O medijima u BiH i njihovoj (ne)skrivenoj islamofobiji
IslamBosna.ba – Čitajući sve komentare o smrti našeg brata Magdija Dizdarevića, i gledajući priloge na televiziji, zapitam se ko je kriv?
Ne znam, možda je brat kriv zato što nije išao u crkvu i zvao se Kristijan.
Vjerovatno bi se sad pisale peticije, organizovane od vrlih boraca za ljudska prava naše države, FTV-a, SDP-a, Slobodne Bosne, Oslobođenja i inih medijskih gromada, čiji je jedini zadatak pravično i objektivno izvještavanje o događajima u našoj zemlji. Ti isti mediji bi pravili emisije tim povodom, pisali bi se članci, itd. itd. Onako kako je to bilo nakon ubistva Denisa Mrnjavca. Ali, pošto je Magdi Dizdarević bio samo musliman, koji zbog toga, i nije zaslužio ništa bolje, onda je svaki potez koji poziva na kažnjavanje počinitelja suvišan, čak šta više kontraproduktivan. Možda da smo psi lutalice, pa da na FTV-u neko kaže, ubijen je pas lutalica iz čista mira, trebalo bi da se počinilac kazni zbog nehumanog tretiranja životinja. Nažalost, nismo psi.
Kao musliman, nemaš pravo da se zauzmu za tebe, jer ako si musliman koji praktikuje vjeru, onda si i opasan za okolinu, terorista, zadrt, čak i samim tim što udišeš vazduh koji sav onaj fini svijet koji prezire džamiju udiše; što hodaš istim ulicama, kao i oni što mokre po njima kad im prituži; zato što kupuješ na istim pijacama, kao i oni što varaju ljude na njima za marku više; ili zato što piješ vodu, koju piju i oni što ubijaše one što samo “muslimanska imena” imadoše, iz istog razloga zbog kojih oni, što samo ime muslimansko imaju, ubiše nevina čovjeka.
Ne, on nije nevin, on je musliman, kao što su i oni u Srebrenici bili muslimani, a treba se osvetiti Turcima, nakon bune protiv dahija, jučer u Srebrenici, danas u Mostaru, a sutra možda u našem gradu – kako je to divno sročio još jedan borac za pravdu, haški bjegunac, Ratko Mladić.
Jedva čekam novu sezonu magazina “60 minuta”, u kojoj će se objasniti nama neukima, sa ispranim mozgovima, prava pozadina ovog događaja, čiji su glavni protagonisti reis Cerić, koji je nahuškao momke da baš to večer dođu u tu džamiju, pored koje su nedužni ljudi s kriminalnim dosijeom konzumirali alkohol, zatim muftija mostarski Seid ef. Smajkić, koji je obezbijedio logističku podršku tim momcima da mogu doći u džamiju sramnom čijenicom (možete zamisliti!) da se u toj džamiji, još uvijek obavlja, taj davno prevaziđeni obred jacija-namaz, Abu Hamza, koji je vukao konce iz Imigracionog centra, kako bi zastrašio javnost činjenicom da, iako je tamo utamničen, ljudi i dalje idu na namaz, te upravo smijenjeni ministar, Tarik Sadović, koji je, samo da bi napakostio Sulejmanu “ja im halalim” Tihiću, te da bi dodatno udaljio BiH od evropskih integracija, zataškao pripreme ovog gnusnog čina, čina odlaska mladića u džamiju na jaciju-namaz.
Ako si kršćanin, slijediš svoju tradiciju, ako si peder, slijediš svoju seksualnu orijentaciju, ako si ateista, slijediš nauku, ako si lažov, slijediš trendove, ako se prostituišeš, uživaš u životu, ali ako si, ne daj Bože, musliman, mora da si lud, te stoga opasan, i po sebe i po društvo, pa te treba protjerati, zatvoriti ili ubiti, četvrtog nema. Ustvari ima – četvrto je, da se odrekneš toga što jesi, i postaneš ono što oni hoće da budeš, a to je osoba koja svačije pravo na izbor kako da živi poštuje, ali samo kada su pederi, kurve, alkoholičari, kockari, lažovi i karijeristi u pitanju. Inače, to pravilo ne važi.
