Hoće li tema sutrašnjih hutbi biti prvi šehid hidžaba u Njemačkoj?

 

Prije par dana sam počela pisati jedan tekst u kojem sam imala želju da
vas obradujem kako u jednom od domova zdravlja u BiH u tri susjedne
sobe rade tri doktorice koje nose hidžab, ne znajući da je isti dan u
Njemačkoj ubijena jedna muslimanka
samo zato što nosi hidžab! Naslov mog teksta je bio „Priča hidžaba kroz tri doktorice” i cilj mi je bio da kroz njihovo iskustvo pokažem kako i žene s hidžabom mogu uspjeti i s puno pozitivnih osjećanja podijeliti ovo s vama kao uspjeh Ummeta. Za razliku od njihove priče, iako sada Merva piše tragičnu priču hidžaba svojom krvlju, ja i dalje tvrdim: kad bih se ponovo rodila, opet bih voljela biti žena muslimanka s hidžabom…

Kada je zabrana hidžaba uzela maha u Turskoj, jedan turski pisac je rekao: „Kako bih volio da je Allah i nama muškarcima učinio farzom nešto kao što je ženama učinio pokrivanje, kako bismo se i mi zbog toga u ime Allaha borili i jačali svoj iman.”

Šehidi svojom krvlju preporode Ummet, izoštre svijest muslimana. Ako jedan umre, rodi ih se sto, to je uvijek tako bilo, i uvijek će biti. Jer šehidi su živi, zar ne? Kao i u primjeru prvog šehida u islamu, Sumejje, žena muslimanka uvijek je bila u centru islamofoba. Upravo iz tog razloga – kogod misli da je hidžab samo komad krpe, griješi. Hidžab je oduvijek privlačio netrpeljivost neprijatelja islama, a s druge strane je ujedinio muslimane protiv neprijatelja. Hidžab je svakodnevni džihad muslimanki. Merva je svojom krvlju potpisala ovu činjenicu i dobila ako Bog da najčasnije mjesto među Allahovim robovima, deredžu šehida. Da joj Allah, dž.š., primi. Amin.

Niko ne bi mogao zamisliti život jedne muslimanke koja je bila farmaceut, osnovala finu porodicu, i kojoj je muž uskoro trebao braniti magistarski zbog čega su i došli u Njemačku, život jedne majke koja je svom sinu dala ime našeg Poslanika, s.a.v.s., trudnu s drugim djetetom. Izgledalo je da sve ide kako treba, a ne da će joj se život ovako završiti.

Navikli smo da šehide vidimo na bojnom polju, pa nam treba vremena da u pravom smislu razumijemo ovo sve, a s druge strane znamo da onaj ko želi šehadet, pa makar umro u krevetu, naći će šehadet.

Naglašavam da je Merva eš-Šerbini prvi šehid hidžaba u Njemačkoj, a i prije nje su bili šehidi hidžaba kako u dalekoj tako i u bliskoj historiji.

Pri osnivanju nove republike Turske, kada su Francuzi napali istočni dio Turske, napali su i jednu muslimanku, te je jedan efendija (poznat kao „Sutcu Imam”) na hutbu pozvao sve muslimane da se bore protiv neprijatelja islama, te su se tako ujedinili i oslobodili državu.

Još u Poslanikovo, s.a.v.s., vrijeme, jedan Jevrej iz Benu Kajnuka je u 2. godini po hidžri otkrio stidna mjesta jedne muslimanke, te je jedan musliman koji je bio u prolazu čuo povike ove žene i ubio tog Jevreja, a Poslanik je nakon toga sve Jevreje protjerao.

Sličan događaj se desio i u doba halife Mu’tesima, kada je u dalekim krajevima njegove vladavine bila napadnuta jedna muslimanka, pa je on upozorio Bizantijance da će poslati čitavu vojsku protiv njih ako ne prestanu s tim.

Puno toga se može reći nakon ove tragedije. Analizu ćemo otpočeti samokritikom.

Kad ste čitali vijest da je ubijena jedna muslimanka, iskreno, je li vam bilo „dovoljno čudno” ili ste se počeli „navikavati” na ubijanja muslimana po svijetu, zbog raznoraznih razloga, na raznorazne načine?

Prvo da sebe upitamo: kako naše srce i naš um reaguje na ovako stravičan događaj? Je li se stvarno navikavamo na nenormalna stanja?

Naročito je Bošnjacima itekako poznato da je pravi razlog napada na muslimane, ma gdje oni bili, zapravo samo jedan: zato što su muslimani!

Dok sam tražila komentare na ovaj događaj, naišla sam, između ostalog, i na ovaj ajet koji nas u pravom trenutku podsjeća na pravu stvar:
Sura Burudž, 8. i 9. ajet: A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnog, vjerovali, čija je vlast i na nebesima i na Zemlji, – a Allah je svemu Svjedok.

Od svojih silnih dunjalučkih obaveza jedva stižemo pratiti svjetska desavanja, pa tako i s ovim posljednjim. Dok svijet govori o poginuloj Iranki na protestima u Iranu, šta li je emisija “60 minuta” ovoga puta „pronašla” da ocrni muslimane i da potpomaže islamofobiju? Pitam se da li će spomenuti da su islamofobi ubili jednu muslimanku zbog hidžaba?? Da li će analizirati koliko su mediji doprinijeli ovoj tragediji? I hoće li već jednom narod razumjeti ko su pravi teroristi? I ne dozvoliti mediji da im upravlja s njihovim mozgovima!

Zamislite da se ova tragedija desilo na suprotan način – da je musliman ubio jednu ženu nemuslimanku zato što je razgolićena – kakve vijesti bi se sve nalazile u medijima koje bi jedva dočekale da iskoriste ovu priliku i da ukažu da su ustvari svi muslimani teroristi. Ali kada je žrtva musliman(ka), najčešće to uopće ne bude na vijestima, ili čak ako bi bilo komentar će uvijek biti da je to individualni problem, da je krivac osoba koja je psihički poremećena. A činjenica da je policajac „greškom” ustrijelio njenog muža, jer je prvo posumnjao da bi on mogao biti ubica zato što je imao izgled stranca(!), također se tiho prešutkuje. Poput SAD-a koji je „greškom” bacao granate, Izraela koji je ubijao „greškom” palestinsku djecu na Obali! Kao što je ubica Merve rekao – nije ni bitno šta se njima muslimanima dešava jer oni nisu normalni ljudi!!?

Kako kaže jedna sestra na sloganima u protestima u Egiptu: „Naša krv je crvena isto kao i vaša, i nije jeftinije od vaše!„

Vjerujete li vi da je ovo stvarno individualni problem toga ubice? Ili su okolnosti njega formirale? Svi islamofobi su pridruženi u ovaj zločin. Od medija do vlasti, pa do samog ubice. Nije nikome još uvijek jasno kako je mogao unijeti nož u sudnicu i kako je vremenski uspio 18 puta uboditi Mervu, i 3 puta njezinog muža, pored svih prisutnih pa čak i sudije!!!
To su pitanja koja čekaju odgovor!

A Ummet očekuje nove imame – u pravom značenju vođe Ummeta – koji će ustati i braniti čast muslimanki pa makar bila uvrijeđena samo jedna jedina, a kamoli hiljada muslimanki koje doživljavaju razna maltretiranja samo zato sto nose hidžab, drugim riječima – zato sto su vjerovale samo u Allaha i tražile Njegovo zadovoljstvo.

Nikad prije nisam čula za Mervu eš-Šerbini, ali je više nikad neću moći zaboraviti.

Islam je vjera koje spaja srca svih vjernika iako se nikada prije nisu znali. Nije nam teško da pretpostavimo u kakvom je stanju Merva bila dok je morala da tuži svoga komšiju koji ju je više puta uznemiravao zbog hidžaba koji nosi, pa čak joj ga pokušavao skinuti, govoreći joj da je ona terorista.

Merva, majka jednog djeteta, ostavlja svome djetetu za primjer put koji je ona izabrala: borbu protiv nasilja. Ona je svoj ispit ako Bog da položila, sada su naš stav i Ummet na iskušenju. Kako ćemo postupiti prema ovom događaju, hoće li se šta poduzeti? Šta čekaju vođe muslimana da bi reagovali? Hoće li sutra na hutbama biti tema prvog šehida hidžaba, pored šehida Srebrenice? Zašto se ne bi i klanjao „gijabi” dzenaže namaz?

Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene… (Hadid:16)

Gdje su ljudi koji su protiv rasizma? Hoće li se zamrla srca probuditi, i kad će reagovati prirodni refleksi ne samo islamskog Ummeta, nego cijelog čovječanstva? Ili će se i prema ovom nasilju ponašati u stilu „bilo pa prošlo”??

Napad na Mervu je napad na mene, na sve sestre muslimanke, na tebe brate, na Allahove ajete…
I kunem se Allahom koji upravlja mojom dušom, ako budemo šutjeli i prešli preko ovoga kao da je obična vijest, sami ćemo biti odgovorni za ono što će nas zadesiti.

Izoštrimo čula naše duše, da bi naši refleksi bili jači. Jer dokgod ne budemo iskušani, nećemo ući u Džennet!

Zar misle ljudi da će biti pušteni da govore: ‘Vjerujemo’, a da neće biti iskušani?!
Jer i one prije njih smo iskušali, zato da bi Allah pouzdano ukazao na one koji su iskreni i da bi pouzdano ukazao na one koji su lažovi! (Ankebut:2-3)

Dok ljudi širom svijeta svakim danom, čak i u Njemačkoj, u sve većem broju primaju Islam, svjetlost hidžaba još više smeta nekom. A sunnetullah se ne mijenja i Allah nas ohrabruje sljedećim ajetima:
A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni, milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo, i da im na Zemlji vlast darujemo, a da faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali. (Kasas: 5-6)
Istinu je rekao Uzvišeni Allah!

Za IslamBosnu napisala: Z.S.H.