Zatvorenici Guantanama gube nadu

Kad je Obama, mladi senator iz Ilinoisa, objavio kanditaturu za predsjednika SAD-a 2007. godine, Eš-Šurafa, Palestinac, je već proveo 5 godina u zatvoru i bio je spreman za oslobađanje od strane administracije tadašnjeg predsjednika Georgea Busha.

Kad je Obama postao predsjednik, gotovo dvije godine kasnije, i izjavio da će zatvoriti zatvor, Eš- Šurafa (34) je još uvijek bio u zatvoru, a trebao je biti jedan od prvih oslobođenih zatvorenika.

Iako je priznao da je bio na trening kampu u Afganistanu, Pentagon je ocijenio da on ne predstavlja prijetnju i da bi trebao biti pušten.

Ali u čudnom svijetu Guantanama, stepeni nevinosti i krivnje su samo dio priče.

Slučaj Eš-Šurafa pomaže da se objasni zašto i šest mjeseci nakon naređenja zatvaranja Gunatanama, Obama još nije postigao gotovo nikakav napredak u tom smislu. Samo 11 od 242 zatvorenika, koje je Obama naslijedio od Bushove administracije, su oslobođena.

Uprkos činjenici da je rođen i odgajan u Saudijskoj Arabiji, Eš-Šurafa je Palestinac. Njegova porodica i prijatelji žive u Džedi, ali saudijska vlada je odbila da mu dopusti povratak iz Guantanama, rekavši da on nije Saudijac i da nema pravo boravka u zemlji.

Palestinci kažu da je dobrodošao u okupirane teritorije, ali Izraelci mu neće dopustiti ulazak.

Bez državljanstva

Eš-Šurafa je upisan kao lice bez državljanstva u Guantanamu, unatoč tome što nikada nije osuđen za krivično djelo.

On očajnički želi da se vrati svojoj porodici u Sudijsku Arabiju, ali ubjeđivanje vlasti o njegovoj prikladnosti nije lahak zadatak dok je izolovan na drugoj strani svijeta.

Eš-Šurafin slučaj nije neobičan. Od preostalih 229 zatvorenika njih 60 ne može se vratiti u svoje zemlje porijekla. Dok pojedini nisu dobrodošli od svojih vlada, drugi imaju strah od toga šta će im se dogoditi kada se vrate.

Abdullah bin Omar el-Hadž je 2007. godine protiv svoje volje i prigovora advokata vraćen u Tunis. Iako nije živio u Tunisu 20 godina i uprkos činjenici da ga je oslobodila Bushova administracija, on je odmah po dolasku u Tunis uhapšen od strane državnih snaga sigurnosti i odveden u zatvor.

Podvrgnut je ispitivanju, prebijanju i prijetnjama da će mu silovati ženu i kćerke ukoliko ne prizna terorističke akcije. Još uvijek je u zatvoru, na temelju dokaza prikupljenih mučenjem. Tunis nastavlja da traži povratak svojih državljana iz Guantanama.

Uopšte nije začuđujuće što se nijedan od njih ne želi vratiti, i njihova jedina nada u slobodu leži da će im neke druge zemlje pružiti azil.

Diplomatsko mrtvilo

To je lakše reći nego učiniti. Obamina administracija vrši diplomatski pritisak na zemlje koje bi mogle ponuditi zatvorenicima dom i sigurnost.

Ali nije uspjela da obezbijedi sporazum čak ni sa zemljama koje imaju dokazane veze sa zatvorenicima, a kamoli sa onima koje ih nemaju.

Rezultat je da se uzimaju u razmatranje manje i nepoznate zemlje. Čak i sićušni Palau je kandidat za prihvatanje bivših zatvorenika, a navodno će zauzvrat dobiti multimilionski dolarski paket pomoći.

Obamini napori da ubijedi zemlje da ponude utočište azilantima iz Guantanama su djelimično osujećeni političkom klimom u SAD-u, gdje su kongresmeni spriječili dovođenje zatvorenika na njihove obale.

Za većinu zemalja ideja preuzimanja zatvorenika iz Guantanama dok SAD također odbijaju da urade istu stvar jeste neprihvatljiva. U jednom članku napisanom ranije ovog mjeseca Gilles de Kerchove, koordinator za protuterorističke akcije EU, je iznio evropski stav:

Ukoliko evropske zemlje preuzmu zatvorenike, piše on, mi u EU očekujemo da to i SAD također uradi.

Iz perspektive većine potencijalnih zemalja koje bi pružile azil, pitanje naseljavanja je postalo slučaj ‘radi kako kažem, a ne ono što radim’, shodno onome što Washington traži od drugih zemalja za ono što sam smatra politički nemogućim.

Prisilna repatrijacija?

Advokati preostalih zatvorenika upozoravaju da kako vrijeme ističe Obama može pokušati da ih vrati u države u kojima neće biti sigurni.

Cori Crider, advokatica iz Reprieve, britanske dobrotivorne organizacije koja pruža pravnu pomoć, i koja zastupa 30 zatvorenika, kaže da su namjere nove administracije daleko od toga da budu jasne.

Zatvaranje Guantanama ne bi trebalo da znači prebacivanje iz lošeg u još gore, bukvalno bacanje u vatru, izjavila je ona.

Ali kako se povećava osmotski pritisak na SAD da premjesti zatvorenike van Guantanama, rizik od brzih i prljavih rješenja za prebacivanje u mjesta poput Tunisa ili Alžira postaje veći nego ikada do sada.

Pitanje udomljavanja zatvorenika nije jedina diplomatska barijera s kojom se suočava Obama. Uslovljavanje za ono što bi trebala biti iskrena repatriacija također iziskuje vrijeme.

Od preostalih zatvorenika u Guantanamu 94 su Jemenci i uspostavljanje dogovora za njihovu sudbinu je vrlo bitno. Povratak u Jemen je jedna od opcija. Ali zemlja je od strane bezbjedonosnih agencija SAD-a ocijenjena kao potencijalna prijetnja za operacije El-Kaide, a Ali Abdullah Salah, jemenski predsjednik, suočava se sa secesionistričkim pokretom na jugu zemlje.

SAD želi da jemenske vlasti nadgledaju svakog vraćenog zatvorenika, ali Salah još nije pokazao volju da to učini.

Mnogi zatvoreni Jemenci u Guantanamo imaju saudijsko naslijeđe i postizanje dogovora o njihovoj sudbini s Rijadom moglo bi biti ključno u što skorijem zatvaranju Guantanama. Do sada niko od njih nije izašao na slobodu. Oni također iščekuju na mukama da što prije odu kući.

Nada blijedi

Usred političke i diplomatske prepirke po pitanju zatvaranja Guantanama, lahko je zaboraviti da se u centru priče nalazi 229 ljudskih bića. Criderova kaže da mnogi od zatvorenika gube nadu u Obamina obećanja.

Mnogi od njih su mislili da će nova administracija konačno biti svjetlo na kraju tunela, ali većina je počela gubiti nadu, kaže ona.

Tokom prošlog mjeseca jedan od jemenskih zatvorenika, Muhamed el-Hanaši, više nije mogao izdržati i počinio je samoubistvo.

Njegovo samoubistvo je podsjetnik da svaki dan u kojem Guantanamo ostane otvoren košta ljudskih života u sistemu izgrađenom na inherentnim kontradikcijama, da čak i ako ste nedužni prema vama se ponašaju kao da ste krivi.

Kontradikcije leže u srcu nedostatka napretka koji se čini na polju zatvaranja zatvora. One moraju biti riješene ukoliko Obama želi da ispuni dati rok do januara.

Izvor: El-Džezira
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba