Amerika želi da uništi Pakistan (Atif Salahuddin)

Događaji od 11.septembra 2001.godine itekako su utjecali na Pakistan. Od 11.septembra u Pakistanu se dogodio niz događaja nezapamćenih u njegovoj dugoj historiji. I iako su u većini tih događaja glavni planeri bili pakistanski vlastodršci i dužnosnici, ironija je da se sada, nakon svega, Pakistan suočava sa strašnom i opasnom situacijom. Danas američki ratni avioni nekažnjeno napadaju pakistansku teritoriju i ubijaju građane Pakistana. Umjesto da brani pakistanski suverenitet protiv ovih napada, pakistanski režim je pokrenuo svoju sopstvenu vojnu operaciju, boreći se protiv sopstvenog naroda, u kojoj je raseljeno preko 2,4 miliona ljudi, dok se pakistanski vlastodršci zaklinju da se bore za sami opstanak Pakistana. Pored toga, sporadične eksplozije bombi u zemlji koje se dešavaju stvaraju osjećaj straha među narodom.

Današnja tragična situacija se gradila u zadnjih 8 godina. Samo u zadnje dvije godine, od sutona Musharrafovog režima, politički i vojni fokus zapada sa Afganistana se premjestio na Pakistan. Bez obzira na činjenicu da   zapadnjačke vojske nisu uspjele da pacifiziraju Afganistan i da u stvarnosti traže pregovore sa dijelovima paštunskog pokreta otpora, nalazimo da su zapadnjački lideri iznosili opetovane optužbe na sami Pakistan.
Britanski ministar vanjskih poslova David Milliband tvrdio je u martu 2009. godine da je:“ Glavni razlog zbog kojeg smo u Afganistanu jeste što su napadi 11.septembra izvedeni sa teritorije granice između Afganistana i Pakistana.“ Malo poslije toga, aprila 2009.godine, američki državni sekretar Hillary Clinton je izjavila da :“ Pakistan predstavlja smrtonosnu prijetnju za sigurnost našoj zemlji i svijetu.“ Nakon ovoga slijedila je i izjava britanskog premijera Gordona Browna, za vrijeme nedavne posjete Pakistanu, kada je rekao:“Jezgo terorizma je u graničnim planinskim predjelima između Afganistana i Pakistana.“  A poslije ovoga je slijedila izjava generala Davida Petreusa, malo prije operacije u Swatu, koji je rekao da Pakistan ima samo dvije sedmice da uništi talibane ili riskira da i sam padne.

Ove izjave zapadnjačkih lidera, u razmaku od nekoliko sedmica, pokazuju kako je njihov politički doskurs stvorio histeriju u tako kratkom vremenu. Prije niko nikad nije tvrdio, niti pružio ijedan dokaz, da je napad 11.septembra izvršen, ili planiran sa pakistanskih plemenskih teritorija. Vjerovati da je pakistanska država ugrožena, i da je pod pritiskom nekoliko hiljada neregularnih boraca, najviše 5000, kako tvrdi Zardarijev režim, je još veća laž nego Millibandove tvrdnje oko 11.septembra. Pakistan ima modernu i profesionalnu armiju koja broji 650.000 ljudi, koja je izdržala brojne napade milionske indijske armije bezbroj puta, što je demonstrirano i u zadnje vrijeme, nakon napada u Mumbaiju i indijskih prijetnji. Širenje takve propagande je vrhunac obmanjivanja i u stvarnosti otkriva svu lažnost zapadnjačkih argumenata o „talibanizaciji“. Pakistan nije u nikakvoj opasnosti od „pada“ i u stvarnosti, zajedno sa Zardarijevim manevrom oko Nizam-e-Adla ( dogovor oko uvođenja šerijata u Swatu), ova propaganda je sirovi pokušaj da se okrene pakistansko javno mnijenje u korist vojnih operacija koje se sada odvijaju u Swatu.

Amerika sama nije uspjela da kontroliše Afganistan i očajnički joj je potrebno da pakistanska armija izvede ovu operaciju da bi spasili svoju propadajuću okupaciju Afganistana. Ova operacija je zamišljena od strane Zardarijevog režima da bi kaznila narod Swata zbog njihove podrške borcima koji su napadali američke i NATO konvoje, sa logistikom, koji su se kretali iz Pakistana prema Afganistanu, te zbog pomoći svojoj paštunskoj braći koji se preko granice bore protiv američke okupacije. Raselivši nevjerovatnih 2,4 miliona ljudi u ovoj oblasti, Zardarijev režim, zajedno sa američkim terorističkim napadima bespilotnim letjelicama u ovoj oblasti, je efektivno očistio ove oblasti od njihove populacije, težeći na taj način da poveća sigurnost snabdjevačkih ruta američke vojske i NATO-a. Pretvarajući ovu oblast u nenaseljeno područje, Zardarijev režim je takođe stvorio tampon zonu duž afganistanske granice sa namjerom da se smanje zapadnjački gubici unutar Afganistana.
U ovoj operaciji Zardari je stvorio najveću humanitarnu izbjegličku krizu koju je svijet vidio od genocida u Ruandi 1994.godine, prema tvrdnjama UN-a. Zbog toga što nijednom nezavisnom novinaru nije dopušteno da uđe na teritoriju gdje se odvija operacija, može se samo pretpostaviti koliko je muškaraca, žena i djece umrlo, koliko je ozlijeđeno i koliko ih je izgubilo domove i svu svoju imovinu koja je uništena tokom operacije. Na vrhuncu konflikta u Irskoj, Britanci nikad nisu napali cjelokupnu katoličku populaciju u Sjevernoj Irskoj da bi zaustavili bombaške napade IRA-e u Britaniji. Čak ni Indijci nisu koristili takve metode u Kašmiru. Tvrditi da će takav pristup zaustaviti nekoliko navodnih terorista je laž; takva brutalna taktika je kolektivna kazna cjelokupne populacije i primjenjena je od strane Izraelaca protiv Palestinaca u njihovom nedavnom pokolju u Gazi. Na Zardarijevom političkom epitafu, historija će zabilježiti njegovu krvavu tiraniju.

A za Pakistan politički potres treba tek da dođe. Nijedna zemlja ne može tako jednostavno napasti sopstvenu civilnu populaciju i očekivati da ne pretrpi neizbježne posljedice. Vlada koja napada svoj sopstveni narod sa borbenim avionima i artiljerijskim granatama neće se više gledati kao legitimna vladajuća jedinica; odsada će je mnogi vidjeti samo kao okupacionu snagu. Ovaj napad će dovesti do daljnjih etničkih podjela i borbe unutar zemlje čija federacija nije poznata po svojoj političkoj snazi. Krajnji rezultat može biti jedino još više krvoprolića na obje strane, sa muslimanima koji se bore protiv muslimana,  sa prijetnjom građanskog rata. Ne samo da će narod Swata patiti, nego će i pakistanska armija biti uvučena u okupaciju, koja će je oslabiti za vrijeme dugotrajnoig trajanja. Niko ne može tvrditi da je sve ovo u interesu Pakistana.

Sve to neće biti u pakistanskom interesu jer je završni račun izračunan od političara i planera iz Washingtona i Londona. Jer ova kampanja u Pakistanu nije samo zbog Afganistana i podrške pokretu otpora protiv američke okupacije od strane njihovih bratskih plemena u sjevernom Pakistanu. Ovdje se radi o obračunu sa velikim oživljavanjem islama u muslimanskim zemljama, poziv koji je narod Pakistana čvrsto prihvatio. Za vrijeme Hladnog rata, Zapad je bio preokupiran sa sovjetskom prijetnjom. Ustvari iste ljude koje danas nazivaju teroristima nekad su nazivali mudžahedinima i borcima za slobodu, dok su raspoređivali milijarde dolara u oružju i humanitarnoj pomoći… Ali danas, dok se dešava buđenje islama u vrijeme globalne krize kapitalizma, jedna muslimanska zemlja ima nuklerano oružje, jaku vojsku i potencijal za promjenu, što je strateška noćna mora za političke planere sa Zapada. U tom novom razvoju situacije oni ne bi više imali poslušne i pokorne političke sluge kao što su Zardari i Nawaz Sharif da rade po njihovom nalogu; umjesto toga oni se suočavaju sa mogućnošću stvaranja islamske države, hilafeta, kojim će vladati islam u interesu sopstvenog naroda, izvan kotrole zapadnjačkih sila. Ovo je pravi problem i cilj iza fasade zapadnjačke propagande protiv terorizma u Pakistanu.

