Farme budućnosti

Mnogi ljudi uzimaju zdravo za gotovo sve ono što nam je Allah Milostivi bez računa podario, pa ne mare mnogo za okolinu u kojoj živimo. Posljedice nemara svih nas su mnogobrojne i dugotrajne, te je upitno kako će budući naraštaji riješiti mnoge probleme koje im ostavljamo gratis iza sebe. Iako je danas sve manje pitke vode, obradivih površina, kvalitetne hrane i drugih za život esencijalnih stvari, postoje neki Njegovi robovi kojima je On podario znanje i inspiraciju da barem donekle pokušaju ispraviti greške drugih. U ostatku teksta vam donosimo neke od najinteresantnijih idejnih rješenja „Farmi budućnosti“.

Dizajnerski timovi širom svijeta su izmišljali koncepte futurističkih nebodera koji sadrže farme umjesto stanova, ili u kojima su one (farme) njihov dodatak,  kako bi služile kao lokalni izvor hrane stanovništvu gradova. Arhitekt Chris Jacobs i Dickson Despommier sa Univerziteta Kolumbija su radili zajedno kako bi napravili jedan od prvih dizajnova vertikalnih farmi. Njihova ideja je bila da se na krovu postave gigantski solarni paneli koji bi pratili sunce poput suncokreta kako bi uhvatili maksimum svjetlosne energije.

Prozori zgrade bi bili tretirani s hemikalijama koje onemogućuju polutante i rošenje stakla, što bi maksimiziralo ulazak svjetla kako bi se poboljšao uzgoj usjeva.

”Piramidalna farma”, dizajnirana od strane gurua za vertikalnu zemljoradnju, Dicksona Despommiera sa Univerziteta Kolumbija u New Yorku i Erica Ellingsena sa Instituta za tehnologiju u Illinoisu, je jedan od prijedloga za ispunjavanje potreba bujajuće populacije na planeti sa limitiranim obradivim površinama.

Pored uzgoja voća i povrća,”Piramidalna farma” uključuje i sisteme grijanja i regulisanja pritiska koji vodu iz kanalizacije pretvara u čistu vodu, i koristi ugljik za rasvjetu i pokretanje mašina.

Gordon Graff sa Univerziteta Ontario Waterloo vjerue da njegov koncept 59-spratne ”Nebeske farme” rješava ono za što neki kritičari tvrde da je nepremostivi problem vertikalnih farmi, a to je generisanje dovoljno struje za repliciranje sunčeve energije, ali uz razumne troškove.

Takva hidrofonična farma (farma u kojoj se umjesto zemlje koriste drugi materijali za podršku uzgoja biljaka) bi trošila približno 82 miliona kilovat sati električne energije godišnje. Za podmirenje potreba za električnom energijom bi se mogao koristiti metan koji nastaje raspadanjem biljnog otpada, i on bi obezbjeđivao oko 50 procenata potrebene energije. Ostatak potrebnog goriva bi se mogao nadomjestiti obradom gradskog otpada.

Koncept vertikalne farme nazvan ”Morska voda” je ideja italijanskih arhitekata Cristiane Favretto i Antonija Girardia koji pokušava da riješi problem potreba za navodnjavanjem u vremenu smanjenja i potpunog nestajanja izvora pitke vode. Stoga se čini logičnim da je njihov idejni projekat smješten u Dubaiju gdje su svježa voda, ali i lokalni usjevi rijetkost.

U njihovom rješenju morska voda se koristi da bi se povećala vlažnost staklenika, ali i smanjila njihova temperatura. Također bi se dio vodene pare pretvarao u svježu vodu koja bi se kasnije koristila za navodnjavanje usjeva.

Imajući na umu da različite vrste biljaka imaju različite zahtjeve za uzgoj, Oliver Foster sa Univerziteta za tehnologiju u Queenslandu je dizajnirao vertikalnu farmu ”Tip O”.

U njegovom rješenju, voćnjaci bi se uzgajali iznad automobilskih parkinga, i bili bi povezani sa glavnom vertikalnom farmom preko „nebeskog” mosta. Taj most je ustvari pojačana struktura koja podsjeća na skelet i koja bi se koristila za uzgoj grožđa kao i za prijenos strujnih i drugih instalacija.

Reflektirajuće površine smještene unutar 12-spratne zgrade bi odbijale sunčevu svjetlost do dijelova prostorija za uzgoj koje nisu izložene sunčevoj svjetlosti na drugi način.

Eko laboratorija, koja je oformljena od strane arhitektonske kompanije “Weber Thompson”, je 12-spratni rezidencijalni kompleks koji bi pomiješao rezidencije sa baštama za proizvodnju hrane obližnjem susjedstvu.

Kompanija procjenjuje da bi profit od prodaje prodaja paradajza i salate, uzgajane u hidrofoničnim baštama ovog kompleksa, mogao iznositi čak milion američkih dolara godišnje. Stoga se čini vjerovatnim da bi stvarna verzija ovog kompleksa mogla ugledati svjetlost dana za par godina.

Njujorški arhitekt Blake Kurasek je dizajnirao „Živi neboder” još dok je bio student na Univerzitetu Illinois. U ovom konceptu, urbane farme su smještene na vanjske ivice rezidencijalnih apartmana.

Neki od spratova su namijenjeni isključivo za proizvodnju stakleničkih usjeva tokom cijele godine, dok bi ostali sadržavali tarase za sezonsku hranu. U prizemlju bi se nalazila zelena pijaca gdje bi stanari mogli prodavati uzgojene usjeve.

Augustin Rosenstiehl iz Atelier SOA Architects je u julu 2008. rekao za „New York Times”: „Vertikalna farma mora da se prilagodi specifičnom mjestu.” Naprimjer, bilo bi šteta izgraditi vertikalnu farmu u gradu samo za uzgoj pšenice ukoliko ta žitarica uspjeva prilično dobro u okolnim selima.

Rosenstiehl je napravio nekoliko projekata za uzgoj različitih vrsta hrane u urbanom okruženju, ali neki od njih još uvijek nisu pogodni za izgradnju. Primjer jednog takvog projekta jeste idejno rješenje sa vjetrenjačama na krovu koje bi se koristile za generisanje električne energije.

Izvor: Nationalgeographic.com
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba