Kurdska rafinerija nafte – ključan korak ka ekonomskoj nezavisnosti
Od američke invazije 2003., Kurdi na sjeveru Iraka praktično uživaju suverenitet. Kurdi imaju vlastiti parlament i vladu, te oružane snage s više od 80.000 pripadnika (milicija Pešmerga), uz djelotvornu kontrolu svojih granica koje iračke snage ne smiju prijeći.
S projektiranim kapacitetom od oko 40.000 barela na dan, nova rafinerija nafte, koju je 18. jula otvorila kurdska regionalna vlada sjevernog Iraka, skromna je po mjerilima iračke naftne industrije, no za Kurde znači ključni korak prema ekonomskom osamostaljenju, piše u četvrtak američki Time u novom broju.
Sve donedavno, irački Kurdistan nije imao vlastitih rafinerija, pa se uprkos tome što regija ima velika nalazišta nafte, oslanjao na dopremu benzina iz drugih dijelova Iraka, te iz Turske ili Irana.
Ne želeći da kurdskoj manjini pripadnu najvrjedniji prirodni resursi Iraka, Sadam Husein je zabranjivao gradnju rafinerija u regiji, osigurao da naftovodi zaobilaze kurdsko područje, a njegova je vojska uklonila glavninu kurdske populacije iz Kirkuka, najvažijega naftonosnog područja na sjeveru Iraka, i naselila ga Arapima s juga zemlje.
Od svrgavanja Sadama Huseina, autonomna Kurdistanska regionalna vlada (KRG) stalno razvija nezavisnu naftnu industriju na sjeveru Iraka. Ona je otkrila ili počela razvijati nova naftna polja unutar svojih granica, te sklopila ugovore o podjeli prihoda s inozemnim naftnim kompanijama, bez saglasnosti vlade u Bagdadu.
Ti su ugovori pobudili sumnju većinski arapske vlade u Bagdadu, da KRG ne samo da preuzima više ovlasti suverene državnosti, već zapravo priprema privrednu infrastrukturu za nezavisnost Kurdistana, piše Time.
Kurdski dužnosnici smatraju da to što Bagdad odgađa donijeti nacionalni zakon o nafti, s podjelom prihoda po pokrajinama, te odgađa referendum o pripadnosti Kirkuka i drugih spornih područja Kurdistanu, znači da namjerava ta pitanja riješiti u arapsku korist.
Primjer nesnošljivosti je činjenica da predsjednik KRG-a Masud Barzani i irački premijer Nuri al-Maliki ne razgovaraju već dulje od godinu dana.
Od američke invazije 2003., Kurdi na sjeveru Iraka praktično uživaju suverenitet. Kurdi imaju vlastiti parlament i vladu, te oružane snage s više od 80.000 pripadnika (milicija Pešmerga), uz djelotvornu kontrolu svojih granica koje iračke snage ne smiju prijeći.
Uprkos tome što ogromna većina Kurda želi nezavisnost o Iraku, njihovi čelnici postupaju s oprezom, jer su susjedne zemlje Turska, Sirija i Iran, koje imaju kurdsku manjinu na kompaktnom teritoriju uz granicu s Irakom, nesklone stvaranju neovisne kurdske države u Iraku.
Izvor:Ncl