Onaj ko tvrdi da je ovo lični pakistanski rat protiv terorizma je obmanjivač i nudi neprihvatljive argumente. Prije događaja 11.septembra nije bilo borbi između pakistanskih sigurnosnih snaga i onih koji su živjeli u plemenskim oblastima. Ustvari nikad nije bilo zabilježeno da su se dešavali samoubliački napadi na tom području. Plemenske oblasti su bile mirne dok je pakistanska armija bila zaposlena učvršćujući Musharaffovu vladavinu nakon vojnog udara u kojem je zbacio režim Nawaza Sharifa….Američka okupacija Afganistana i snažna podrška pakistanskih vlastodržaca toj okupaciji je bio okidač koji je pokrenuo i izazvao nestabilnost u plemenskim oblastima. Argument da se nije imalo izbora zbog američke moći bio je lažan. Amerika je nemoćna da djeluje protiv Sjeverne Koreje koja je upravo izvršila svoj drugi nuklearni pokus. Ako se ne baš jaka sila poput Sjeverne Koreje može oduprijeti Americi, onda i Pakistan sa svojom uznapredovalim nuklearnim i raketnim programima može takođe ignorirati američke zahtjeve.
Jasno je da pakistanski sekularisti nisu dobro razmislili i procijenili situaciju u kojoj se Pakistan našao. Izvođenje vojnog napada  protiv sopstvenog naroda je akt koji će donijeti još više nevolja. Amerika, uprkos svom bogatstvu i vojnoj moći koju posjeduje, nije uspjela da pokori narod Iraka i Afganistana u ovih zadnjih nekeoliko godina. Ovo ukazuje na totalno odsustvo razmišljanja i očigledni promašaj pakistanskih političara. Sekularističi pogled na ovu situaciju u stvarnosti predstavlja samo dogmatsku političku podršku vojnoj ofanzivi, što je opasna greška u rasuđivanju.
Nakon Musharrafovog masakra u Lal masjidu Amerikanci su, zajedno sa poslušnim vladarima, pokazali da su dobro naučili lekciju i umjetnost propagande. Vladari su namjerno pokušavali da iskoriste bijes prema teroristima u zemlji da bi obezbijedili političku podršku za njihovu nepopularnu alijansu sa Amerikom, ističući da će Pakistan biti prvi američki prioritet u borbi protiv terorista. Kako se moze reci da je Pakistan prioritet Americi kada su njegova sela napadnuta od strane Amerike kada god im je volja? Zardarijev režim tvrdi da djeluje kako bi zaštitio ustav, da vrati čast Pakistanu; istovremeno Amerikanci su napali bezbroj puta, kršeći suverenitet pakistanske države, kršeći ustav, ubijajući muškarce, žene i djecu Pakistana u svojim neselektivnim napadima bespilotnim letjelicama. I Zardarijev režim nastavlja da im oprašta, iako u tome nema nikakve časti.
Ovi sekularistički apologeti takođe uobičajeno ignoriraju ulogu američkog FBI-a i CIA-e koji sada imaju bezbroj svojih baza po Pakistanu; oni su bili oruđe u otmici dr. Afie Siddiqui i njene djece, koju sada drže u američkim zatvorima. Treba samo ukucati u google riječ CIA, da bi se otkrila njena prljava historija i uloga u destabilizaciji i tajnim operacijam u drugim zemljama. Nijedna odgovorna vlada ne bi dozvolila da strana sila uspostavi svoj obavještajni aparat na svom teritoriju i dopustila joj da slobodno djeluje. I baš to su uradili pakistanski vlastodršci, predali su unutrašnju sigurnost Pakistana. Sve ovo su akcije glupog i nemoralnog režima.
Islam strogo osuđuje da se musliman bori protiv svoga brata muslimana, i muslimanu nije dozvoljeno da pokrene vojnu ofanzivu protiv muslimana niti da koristi bombaške napade protiv njih. Allah s.v.t kaže:  „Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti.“( An Nisa 93)
A Poslanik s.a.v.s kaže:“ "Kada se sukobe dva muslimana sa svojim dvjema sabljama (ili sa svoja dva maca), pa ubica i ubijeni ce u Vatru." Pa sam ja rekao: "O poslanice Allaha, ovaj je ubica (i kao takav i zasluzio je Vatru), pa sta je stanje (ili stvar; ili srce) ubijenog (zgrijesilo)?" Rekao je:  "Zaista je  on bio pohlepan na ubijanje svoga druga (tj. htio je i on njega ubiti)."

