Prva muslimanka s hidžabom u Parlamentu Belgije

Prije nego što su izbori održani 7. juna, Mahinur
je na pitanje da li je zabrinuta po pitanju reakcija belgijskih glasača
i njihovih reakcija na hidžab odgovorila: “Neću skinuti svoj hidžab zbog
izbora niti zbog parlamenta. Nosila sam ga i dok sam radila za općinsko
vijeće Schaerbeeka i nastavit ću da ga nosim čak i u parlamentu.“

Uprkos
pritiscima i kritikama koje doživljava povodom hidžaba Mahinur uvijek
odgovara isto: „Samo efikasnost je bitna, a ne hidžab.“

Mahinur
je prva zastupnica koji nosi hidžab, ali tu i leži problem. Belgijski
zakoni ne dozvoljavaju zastupnicama da nose hidžab u parlamentu. Ovo
pitanje počelo je podizati tenzije među članovima arapskih i
muslimanskih zajednica, kao i među samim Belgijancima.

ZastupnikSuad Razzouk iz Socijalističke partije Belgije kaže: „Ozdemir će se
suočiti s dvije opcije, da podnese ostavku ukoliko ne skine hidžab ili
da odustane od mjesta u parlamentu.“

Ahmed Mohsen, član Zelene
partije kaže: “Zalagat ću se za promjenu postojećeg stanja kao
desničar, liberalne i socijalističke partije su prouzrokovale zabranu
hidžaba u 95% škola u Belgiji, gdje samo 5 škola uopšte i dozvoljava
nošenje hidžaba.“

Zastupnica Socijalističke partije, Sofia
Bouarfa, je izjavila: „Zabrinuta sam za budućnost svakog budućeg
ženskog kandidata koja nosi hidžab i koji želi učestvovati u izborima
za parlament, jer će se suočiti s velikim izazovima i poteškoćama. Ona
treba da predstavlja sve dijelove belgijskog društva i sasvim je
normalno da neće svi shvatiti činjenicu da je nošenje hidžaba lična
sloboda.“

Nakon što je dobila 2.851 glas, što je bilo sasvim
dovoljno da joj obezbijedi mjesto u parlamentu Belgije, lokalni i
međunarodni mediji obrušili su se na Mahinur tražeći intervjue. Gdje
god da se pojavi lokalni i međunarodni novinari i televizijske kuće iz
raznih zemalja svijeta žele s njom razgovarati. U svakom intervjuu
Mahinur insistira da nema potrebe za naglašavanjem toga da ona nosi
hidžab, već da se naglasak treba staviti na pitanja koja su važna
građanima Belgije, na pitanje nezaposlenosti i stambena pitanja.

Mahinur
kaže: „Radit ću na smanjivanju nezaposlenosti i na tome da se dozvoli
nošenje hidžaba na radnim mjestima i u školama.“ I dodaje: „Želim da
istaknem da bi, sa ili bez hidžaba, moje viđenje problema ove zemlje i
pronalaženje rješenja za iste, kao i pomaganje drugima, bilo isto.
Pokrivam glavu, ali moje ideje i islamska mahrama nisu prepreka mojoj
političkoj aktivnosti. To ne treba biti sporno pitanje i savjetovala
bih svima onima koji kritikuju hidžab da ‘ubiju’ nepravdu koja
predstavlja prepreke njihovim vizijama.“

Mahinur je naglasila da
je ona Belgijanka turskog i muslimanskog porijekla: „Rođena sam ovdje u
Belgiji, tu sam odgajana i školovana. Treća sam generacija imigranata i
dolazim iz porodice koja je posvećena ozbiljnom i iskrenom radu. Moja
porodica me podržava i proslavlja uspijeh na ovim izborima.“

U
Belgiji se nalazi velika muslimanska zajedica od najmanje pola miliona
ljudi, od kojih su većina Marokanci i Turci. Prva generacija
 imigranata došla je u Belgiju kasnih ’50-ih godina da bi pomogla
popravljanju i obnovi zemlje razrušene Drugim Svjetskim Ratom.

Mahinur
je došla do tačke kada izbjegava da odgovara na pitanja koja se tiču
njenog hidžaba i kada je shvatila da se posvećuje prevelika pažnja
tome, naročito kada se došlo do pitanja o odnosu njenih kolega iz
partije prema njoj, kao i o tome da li su ljudi otvoreni prema ideji
zastupnika s hidžabom. Tokom izborne kampanje dogodio se jedan
incident. Naime, partija je postavila slike kandidata u Schaerbeeku, i
Mahinurina slika je bila toliko uvećana da su ljudi mogli vidjeti samo
njeno lice ali ne i hidžab.

Komentarišući ovaj incident
Mahinur kaže: “Zvaničnici partije su objasnili da je greška, ili do
štamparije, ili do nekog od radnika koji je radio na izbornoj kampanji,
gdje zapravo niko nije konsultovan po pitanju toga. Bila sam ljuta, ali
sada nisam, nakon što su mi iz partije objasnili situaciju.“

Vodila
se debata i po pitanju imena stranke kojoj Mahinur pripada. Strani
mediji je nazivaju Kršćanska demokratska stranka, dok članovi stranke
arapskog porijekla kažu da je to nepravilno i da je pravilan prijevod
imena stranke Humanistički demokratski centar.

Taha Adnan,
koji radi u administraciji frankofonske vlade u Briselu, rekao je da je
2002. godine Kršćanska demokratska stranka promijenila svoje ime u Humanistički demokratski centar (CdH), i da su kao posljedicu toga
imali gubitak glasova mnogo kršćana u belgijskom društvu. Ali,
zauzvrat, dobili su veliki broj glasova arapskih i muslimanskih
imigranata.

