Okrivljavanje mrtvih žrtava (Dave Lindorff)
Radili smo to nebrojeno puta. SAD prouzrokuje masivne smrti civila, neselektivno koristeći svoju tešku zračnu snagu, a onda pokuša da ustvrdi da je to greška neprijatelja koji se „sakrivao“ među civilima i „koristio ih kao živi štit.“ U Vijetnamu, gdje se SAD borila protiv lokalnih revolucionarnih pokreta koji su željeli zbaciti marionetski američki režim u svojoj zemlji, američki avioni su rutinski bombardovali sela, bombama i napalmom, tvrdeći da se Vijetkong krije među seljacima. Žene, starci i djeca bi ginuli u napadima- njih nekoliko miliona do završetka rata- a nama je rečeno da je sve to krivnja komunista, koji, kako nam je rečeno, nemaju obzira i žaljenja prema nedužnim životima.
U Iraku, zauzeli smo grad koji je imao 300.000 stanovnika, Faludžu, i efektivno smo ga sravnili sa zemljom. Za svakoga ko je tu poginuo pretpostavljeno je da je pobunjenik, iako je istina bila, da su marinci okružili grad prije pokolja, dozvolivši ženama, curicama i malim dječacima koji su imali ispod 12 godina da napuste grad, dok su starije dječake i muškarce koji su željeli izići vratili u grad da se susretnu sa svojom sudbinom. Samo ove sedmice, hrabri marinac je izrešetao 12-godišnjeg dječaka, nakon što je neko bacio granatu u njihovom smjeru. Lokalni ljudi i drugi svjedoci rekli su da je granata bačena od strane starijeg muškarca koji je stajao nedaleko od dječaka, i koji je nakon toga pobjegao. Nesretni dječak, koji je bio samo dječak koji je prodavao da preživi, nije uradio ništa, tvrde svjedoci.
A sada Afganistan, gdje je više od 120 ljudi, uključujući bebe i malu djecu pobijeno za vrijeme bitke, u zabačenim dijelovima ove zemlje, kao posljednji primjer masovne smrti koje su uzrokovale američke snage. Stanovnici kažu da je nekoliko sela u distriktu Bala Baluk provincije Farah krvnički bombardovano od strane američkih aviona, uzrokujući ogromne civilne žrtve. Američki odgovor na prvotne optužbe za masovni pokolj civila jeste bio da su okrivili talibane za te smrti. Kada je postalo jasno da su žrtve umrle od opekotina i gelera, a ne od metaka, SAD je izišla sa novim objašnjenjem: talibani su bacali bombe na stanovnike. Ali reporteri na mjestu zločina su vidjeli velike kratere i sravnjene zgrade- što ne mogu napraviti ručne bombe. Onda su došli izvještaji od neobično dubokim i ograničenim ranama – onakvim kakve stvara bijeli fosfor-oružje koje je SAD široko koristila u Iraku, posebno u Faludži i sada u Afganistanu.
Pentagon je odmah izjavio da nije koristio fosforne bombe u bici i sugerirao da su talibani ti koji su možda koristili fosforne bombe. Ovo je ponovo još jedan apsurdni argument. Primarna svrha fosfornog naoružanja jeste da osvijetli bojište, ali talibanski borci to ne žele. Oni više vole da djeluju iz mraka. Američka vojska je ta koja mora da osvjetljava mete. A i pored toga- kako objasniti one kratere od bombi.
Sljedeći korak je bio da se kaže da su talibani ti koji su izazvali smrti, jer su se tokom povlačenja povukli u grad, miljama od mjesta bitke što je prouzrokovalo traženje zračne podrške od strane nadvladanih vladinih snaga, što je dovelo do napada na sela. Dobro, pretpostavimo da je i to istina, ali ipak ostaje problem da je prema Ženevskim konvencijama ratni zločin napadati neprijatelja ako postoji rizik da se naudi velikom broju civila. Ekstremni primjer bi bio bombardovanje škole pune djece na osnovu pretpostavke da se unutar iste krije nekoliko neprijateljskih boraca (to je nešto što je izraelska vojska radila u Gazi za vrijeme nedavne invazije, uzrokujući smrt velikog broja djece). Ali bombardovanje cijelog gradića prepunog ljudi sa namjerom da se eliminiše nekoliko neprijateljskih boraca u povlačenju je isti zločin- činjenica koju Pentagon, i pokorni američki mediji, ignoriraju.
Rat Baraka Obame u Afganistanu- jer je to sada njegov rat- se pretvara u istu vrstu imperijalne klaonice kakva je bila u Iraku za vrijeme vladavine predsjednika Buša. Zacrtani cilj- eliminiranje Al Kaide- je izgubljen. Neprijatelj u svim ovim borbama nije Al Kaida; neprijatelji su domaći talibani- bivši upravitelji Afganistana do američke invazije 2001.godine, politička organizacija koja nije nikad bila neprijatelj SAD-a. Ma šta neko mislio o njima kao religioznim fanaticima ili „ženomrzcima“, oni nisu imali cilj da unište Zapad. Oni jednostavno žele da vrate vlast u Afganistanu, jednoj od najsiromašnijih, najzabačenijih, ekonomski najmanje važnih zemalja svijeta. I da bi pobijedili taj pokret, ako je to ikako i moguće, Amerikanci moraju da ubiju pune kamione Afganistanaca, što oni već i čine. A nakon toga će se desiti poznata politika skrivanja kriminala i zločina koje SAD počini. Politika „okrivljavanja žrtve“ tako će se nastaviti.
Izvor:Uruk.net
Minber.ba