Nije slučajnost da zapadni mediji i njihovi dužnosnici otvoreno govore o kolapsu Pakistana. To je ono što oni žele, oni žele da stvore novi Irak. Cilj Zapada je sami Pakistan i neće stati dok muslimani Pakistana ne prestanu tražiti i željeti da sa njima vlada islam,što se nikad neće desiti. Islam teče kroz vene Pakistanaca i pokušaji da se nasilno ukloni islamski identitet osuđeni su na propast. Osim toga preko 60 godina promoviranja zapadnih vrijednosti, poput sekularizma i demokratije, su propali i nisu uspjeli da donesu prosperitet i dobru upravu narodu Pakistana- i vojne diktature i demokratija bile su nesupješne. Muslimani Pakistana žive svakodnevno pod teretom ovih neuspjeha. To je zbog toga što su oni strani muslimanima, jer ne možeš promovirati i sprovoditi u praksu zapadnjačke vrijednosti, a da ne opravdaš njihovu bazu. Čineći to moraš napraviti argument i protiv samog islama. Jer Allah s.v.t je objavio svoj šerijat kao bazu prema kojoj muslimani trebaju vladati i implementiranu od strane hilafeta.
Pakistanski sekularisti su propustili da shvate da zapad ne vodi samo vojnu bitku, nego ispred svega ideološki rat. Većina od njih vjeruje da  pristajanjem i podržavanjem američkog „rata protiv terora“, Pakistan će biti ostavljen na miru, a vladajuća elita će usput moći i zaraditi koju milijardu dolara. Ako se pakistanski  sekularisti  nadaju da će nuđenjem krvi svojih nedužnih građana kao žrtve,da bi se zadovoljio Zapad, uspjeti, onda oni strahovito griješe. Tony Blair, jedan od planera rata u Iraku, objavio je u aprilu 2009.godine:“ Ideologija, kao pokreti unutar islama, moraju biti poraženi. Ova bitka se neće kako dobiti. Jer je bazirana na ideologiji i zbog toga što su njeni korijeni duboki, pa zbog toga naša strategija za pobjedu mora biti dublja i šira, sveobuhvatnija i izoštrenija. U upotrebi gole sile, moramo razumjeti jednu jednostavnu stvar: gdje nas pozovu da se borimo, mi to moramo učiniti.“
Zapad podriva i napada Pakistan zbog njegovog islama. I neće stati dok se završi sa onim što vidi kao političku prijetnju koja dolazi od islama u Pakistanu.
Narod Pakistana dao je mnoge žrtve da bi se uspostavio Pakistan 1947.godine, da bi mogli da žive u miru i sigurnosti pod sjenom islama. Taj san treba još uvijek ispuniti jer naši preci nisu dali svoje živote prije više od  60 godina da bi sadašnji pakistanski vladari izdali svoj narod na takav način. Globalna plima buđenja islama koji se dešava u Pakistanu i među narodom Pakistana neće biti zaustavljena. Niti od strane Amerikanaca, a sigurno ne od strane manjinskog dijela sekularista u Pakistanu, koji nemaju ništa zajedničko sa prosječnim pakistanskim narodom, i koji će nastaviti da brane slomljeni i korumpirani politički sistem koji nije donio ništa nego bijedu vlastitom narodu.

Izvor: Uruk.net/ Minber.ba