Kako je uopšte Mahinur ušla u politiku? Kada se
pridružila stranci? Kada je odlučila da želi ući u parlament i kako je
izabrala kojoj stranci da se priključi?

„Još kao dijete sanjala sam
o tome da budem advokat, ali budući da sam počela nositi hidžab sa 14
godina, morala sam razmišljati o budućnosti. Tako da sam izabrala da
studiram Političke nauke na Slobodnom Univerzitetu u Briselu, s osvrtom
na ljudske resurse, i dobila sam diplomu iz menadžmenta. Odluka da ne
pohađam pravo nije donesena zbog toga što je isuviše teško, nisam osoba
koja odustaje. Čak i da sam postala advokat ušla bih u svijet politike,
koju sam poprilično pratila tokom slobodnog vremena na univerzitetu i
putem interneta.“

Mahinur je izjavila da je čitala programe
raznih belgijskih političkih stranaka i da joj se dopao program CdH-a,
koji poziva na pružanje socijalne pomoći, održanje demokratskih
principa i porodičnih vrijednosti. „Dovoljno je to da je umjerena
stranka, budući da mrzim ekstremizam, a program stranke pokazuje i
veliko poštivanje vjerskih uvjerenja.“

Mahinur se pridružila
stranci 2004. godine dok je još studirala. Naredne godine ponuđena joj
je prilika da učestvuje na općinskim izborima ispred stranke, ušla je u
općinsko vijeće Schaerbeeka, koji ima veliki broj stanovnika arapskog i
muslimanskog porijekla, mahom Marokanaca i Turaka.

Na nedavnim
izborima Mahinur je rangirana na 21. mjesto, što je bilo sasvim
dovoljno da joj osigura mjesto u parlamentu. O svojoj porodici Mahinur
kaže: “Mnogo su mi pomogli i pružili su mi podršku. Vrlo su srećni zbog
mene.“

Opisujući je kao jako elokventnog govornika, belgijska
štampa kaže da Mahinur ima mnogo šta reći na polju društvenih pitanja i
društvenog razvoja.

Mahinur vjeruje da će biti član parlamenta u
Briselu zajedno sa ostalim izabranim zastupnicima muslimanima, koje je
izglasala muslimanska zajednica Brisela. Pitanja kojima će se baviti
ubrajaju i zabranu hidžaba u pojedinim škola, zabranu klanja životinja
kući tokom kurban bajrama i bilo kojim drugim danom, pitanja
finansijske pomoći muslimanskim organizacijama, kako bi im se pomoglo
da sprovode vjerske dužnosti služenja članovima muslimanskih zajednica

Prije Mahinur, nekoliko zastupnika muslimana ušlo je u belgijski parlament kako bi služili društvenim interesima.

Zastupnica Fatiha Saidi, Belgijanka marokanskog porijekla rođena u Alžiru, kaže da
se ona skoncentrisala na pitanja svih rasa, bez ikakve diskriminacije,
kao i da je njen osnovni cilj da služi potlačenim, naročito onima bez
boravišne dozvole, nezaposlenim i onima sa problemima u školovanju i
obrazovanju.

Saidi kaže: “Intervenisala sam u parlamentu povodom
klanja životinja na kurban bajram kao i povodom drugih dana. Postavila
sam pitanje o tome u parlamentu i pitala sam belgijskog ministra pravde
o rasismu na tržištu rada u Belgiji, o ugnjetavanju zbog kojeg
muslimanske zajedince trpe i diskriminaciji na polju zapošljavanja.“

Saidi
je ukazala na to da je pripremila izvještaj o posljedicama navedenog,
kako bi se raspravljalo u parlamentu, kao i da je, također, postavila
zastupničko pitanje o hidžabu u školama. „Rasprava o tome još uvijek
traje.“ Konačno, Fatiha Saidi dodaje: „Belgijanci s kojima radimo ne
dijele ista iskustva i okolnosti s kojima su muslimanske zajednice
suočene, poput nostalgije, rasizma i migracija. Iz tog razloga naša je
uloga da razjasnimo prirodu takvih problema drugima na razne načine,
poput seminara i predavanja unutar stranke kojoj pripadam, ili u
parlamentu, ili tokom sesija, naravno i putem časopisa, stranački
orijentisanih novina kao i onih nezavisnih.“

Mohamad Daif,
marokanskog porijekla, prvi je musliman koji je ušao u briselski
parlament na izborima 1995. godine. Daif kaže: “Islam kao vjera je
priznata u Belgiji i postoji predstavničko tijelo koje je priznato od
strane belgijske vlade, uprkos jakom kritikovanju istog od strane
pojediniih belgijskih stranka koje odbijaju da priznaju ovo tijelo ili
islam kao religiju. Kao građanin muslimanske vjeroispovjesti,
stanovišta sam da izvršno tijelo za muslimane mora imati prostora za
djelovanje i mora postići  postavljene ciljeve zbog kojih je i
osnovano, i da mora biti dovoljno obezbijeđenih finansijskih sredstava
za njegov rad. Moja uloga u stranci kojoj pripadam, Socijalistička
stranka, i moja uloga u parlamentu, jeste da radim na eliminisanju bilo
koje vrste rasizma u davanju finansijskih sredstava različitim
tijelima, i da obezbijedim pravednu raspodjelu finansijske pomoći
različitim institucijama kako bi postigle svoje ciljeve.“

IslamBosna.ba