Jemenski zatvorenik Muhammed Salih preselio u Guantanamu (Andy Worthington)

IslamBosna.ba – Dok čekamo na više detalja od zatvorskih vlasti, iskreno se nadam da ovaj čovjek, koji nije bio terorista već vojnik, pješadinac koji je bio ubijeđen u sveti rat u kojemu se bio našao, neće biti uklevetan lažnim navodima o uzrocima svoje smrti, kao što su to bili oni prije njega.

Nedavno je objavljena vijest da je Muhammed Ahmed Abdullah Salih (također poznat kao Muhammed el-Hanaši), Jemenac zatvoren u Guantanamu, preselio, navodno počinivši samoubistvo.
Vijest nam dolazi samo tri dana nakon druge godišnjice još jedne smrti na Guantanamu – Abdu- Rahmana ez-Zahranija – koji je umro 10. juna 2006. godine. Ovo bi trebalo ubrzati poziv na hitnu repatrijaciju drugih zatvorenika prije nego se desi više smrtnih slučajeva u zatvoru.

“Associated Press”, koji je prvi obavijestio o događaju, je izjavio da su američki vojni zvaničnici izvjestili da je Salih, koji je tada imao 31 godinu, nađen “u ponedjeljak u svojoj ćeliji,  da nije disao i da nije davao znakove života, te da je očigledno umro počinivši samoubistvo”. 

Kao i drugi zatvorenici koji su umrli od “očiglednog samoubistva” na Guantanamu, Salih je bio dugovremeni štrajkač glađu, odbijajući hranu kao jedini mogući način protesta protiv duge zatvorske kazne bez optužbe ili suđenja. Prema registru o tjelesnim težinama koji je Pentagon izdao 2007. godine, Salih je težio 56 kilograma kada je došao na Guantanamo, dok je poslije, u decembru 2005. godine, tokom trajanja najvećeg štrajka glađu u historiji zatvora, njegova težina spala na 39 kilograma.

Salih je bio jedan od 50 zatvorenika na Guantanamu koji su preživjeli masakr u Kala-i-Janghi, utvrđenju u sjevernom Afganistanu, krajem novembra 2001. godine, kada se, nakon predaje i pada grada Kunduza, nekoliko stotina stranih ratnika predalo generalu Rašidu Dostumu, jednom od vođa Sjeverne Alijanse, nakon što su bili prevareni da će im biti dopušten povratak svojim kućama. Umjesto toga, zatvoreni su smješteni u Kala-i-Janghi, utvrđenje iz devetnaestog vijeka u Mazar-e-Šerifu. Nakon zatvaranja, nekoliko ljudi je započelo ustanak u zatvoru, što je dovelo do ubistva jednog CIA-inog operativca. Američke specijalne jedinice (US Special Forces), zajedno sa Sjevernom Alijansom i britanskim specijalnim jedinicama (British Special Forces), su “naručili” bombardovanje zatvora u vidu gušenja ustanka, što je prouzrokovalo stotine mrtvih. Preživjeli, oni koji najvećim dijelom nisu sudjelovali u ustanku, su se sklonili u podrum utvrđenja, gdje su izdržali daljnje bombardovanje. Izašli su tek nakon pogibije mnogih pri paljenju, te plavljenju podruma. 

Kao mnogi zatvorenici Guantanama, Salih je otputovao u Afganistan mnogo mjeseci prije napada koji se desio 11. septembra, da bi se borio kao pješadinac za talibane u Afganistanu u dugom civilnom ratu protiv Sjeverne Alijanse. Kad je 2004. godine američka vojska ispitivala njegov slučaj, Salih je odbio da dođe na saslušanje, ali je dao izjavu putem svog ličnog predstavnika (osoba koju je američka vojska odredila za zastupanje slučaja umjesto advokata), u kojoj je rekao da je u Afganistan stigao osam ili devet mjeseci prije 11. septembra, i da je bio član talibanskog pokreta, te u kojoj je još dodao: “Da, ali to ne znači da dajem podršku Osami bin Ladenu.”

Također je priznao da je bio u borbi na linijama protiv Sjeverne Alijanse, ali je dodao “da je pucao na neprijatelja, ali da nije nikoga ubio.” Priznao je i to da je bio u četiri talibanske kuće za goste u Afganistanu i Pakistanu, premda je također istakao da je za El-Kaidu prvi put čuo putem medija na prvim linijama. Salih je također objasnio da nije sudjelovao u vojnim operacijama protiv SAD-a ili njenih koalicijskih saveznika rekavši: “Prvi put sam vidio Amerikance u Kandaharu” (u američkom zatvoru koji se koristio za procesuiranje zatvorenika nakon njihovog uhićenja). Također je zanijekao navode da je u Tora Bori Osama bin Laden držao govor grupi kojoj je Salih pripadao, rekavši da nikada nije bio u Tori Bori, što je naravno bila istina jer se za vrijeme bitke između američko-afganskih trupa i talibana u Tora Bori Salih nalazio u zatvoru u Šeberghanu, nakon premještanja iz Kala-i-Janghi zatvora. 

Ne zna se još da li će se Obamin Pentagon pažljivije odnositi prema Salihovoj smrti, nego što je to do sada bilo pri ovakvim slučajevima. Iznenadilo bi me ako bi se pojavili komentari koji bi premašili one koje je izrekao admiral Harry Harris, komandir Guantanama 2006. godine u vrijeme kada se desilo više smrtnih slučajeva, rekavši: “Vjerujem da se smrti nisu desile iz očaja, nego kao nastavak asimetričnog rata počinjenog protiv nas”. Ili riječi Colleen Graffy, zamjenice asistenta sekretara za državnu i javnu diplomatiju, koja opisuje “samoubistva” kao “dobar medijski nastup za pridobijanje pažnje”. Svaki prijašnji slučaj “samoubistva” na Guantanamu Pentagon je popratio službenom izjavom koja je spominjala navodna učestvovanja ovih osoba u terorizmu, iako ti ljudi, kao Muhammed Salih, nikada nisu bili ni optuženi, niti im je bilo suđeno, niti su postojali ikakvi dokazi koji bi ukazivali na njihovo učestvovanje u terorizmu.  

U Salihovom slučaju, kao i slučaju mnogih drugih, ako ne i većine zatvorenika na Guantanamu, lažne optužbe protiv ovih ljudi koje sam naveo do sada nisu jedini dijelovi nepouzdanog materijala koji se koristi kao “dokaz” protiv ovih ljudi. U mojoj reportaži prije dvije sedmice, kada je objavljeno da će jednom od “važnijih zatvorenika”, Ahmedu Kalfan Gailani, biti suđeno na saveznom sudu u New Yorku, kroz istraživanje za moju knjigu “The Guantanamo Files” sam otkrio da je protiv Muhammeda Saliha navedena još jedna optužba, navodno od strane Gailanija, koji se tada držao u tajnom zatvoru CIA-e.   

Tada sam objasnio:

Jedan od zaštrašujućih aspekata sakupljanja dokaza korištenih protiv zatvorenika Guantanama je nagomilavanje tvrdnji koje su pripisivane (nekom) višem operativcu El-Kaide ili višem poručniku El-Kaide. Bez navođenja imena bilo je nemoguće otkriti izvor ovih tvrdnji, iako su često dovođene u pitanje pri komparaciji sa prijašnjom hronologijom događaja u životu zatvorenika – plasirajući zatvorenike u kampove za obuku i u kuće za goste kada se nisu ni nalazili u Afganistanu – što direktno pokazuje da su mnoge od ovih tvrdnji i navoda, ako ne i većina njih, proizvedeni pod prisilom, vjerovatno kada se visoko rangiranim zatvorenicima pokazivao “familijarni album” zatvorenika koji se od najranijih dana okupacije koristio u američkim zatvorima u Afganistanu.

U samo jednom slučaju sam otkrio da je jedan od ovih “El-Kaidinih” izvora bio imenovan – niko drugi do Ahmed Kalfan Gailani. Kako sam to objasnio u “The Guantanamo Files” (Slučajevi Guantanamo),  “Jemenac Muhammed el-Hanaši [Muhammed Salih] je priznao svom sudu 2004. godine da je došao u Afganistan osam ili devet mjeseci prije 11. septembra, te da se borio uz talibane. Ipak, do ponovnog pregleda njegovog slučaja 2005. godine, novi navodi protiv Muhammeda su bili dodani, kao, na primjer, tvrdnja da je Ahmed Kalfan Gailani ‘potvrdio da je bio u kampu za obuku El-Farouk [glavni kamp za obuku Arapa, u godinama prije 11. septembra je bio vezan za Osamu bin Ladena] 1998.-99. godine, prije prebacivanja na borbene linije u Kabulu.’ Drugim riječima, iako je El-Hanaši priznao da je otputovao u Afganistan da bi služio kao pješadinac u talibanskom pokretu, čovjeku koji je držan u vrlo neizvjesnom stanju na drugom kraju svijeta je pokazana El-Hanašijeva fotografija, pri čemu je vjerovatno izmislio priču o viđenju El-Hanšija dvije ili tri godine prije njegovog  dolaska u Afganistan, a što se onda koristi kao dokaz protiv njega.” 

Osjećam se potresenim zbog činjenice da je poslije sedam i pol godina zatvora bez optužbe i suđenja, Muhammed Salih pronađen mrtav u Guantanamu. Dok čekamo na više detalja od zatvorskih vlasti, iskreno se nadam da ovaj čovjek, koji nije bio terorista već vojnik, pješadinac koji je bio ubijeđen u sveti rat u kojemu se bio našao, neće biti uklevetan lažnim navodima o uzrocima svoje smrti, kao što su to bili oni prije njega – Ali es-Salami, Mani el-Utajbi, Jaser ez-Zahrani i Abdur-Rahman el-Amri.     

P.S. Izjava za novinare jemenske ambasade u Washingtonu, D.C.:

“Tužni smo radi saznanja o smrti Muhammeda Ahmeda Abdula Saliha Alhanašija, jemenskog zatvorenika u Guantanamo Bayu koji je noćas navodno izvršio samoubistvo (ponedjeljak, 1. juni, 2009). Predstavnik ambasade je na putu za Guantanamo da bi primio izvještaj o situaciji i da bi prisustvovao proceduri koja je neminovna pri ovakvim slučajevima. Predstavnik će se pobrinuti da se tretiranje mrtvog odrađuje po islamskim običajima. Bit ćemo u bliskoj saradnji sa vladom SAD-a da bi se repatrijacija ostataka umrlog desila što prije. Ukazujemo naše najdublje saučešće familiji umrlog. Uz ovo, ovaj incident nam pokazuje veliku potrebu za zatvaranje zatvora na Guantanamo Bayu. Vlada Jemena se nada saradnji sa američkom administracijom u vidu Obamine odluke da se zatvori zatvor Guantanamo.”

Muhammed Albaša, glasnogovornik
Ambasada Republike Jemen
Washington, DC

Napisao: Andy Worthington
Izvor: andyworthington.co.uk
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba