Mi smo žrtva vlastite propagande

Spiegel: Mahmud Ahmedinedžad je odnio jasnu pobjedu. Da li ste iznenađeni?

Flynt Leverett*: Nisam. Iznenadilo bi me da je izgubio. Zapadni mediji su se preračunali oko obima podrške za njegovog najvažnijeg protukandidata Huseina Musavija. Zapadni mediji uopće nisu uzeli k znanju da je Ahmedinedžad bio nedvojbeni pobjednik TV duela protiv Musavija. Američki i zapadni političari su projicirali svoje želje u Musavija – a to je, nažalost, imalo jakog utjecaja na način izvještavanja o predizbornoj kampanji.

U Washingtonu se već čuju glasovi koji sumnjaju u transparentnost izbora.

I ja sam pomalo iznenađen s  kojom prednošću je Ahmedinedžad pobijedio. Ali to samo potvrđuje mišljenje da su izbori regularno prošli. Pogledajte na manipulacije o kojima Musavi govori: da u nekim izbornim jedinicama nije bilo dovoljno glasačkih listića, da izborna mjesta nisu dovoljno dugo bila otvorena. Sve to nije vrijedno pomena u poređenju s manipulacijama koje smo imali prilikom američkih predsjedničkih izbora na Floridi 2000. godine.

Treba li računati s proširenjem protesta razočaranih Musavijevih pristalica?

Nagradno pitanje je da li će sam Musavi insistirati na tome da je pobijedio i da li će pozvati svoje pristalice na ulične proteste. Treba vidjeti i da li bi utjecajni Musavijevi podrživači kao što je bivši predsjednik Ali Ekber Hašemi Rafsandžani njega podržavali u jednoj takvoj kampanji. Ali odlučujući aspekt je da li će američki i zapadni političari priznati Ahmedinedžadovu pobjedu ili ne.

Da li vlada u Washingtonu rezultate izbora vidi kao udarac svojim diplomatskim naporima u dijalogu s Iranom?

Vjerovatno. Ali to samo govori o tome kako pogrešno oni vide stvari . Političari u Washingtonu i drugim glavnim gradovima na Zapadu misle da su trenutne napetosti s Iranom zbog osobe koja je na čelu države. Žive u iluziji da će se stvari promijeniti čim u Teheranu dođe do izmjene političke postave. Ali Iran ne funkcioniše tako. Radi se o sistemu s brojnim utjecajnim zonama. Unutar ovog sistema imate konsenzus oko atomskog programa kao i oko odgovora na američke ponude. Po ovim tačkama ishod izbora ne igra neku veliku ulogu. Bilo koji iranski predsjednik će nastaviti s nuklearnim programom.

Neki stručnjaci za Bliski Istok vjeruju da bi Teheran sada mogao biti otvoreniji za ponude na dijalog s Amerikom – da bi na taj način umirili razočarane Musavijeve pristalice koji odbijaju kulturu konfrontacije s Washingtonom.

To samo odslikava tezu da Ahmedinedžad nikada ne bi pobijedio na izborima pod normalnim okolnostima. Ovdje se radi o opasnoj tezi. Činjenica je: Ahmedinedžad je pobijedio na izborima. On je čak i spreman na dijalog s Washingtonom pod određenim uvjetima, kako je to već objasnio. Ali njegova pozicija je sada još jača. Drugi utjecajni ljudi u Iranu će ga podržavati da sklopi bilateralni ugovor s Amerikom oko nuklearnog pitanja.

Stiče se utisak da je dinamika iranske predizborne kampanje dobila na brzini zbog Obaminog direktnog obraćanja muslimanima u Kairu. Da li je ova javna ponuda već sada osuđena na propast?

Ovakav način diplomatije je čisto gubljenje vremena. Važna je srž američke politike. Od toga zavisi da li će doći do diplomatskih ugovora  ili ne. Ako Amerikanci na sto ne stave jasne ponude, onda ni svi predsjednikovi slatki govori ništa ne vrijede.

Šta će Washington sada uraditi?

Vjerovatno će Bijela kuća jedno vrijeme biti paralizovana i govorit će o navodnim prevarama prilikom iranskih izbora. U tom vremenu bi Ahmedinedžad mogao američku vladu preduhitriti vlastitim prijedlogom o budućnosti iranskog nuklearnog programa.

*Flynt Leverett je profesor međunarodnog prava na Univerzitetu Pensilvanija. Aktivan je kao savjetnik američke vlade u pitanjima Bliskog Istoka.

Izvor: Spiegel.de
Prijevod i obrada: IslamBosna