimani koji su i u toku rata imali najveće gubitke, ponovo bačeni u sjenu države Bosne i Hercegovine. To samo može pojačati otuđivanje islama u Evropi, i ni u kom slučaju ne pomaže pristupanju Bosne u EU.
Ime i originalni mail poznati redakciji.
IslamBosna