Iračke izbjeglice se nemaju gdje vratiti

“Vratili smo se prije dvije sedmice i pronašli smo kuću potpuno razrušenom, a samo nekoliko zidova je ostalo da štrči”, rekao je on.

“Nismo imali drugog izbora nego da postavimo logor unutar kuće, bez krova i struje”, dodao je on.

“Raseljen sam unutar sopstvene kuće.”

Zoba ne može dobiti natrag svoj posao kojim bi opskrbio porodicu.

Moj stari šef mi je rekao da mi ne može vratiti stari posao jer je već nekog drugog zaposlio.

Milioni Iračana su interno raseljeni od početka invazije predvođene SAD-om 2003. godine zbog rata, nasilja i sektaških nesloga.

Prema Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM) iz Švicarske, oko 1.6 miliona interno raseljenih ljudi je ostalo u Iraku.

Za oko 2 miliona se vjeruje da su pobjegli iz zemlje kako bi izbjegli nasilje.

Dok su mnogi još uvijek isuviše uplašeni da se vrate, Vlada tvrdi da se s boljom bezbjednošću raseljene osobe mogu vratiti svojim životima.

Hiljade ljudi poput Zobe su motivisani da se vrate, ali pronalaze svoje uništene kuće i nemogućnost pronalaska posla.

Selman Abdel-Reuf, stanovnik sela istočno od Bekube, je prestrašen od militantnih grupa.

“Ukoliko borci pređu na moju zemlju, ne znam šta radim. Ukoliko im zabranim, ubit će me, ukoliko kažem iračkoj vojci, smatrat će me članom El-Kaide.”

Napušteni

Mnogi od raseljenih žale se na to da su napušteni od Vlade koja ih podstiče na povratak.

“Nema hrane, nema nadoknada za uništene kuće, nema prijevoza za djecu do škole, nema nade za bolji život”, izražava svoju ljutnju Abdel-Reuf (43).

Pojedine raseljeničke porodice koje su se nedavno vratile svojim kućama u Dijalah i Bagdad odlučile su da osnuju udruženja koja bi brinula o njihovim pravima.

“Uporno posjećujemo vladine urede tražeći naknade i uvijek dobijemo iste izgovore”, rekao je Omar Abdel-Latif, predsjednik jedne od grupa.

“Iz tog razloga organizovali smo se u male grupe i izabrali osobu koja će tražiti nadoknade uz pomoć advokata-volontera. Ta odluka je već urodila plodom za pojedine porodice.”

Abdel-Latif, koji je izgubio kuću tokom invazije, rekao je da raseljeni nemaju drugog izbora nego da traže zakon koji bi im nadomjestio njihove patnje.

Ukoliko Vlada ima dovoljno novca za visoke plate političarima, onda može također platiti i nama nadoknade.

Vladini zvaničnici, međutim, kažu da ima pomaka, čak i ako ide sporim tempom.

Oni zastupaju stav da se bolnice i škole koje su zatvorene ili uništene za vrijeme rata ponovo otvore.

“Istina je da ima dosta toga da se uradi i da su neka područja još uvijek slaba u zdravstvenom i obrazovnom sektoru”, priznaje Hasan Abdullah Dželil, glasnogovornik u upravi grada Dijalaha.

Ali, s druge strane, poboljšanje u sigurnosti nam omogućava da obratimo pažnju na ta pitanja i uskoro će svim porodicama biti vraćena njihova prava i osnovne usluge će biti stabilizovane.

Natrag u kampove

Humanitarci, s druge strane, se bore da olakšaju živote napuštenih povratnika.

“Tužna je situacija”, rekao je Vasim el-Dulejmi, humanitarac u Bagdadu. Stotine kuće još uvijek čeka na popravak, a druge da se izgrade.

On je naveo da se porodice, koje se plaše da bi im kuće mogle biti oduzete, vraćaju znajući da će teško naći da je ijedan zid ostao.

Dulejmi, koji radi kao volonter za dvije NVO, rekao je da ovo ljude kojima je neophodna pomoć stavlja u nezgodnu poziciju.

Kad napuste kampove, oni postaju izolovane grupe. Teško da možemo da im ponudimo istu podršku koju smo im davali u raseljeničkim kampovima.

To je delikatna situacija i pokušat ćemo da ih ubijedimo da se vrate tek nakon što obiđu svoje kuće i razmotre situacije.

Humanitarni radnici žale da samo pojedine od raseljenih porodica mogu biti prihvaćene natrag u kampove.

Automatski njihova mjesta su popunjena s drugim porodicama.

Izvor: IslamOnline.net
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba