Zadržite svoje aplauze (Chris Hedges)
IslamBosna.ba – Da li su puštali govor Baracka Obame u muslimanskom svijetu u zatvorskim hodnicima Ebu Graiba, zračne baze Bagram, Guantanamo ili na tuce sličnih skrivenih mjesta gdje se drže hiljade muslimana širom svijeta? Da li se eko odbijao o zidove pretrpanih mrtvačnica prepunih iznakaženih muslimanskih tijela u Bagdadu ili Kabulu? Da li je puštano sa vrhova minareta sela i gradova unakaženih američkim bombama? Da li se čuo u pretrpanim izbjegličkim kampovima u Gazi, gdje 1,5 miliona Palestinaca žive u najvećem svjetskom getu?
Šta to znače naše riječi mira kad mi mučimo, da još uvijek mučimo, samo muslimane? Šta te riječi znače kad mi ne sankcionišemo brutalne izraelske zračne napade na Liban i Gazu, napade koji su uništili hiljade domova i ostavili iza sebe stotine mrtvih i ozlijeđenih? Kako izgleda Obamin poziv na demokratiju i poštivanje ljudskih prava iz Egipta, gdje mi, nimalo se ne štedeći, podržavamo i pomažemo despotski režim Hosni Mubaraka, jednog od najdugotrajnijih diktarora na Bliskom istoku?
Mi se možemo oduševiti Obaminom retorikom, ali vrlo malo od 1,3 milijarde muslimana na svijetu je uspio obmanuti. Oni shvataju da se do sada vrlo malo promijenilo za muslimane na Bliskom istoku u vremenu Obamine administracije. Okupacioni ratovi se nastavljaju i još se šire. Izrael nastavlja da ismijava međunarodni zakon, kradući još palestinske zemlje i čineći nečuvene ratne zločine u Gazi. I represivni režimi u zemljama kao što su Egipat i Saudijska Arabija još uvijek se označavaju u Washingtonu kao saveznici.
Govor na Univerzitetu u Kairu, koji obično ispred svojih kapija ima kamione pune policije za sprječavanje nereda i snažno prisustvo sigurnosnih snaga unutar kampusa da bi se kontrolirali studenti, još jedan je primjer te fasade. Studentske političke grupe, osim onih koji će aplaudirati predsjedniku, su zabranjene. Vladajuća administracija, a ne profesori su izabrali dekane fakulteta “kao način da se bori protiv islamističkog uticaja na kampovima”, kako stoji u zadnjem izvještaju State Departmenta o ljudskim pravima. I, kao što je istaknuo Washington Post, studenti koji koriste internet “kao odušak za svoje političke ili društvene stavove se prate: jedan bloger sa Univerziteta u Kairu je zatvoren na dva mjeseca prošljog ljeta zbog ‘javne agitacije‘, dok je drugi izbačen sa Univerziteta zbog kritiziranja vlade.”
Razvijajući imperijalni projekti i politika represije će se nastaviti i pod Obamom. Mi ne pokušavamo da zaustavimo teror ili promoviramo demokratiju. Mi osiguravamo da naša korporacijska država ima stalni izvor jeftine nafte o kojoj smo ovisni. I što oskudnija nafta postaje, to smo mi agresivniji. Ovo je igra koja se odigrava u muslimanskom svijetu.
Bijela kuća za vrijeme Busha je otvoreno mučila. Bijela kuća za vrijeme Obame muči- i pretvara se da to ne čini. Možda je Obama zabranio “potapanje”, ali kao što to ističe Luke Mitchell u novom izdanju magazina “Harper”, mučenje, uključujući izolaciju, uskraćivanje sna i odmora, te prisilno hranjenje nastavlja da slama zatočenike. Predsjednik je obećao da će zatvoriti Guantanamo, gdje se drži samo 1% od ukupnog broja zatočenika koje SAD ima van zemlje. I Obamina administracija je činila sve da sakrije sudbinu i stanje hiljada muslimana koji se drže u “crnim rupama” širom svijeta. Kao što Mitchell piše, Obamina Bijela kuća „je tražila da se zabrani zatočenicima zatvora u Bagramu u Afganistanu pristup sudovima gdje bi mogli otkriti i ispitati okolnosti njihovog zatočenja. Tražila je da se nastavi praksa premještanja zatvorenika na nepoznate lokacije van SAD-a, i tražila je da se u tajnosti drže podaci o tretmanu tih zatočenika.”
Muslimanski bijes podstiče to što smo mi stacionirali desetke hiljada američkih vojnika na muslimanskom tlu, što smo okupirali dvije muslimanske zemlje, napravili mogućom izraelsku okupaciju Palestine, podržali represivne arapske režime i mučili hiljade muslimana u prekomorskim zatvoreničkim kolonijama gdje su zatvorenici “ogoljeni” od svojih prava. Mi sada imamo 22 puta više vojnika u muslimanskim zemljama, nego za vrijeme križarskih ratova. Bijes dolazi zbog toga što smo napravili velike vojne baze, neke veličine malih gradova, u Iraku, Afganistanu, Saudijskoj Arabiji, Turskoj i Kuvajtu, i što smo dobili prava da napravimo iste u zaljevskim državama Bahrejnu, Kataru, Omanu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Bijes dolazi zbog toga što smo proširili naše vojno carstvo u susjedni Uzbekistan, Pakistan, Kirgistan i Tadžikistan. Dolazi zbog toga što smo stacionirali naše specijalne snage u Egiptu, Alžiru i Jemenu. I ova velika mreža baza i vojnih ispostava čini se sumnjivo trajna.
Muslimanski svijet se boji, ispravno, da mi želimo dominirati rezervama nafte na Bliskom istoku i naftnom infrastrukturom na Kaspijskom moru. I oni nisu zainteresirani za naše pokazivanje dobre volje, nego za elementarno pravo pravde i slobode od strane okupacije. I mi bismo, da je situacija obrnuta, isto reagovali.
Brutalna realnost šireće strane okupacije i sve grublje i grublje forme kontrole daju podstrek “islamskom fundamentalizmu, pobunjeništvu i terorizmu”. Mi možemo kriviti nasilje zbog sukoba civilizacija. Možemo naivno govoriti sebi samima da nam drugi zavide zbog naše slobode. Možemo ukazivati na Kur’an.
Ali sve su ovo fantazije koje nas odvraćaju od shvatanja glavnog spora između nas i muslimanskog svijeta, a to je prihvatanje naše odgovrnosti za virus haosa i nasilja koji se širi Bliskim istokom. Mi možemo imati mir kad zatvorimo naše baze, ostavimo Izraelce da bi se stvorila palestinska država, i da idemo kući, ili možemo imati dugi, skupi i na kraju uzaludni regionalni rat. Ne možemo imati oboje. Obama, koji je prihvatio američki imperijalizam i koji je naivan i destruktivan kao i George W. Bush, najnoviji je brend iskorišten da se raširi otrov stalnog rata. Mi ga možda ne možemo vidjeti. Ali oni koji ukopavaju svoje mrtve vide ga vrlo jasno.
Napisao: Chris Hedges
Izvor: TruthDig
Prijevod i obrada: IslamBosna
