Mogu li Bošnjaci izbjeći ‘bijelu kugu’ (Demografija Bošnjaka), II dio

Republika Hrvatska

Još od 1997. godine broj rođenih u Hrvatskoj nije nadmašio broj umrlih. Svake godine broj Hrvata se smanjuje za desetak hiljada. Rekordna (negativna) godina je bila 2003., kada je bilo oko 13.000 umrlih više nego rođenih. Staraca je sve više, a djece sve manje. Stanje već duže vrijeme spašavaju mladi Hrvati iz BiH. Međutim, i u BiH je Hrvata sve manje. Kada presuši i ovaj izvor, Hrvati će još drastičnije padati u brojnosti u Republici Hrvatskoj.

Godina    živorođeni      umrli       prirodni  priraštaj
2008.        44.703      53.383          -8.680
2007.        42.534      53.557        -11.023

Srbija

Podaci za 2007. godinu

                           živorođeni       umrli
Grad Beograd:       15887       20174

Srbija                   I-XII 2008
broj živorođenih:      68603
broj umrlih:            101257
priraštaj:                -32654

Srbija                 I-XII 2007.
broj živorođenih:     68102
broj umrlih:           102805
priraštaj:               -34703

U Srbiji, osim u par većih gradova (npr. Novi Sad), natalitet stagnira. Sela su uveliko presušila kao demografski „rezervoar” i prelila se u okolne gradove. Sad je na sceni iseljavanje mladog stanovništva iz manjih gradova u veće i perspektivnije gradove.

Šta reći na sve ovo? U 1.100 sela u Srbiji, u 2004. godini, nije rođeno nijedno dijete. U nekim selima djeca se nisu rađala u posljednjih 20 godina.
Cijela Srbija se prazni. Ljudi odlaze iz sela u gradove. Zemlju napuštaju mladi i školovani ljudi, koji su sposobni za reprodukciju.
Sela su pusta, gradovi prenatrpani, brak je razbijen, porodice rasturene, masovni razvodi, samci, vanbračne zajednice su uobičajena pojava, itd. Seljaci izumiru. Feministički i gej pokreti se slobodno šire. Neki stupaju u brak tek „kad treba da odu u penziju”.
U mnogim selima više nema stanovnika, ili su ostali samo poneki djed i baba.

Vojvodina

Još od 1989. godine u Vojvodini je broj umrlih lica veći od broja živorođene djece i prirodni priraštaj je negativan.
2006. godine, Vojvodina : 19.102/29.114 (-10.012)

Kosovo

Obzirom da na Kosovu više decenija nije izvršen valjan popis koji bi utvrdio stvarni broj prisutnog stanovništva, teško je govoriti i o tačnim podacima o prirodnom priraštaju. Prema nekim podacima, Kosovo svake godine dobija cca 30.000 stanovnika, po osnovu pozitivnog prirodnog priraštaja. Naravno, uglavnom se radi o albanskom stanovništvu, iako i bošnjačko stanovništvo na Kosovu stoji poprilično dobro kad je u pitanju prirodni priraštaj. Pošto na Kosovu dolazi do nagle urbanizacije (Priština je prenatrpana), grade se nove zgrade i stanovništvo pomalo mijenja navike. Vjerovatno će se to u budućnosti reflektovati i u vidu smanjenja prirodnog priraštaja. S druge strane, Albanci se mnogo iseljavaju u treće zemlje, tako da se, uprkos njihovom velikom natalitetu i prirodnom priraštaju, njihov broj ne povećava u onoj mjeri u kojoj bi se to očekivalo. Čak je na području Južne Srbije (opštine Preševo, Bujanovac i Medveđa), uprkos jakom natalitetu, došlo do smanjenja broja Albanaca između dva popisa (1991. i 2002. godine). Znatan dio Albanaca se iselio na Kosovo i u treće zemlje.
Slična je situacija i sa sandžačkim Bošnjacima, koji imaju konstantno pozitivan prirodni priraštaj, ali se njihov broj smanjuje zbog iseljavanja u BiH i treće zemlje.
Dakle, natalitet ne igra neku posebno bitnu ulogu, ako se neko stanovništvo konstantno osipa kroz iseljavanje.

Uzroci “bijele kuge”:

–   stanovništvo je sve starije, a mlađi se teško i kasno odlučuju na ženidbu/udaju,
–   i oni koji se odluče za djecu zadovoljavaju se jednim ili dvoje djece. Sve su rjeđi brakovi sa troje, četvero ili više djece,
–   nezaposlenost i besposlica mladih, opšta bijeda i besparica, utiču da djeca postaju sve „skuplja”, pa za njihovu ishranu i školovanje treba znatno više sredstava nego ranije,
–   bezperspektivnost mladih u BiH,
–   selidba stanovništva iz sela u gradove. U prosječnom dvosobnom stanu od 50-ak kvadratnih metara teško je i fizički imati više od dvoje djece, dok je na selu ili u predgrađu, gdje se živi u kućama, normalno da u jednoj kući žive i po dvije-tri porodice,
–   dosta mladih traži sreću van zemlje i nisu posebno motivisani da ostaju u BiH, a oni su ti koji rađaju djecu, ne starci koji ostaju,
–   veliki broj mladih je već odselio u treće zemlje i tamo stvaraju porodice, a njihovi rodititelji ostaju i umiru u BiH,
–   „emancipacija” i „modernizacija” žene, koja neće više da bude „mašina za rađanje djece”, nego na prvo mjesto stavlja svoju karijeru,
–   legalizacija i slobodno širenje kojekakvih feminističkih pokreta, gej parada i abortusa.

Neki misle da se problem “bijele kuge” može riješiti isključivo poboljšanjem životnog standarda stanovništva. Naprotiv, zemlje i narodi sa najvećim standardom izumiru, a siromašni narodi imaju ogroman natalitet. Ne tako davno i naši djedovi i nane imali su prosječno po šestero-sedmero djece, a životni standard u njihovo doba, u odnosu na naš sadašnji, bio je daleko skromniji. Dakle, u pitanju je, u prvom redu, problem „mentalne ili psihičke barijere” za rađanje djece. Ljudski egoizam sprečava roditelje da se odluče na rađanje djece, ponekad iz čisto sebičnih razloga kako ne bi poremetili svoj životni „mir i komfor”.

Allah, dž.š., u Kur’anu, kaže: “Ne ubijajte svoju djecu iz straha od siromaštva, Mi i vas i njih hranimo”.

Neke od mjera koje bi mogle popraviti natalitet i prirodni priraštaj stanovništva:

– uvesti veće porođajne naknade i za zaposlene i za nezaposlene porodilje,
– veće uključivanje države, kako bi se dio nacionalnog dohotka preusmjerio u korist rađanja i brige o djeci,
– raditi na smirivanju situacije u društvu i ekomskom napretku, kako bi se što više mladih zaposlilo, ostalo u BiH i formiralo svoje porodice,
– posebno podsticati porodice sa trećim i četvrtim djetetom,
– osnivanje Fonda za poboljšanje nataliteta,
– razmisliti o materinstvu kao “radnom odnosu”, na način da se prizna kao “radni odnos” majci vrijeme koje provede u odgoju, recimo, četvrtog ili petog djeteta. Ako žena odluči da bude samo majka, ona bi poslije trećeg ili četvrtog djeteta mogla imati pravo na stalnu novčanu naknadu, a u starosti penziju po tom osnovu, tj. priznavanje majkama određeni broj godina radnog staža po rođenom djetetu,
– svi proizvodi namijenjeni djeci mogu se osloboditi poreza i drugih opterećenja, kako bi postali jeftiniji, npr. uvođenje “nulte” stope PDV-a za ove proizvode (mlijeko, pelene, hapice, druga dječija hrana i potrepštine, itd),
– nastojati suzbiti pojavu abortusa posebno velikim kaznama prema ljekarima i drugim licima koja se time bave,
– uvesti “porez na neženje”, tj. porez za samce iznad tridesete godine života,
– liječiti sterilitet građana na teret države,
– uvesti dodatni “porez na luksuz” (na skupe stambene prostorije, skupe automobile, vile, jahte, alkohol, cigarete itd.) i te pare usmjeravati u Fond za poboljšanje nataliteta,
– od plaća i naknada koje su iznad prosjeka odvajati 1 % za navedeni Fond,
– regulisati da roditelji za, npr.svako dijete, imaju pravo na besplatnih 10m2 stambenog prostora,
– ekonomski stimulisati ostanak i život na selu,
– više edukacije o braku i porodici kroz prilagođavanje obrazovnog i vaspitnog sistema i TV i radio programa i printanih medija, kako bi se stanovništvo što više edukovalo o značaju porodice i kako bi porodice sa više djece, djeca, roditeljstvo i materinstvo dobilo značajno mjesto na ljestvici društvenih vrijednosti, te kako bi djeca postala “popularnija”. Na ovome bi i Islamska zajednica BiH mogla dosta toga učiniti, kako bi se ukazalo i na vjerski aspekt jačanja porodice i povećanja broja djece, odnosno zabrane abortusa, i kako bi se stvarali uvjeti za uravnoteženje težnji savremene žene za karijerom i materinstvom,
– učiniti nešto i na zaustavljanju iseljavanja mladih iz BiH u treće zemlje, šta više, nastojati određenim ekonomskim mjerama i olakšicama privući dio mladih Bošnjaka iz iseljeništva nazad u BiH, te nastojati privući i dio mladih Bošnjaka iz Sandžaka, C. Gore, Srbije, Kosova, Makedonije, Albanije ili Turske, da se nasele u BiH, jer i to je bolji scenario nego da se iseljavaju u treće zemlje ili da se asimiliraju u druge narode (Crnogorce, Hrvate, Albance, Turke, Makedonce itd).

IslamBosna.ba