Možda je problem u nama. Ne, sigurno je problem u nama, što ne želimo da se uklopimo u svijet u kojem se sve mjeri po profitabilnosti, onoj novčanoj dakako, te tjelesnom užitku, kao jedina dva mjerila vrijednosti danas.
I ne samo to, ustvari, svi ovi objektivni mediji nama čine uslugu, jer nam svojim objektivnim obavještavanjem, oslobođenim svake mržnje, laži i predrasuda, omogućavaju da postanemo šehidi, tako što ćemo biti ubijeni obavljajući namaz, braneći svoju ženu i vlastiti prag, pokušavajući da učinimo dobro djelo. Pa da, tako je, oni to rade zbog nas, iz svoje nesebične dobrote, želeći ništa drugo do da pomognu drugima.
Baš kao što su Goebels i nacistički mediji pomogli Jevrejima, da vide svijeta, da probaju ekstremne sportove, poput gasne komore, medicinskih eksperimenata, izgladnjivanja i sl. Baš kao što su i Tijanić i srbijanski mediji, u vrijeme Miloševića, pomogli Bošnjacima/muslimanima, da vide svijeta, da probaju ekstremne sportove višestrukih silovanja, mučenja, sakaćenja, itd.
Pa i CNN i američki mediji su, u vrijeme Busha, omogućili muslimanima širom svijeta turističko putovanje na Guantanamo, na Kubu, a muslimanima Afganistana, 4. nastavak blockbustera “Osvajanje Afganistana” u kojem, se po prvi put, nakon Britanske imperije, Carske Rusije i komunističkog Sovjetskog Saveza, u ulozi osvajača nalazi demokratska SAD. Spomenimo i muslimane Iraka, koji su imali priliku da prisustvuju snimanju nastavka velikog hita iz 1991. godine, “Pustinjska oluja”, pod nazivom “Potraga za oružjem za masovno uništenje”, u kojem se, ovaj put, naglasak stavlja na skidanje s vlasti velikog tiranina Saddama Husseina. U prvom dijelu je glavnu ulogu imao otac, a u nastavku sin, obojica George Bush. Priča se da je sve počelo, kada su se George Bush stariji, i Saddam Hussein, inače dva stara drugara, posvađali, oko “benzinske pumpe Kuvajt”.
Ne treba zaboraviti ni stručnjake za terorizam, Dževada “baš sam tajanstven s naočalama” Galijaševića, koji srpsku nejač širom BiH upozorava da 200.000 krvožednih vehabija oštri zube kako bi njima klali nedužne Srbe, i Darku „volim se loginovati na muslimanske forume” Trifunovića koji razotkriva bijelu El-Kaidu.
Najzaslužniji za ovu, najnoviju turističku ponudu, jesu Bakir “furam se na Senada Hadžifejzovića“ Hadžiomerović, Senad “lešim se od alkohola” Avdić, Senad “debeo sam kao krme u inat vehabijama” Pećanin, Vildana “borim se protiv Kur’ana i onoga što se u njemu propisuje” Selimbegović, Arijana “obolila sam od mržnje prema Islamu” Saračević-Helać, i Duška “isfrustrirana sam u privatnom životu, al zato rasturam na TV-u” Jurišić, i umalo da ga izostavim, Emir “demokrata sam, al nosim majicu Mao Ce Tunga” Imamović.
Ne zaboravimo spomenuti ni sve one “bolje da sam ljigavac, pa da se ulizujem Americi, Evropi, Srbima i Hrvatima, nego da imam svoj stav, možda me smijene” bošnjačke političke lidere, bez kojih sve ovo ne bi bilo moguće.
Na kraju samo da dodam, da će prije ili kasnije, doći istina, a nestati laž, to nam poručuje naš Gospodar, Allah, dželešanuhu, u Kur’anu. A na nama je da se trudimo.
Piše: Edhem Bošnjak
Izvor: IslamBosna.ba