Islambosna.ba – Iznajmljene pakistanske vojne snage od strane SAD-a postigle su brilijantnu pobjedu protiv sopstvenog naroda. Šteta što nisu tako dobro prošli u ratovima sa Indijom. Ali bombardiranje i ubijanje civila je mnogo sigurnije i profitabilnije.
Pakistan je napokon pokleknuo prošle sedmice pred gnjevnim zahtjevima Washingtona pokrećući vojnu kampanju protiv pobunjenih pripadnika paštunskih plemena u Sjeverozapadnoj graničnoj oblasti- koje često na zapadu pogrešno označavaju jednim imenom „talibani”. Obamina administracija je zaprijetila da će zaustaviti slanje uobičajene godišnje isplate od 2 milijarde dolara bankrotiranom pakistanskom političkom i vojnom vođstvu, te blokirati 6,5 milijardi dolara pomoći u budućnosti, ako Islamabad ne pošalje svoje vojnike u pakistansku turbulentnu Sjeverozapadnu graničnu oblast, koja se pruža duž granice sa Afganistanom.
Rezultat ovoga bio je krvoproliće: nešto oko 1000 „terorista” je ubijeno (čitajte: većinom civila) i 1,2 miliona ljudi- većina populacije iz Swata- postali su izbjeglice. Iznajmljene pakistanske vojne snage od strane SAD-a postigle su brilijantnu pobjedu protiv sopstvenog naroda. Šteta što nisu tako dobro prošli u ratovima sa Indijom. Ali bombardiranje i ubijanje civila je mnogo sigurnije i profitabilnije.
Nesposobni da pacifiziraju afganistanska paštunska plemena (Talibane), duboko frustrirani Washington je počeo komadati Pakistan u nadi da će zaustaviti paštunski otpor u obje nacije. Bespilotne letjelice CIA-e su dosada ubile preko 700 pakistanskih Paštuna. Samo 6% su bili militanti, prema tvrdnjama pakistanskih medija, dok su ostali bili civili.
Paštuni, često nekorektno nazivani i Pathani, su najveće svjetsko pleme. 15 miliona živi u Afganistanu, čineći polovinu afganistanske populacije.26 miliona živi odmah preko granice sa Pakistanom. Britanski imperijalisti podijelili su Paštune sa umjetnom granicom, Durandovom linijom (današnja afganistansko-pakistanska granica). Paštuni su je odbili. Mnoga paštunska plemena su se složila da se pridruže Pakistanu 1947.godine, obezbjedivši sebi da većina njihove zemlje bude autonomna i slobodna od vladinih trupa. Paštunski Swat se pridružio Pakistanu tek 1969.godine.
I dok su pakistanski Paštuni sve više pomagali paštunski pokret otpora u Afganistanu, američke bespilotne letjelice su ih počele napadati. Washington je primorao Islamabad da prekrši svoj sopstveni ustav slanjem pakistanskih jedinica u paštunske zemlje. Rezultat toga je trenutna eksplozija paštunskog bijesa.
Bio sam u ratu koji su vodili Paštuni i vidio sam njihovu legendarnu hrabrost, snažan osjećaj časti i odlučnost. Takođe su puni inata i žestoki. Ko god dođe u kontakt sa njima brzo nauči da nikad ne prijeti Paštunu niti da im daje ultimatume. Oni su planinski ratnici koji su suprostavili SAD-u odbivši da im predaju Osamu bin Ladena zbog toga što je on bio heroj antisovjetskog rata i njihov gost. Prastari paštunski kodeks još uvijek ih vodi: Ne napadaj Paštuna, ne varaj ga, nemoj ga osramotiti. Za Paštuna osveta je sveta.
Sada, neiskusna politika Washingtona i prošlosedmični (i ovosedmični) zločini u Swatu prijete da ostvare najgoru pakistansku noćnu moru nakon invazije Indije: da se 26 miliona Paštuna odcijepi i pridruži afganistanskim Paštunima u nezavisnoj paštunskoj državi, Paštunistanu. Ovo mi onda moglo rascijepiti Pakistan, vjerovatno potaknuti nepokorna Baluchi plemena na odcjepljenje i izazvati Indiju da vojno reaguje, što bi rizikovalo izbijanje nuklearnog rata sa opkoljenim Pakistanom.
Paštuni iz Sjeverozapadne granične oblasti nemaju namjeru niti imaju snage da zauzmu druge pakistanske provincije, Pundžab, Sind i Balučistan. Oni samo žele da ih ostave na miru. Uzbuna oko „talibanskog preuzimanja Pakistana” jeste samo čista propaganda. Pakistani iz nizina su opetovano odbacivali militarne islamske partije. Mnogi od njih imaju malo ljubavi prema Paštunima, koje smatraju divljim planinskim ljudima koje je najbolje izbjeći. Niti su pakistanske nuklearne bombe u opasnosti- ne još. Uzbunjujuće vijesti o pakistanskim nuklearnim bombama dolaze od istih falsifikatora sa skrivenim ciljem koji su izmislili i nepostojeće oružje Saddama Huseina.
Prava opasnost jeste da se SAD ponaša kao podivljali mastodont, gazeći Pakistan pod nogama, i prisiljavajući vojsku iz Islamabada da vodi rat protiv sopstvenog naroda. Pakistan može završiti kao i okupirani Irak- podijeljen u tri dijela i bespomoćan. Ako se ovo nastavi, u nekom trenutku patriotski raspoloženi pakistanski vojnici bi se mogli pobuniti i početi pucati na korumpirane generale i političare koji su na platnom spisku Washingtona. Jednako zlokobno, ustanak i pobuna siromašnih se širi Pakistanom- koje često pogrešno nazivaju talibanima da bi zaveli na krivi trag- što prijeti radikalnom nacionalnom pobunom. Kao i u Iraku duboka ignorancija i banditska vojna arogancija vodi američku politiku u Afganistanu.Obamini ljudi ne znaju šta to rade ulazeći ovako u Afganistan i Pakistan. Mogu im reći: prave veliki nered zbog koga će dugo žaliti.
Izvor: Winnipeg Sun
Prijevod i obrada: IslamBosna