Prije svega, ukoliko smo svjesni istine na koju nas je upozorio Allah, s.w.t. i pojasnio Poslanik, s.a.w.s. da je šejtan naš otvoreni neprijatelj i da nas on, l.a. navodi na zlo i odvraća od dobra, tada sigurno imamo dobar razlog da preispitamo svoj odnos prema drugima i razumijevanje prioriteta na ovom prolaznom dunjaluku.
Ukoliko sebi postavimo jasno pitanje ko ima koristi od našeg razilaženja na vjerskom, političkom i svakom drugom planu, tada nam sigurno neće biti ni najmanje važno u kojoj džamiji naš brat ili sestra klanja, kolika je dužina njegove brade ili pantalona, a kakav izgled njenog hidžaba ili nikaba. Ni najmanje nam neće biti važno kojem mezhebu pripadaju ako znamo da ćemo tek na Sudnjem danu saznati ko je na ispravnom putu bio.
Dovoljno je da se zabavimo sobom i svojim djelima. Uzvišeni Allah, s.w.t., u suri Ali Imran, 102. ajet, kaže: “O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani. Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte.” Ovo je veliko upozorenje našeg Gospodara koje se odnosi na sve nas ponaosob, pa odakle nam hrabrost da dragaocjeno vrijeme gubimo na besmislene rasprave i opasno razjedinjavanje kada smo svjesni da će svako onaj ko se odvoji od džemata biti savladan šejtanskim spletkama i završiti u Džehennemu (sačuvao nas Allah njega).
Svjedoci smo velikih iskušenja i raširenih fitni između muslimana u cijelom svijetu. Svjedoci smo bratoubilačkih ratova, ali nam šejtan ne da da oči otvorimo, pa se analizirajući njih, još više razjednjujemo i uprkos očiglednim dokazima naslađivanja Allahovih neprijatelja nad našim nejedinstvom, samo više od Kur’ana i sunneta udaljavamo.
Zar se ne plašimo da se sljedeće riječi Allaha, s.w.t., ne odnose upravo na nas:
“A oni kojima je data Knjiga su se podvojili baš onda kada im je dato znanje i to iz zavisti.” (Ali Imran, 19.)
Znanja imamo, elhamdulillah, više nego ikad; ljubavi prema islamu nam ne fali, ali međusobna samilost, ljubav u ime Allaha i tolerancija su nam potpuno nepoznat pojam, iako se na njih toliko pozivamo. To je ono na čemu moramo početi raditi bez odlaganja, jer suviše smo vremena ionako izgubili. Onaj ko nije osjetio istinsku slast ljubavi samo Allaha radi, taj je zaista veliki gubitnik.
A šta je to ljubav u ime Allaha?
Da li samo pusto izgovaranje riječi u pogodnim situacijama, a najčešće sa skrivenim namjerama, ili je to istinska ljubav u Njegovo ime bez ikakvih dunjalučkih interesa? Takvu ljubav nam je opisao Poslanik, s.a.w.s: “Zaista će Allah, dž.š., reći na Sudnjem danu: “Gdje su oni koji su se radi Mene voljeli? Danas ću ih staviti u Svoj hlad kad nema drugog hlada osim Mog hlada.“ (bilježi Muslim)
A opisujući međusobnu samilost vjernika, Poslanik, a.s, kaže: “Vjernik je s vjernikom povezan kao građevina čiji su elementi jedni s drugim čvrsto spojeni.” (Buharija).
Zapitajmo se da li nas Allah, s.w.t. ijednim ajetom u Svom Časnom Kur’anu poziva da se razjedinjujemo, dijelimo, vagamo težinu tuđeg imana, ili nas je toliko puta upozorio na opasnosti koje sa sobom donosi razjedinjavanje?! Toliko je divnih primjera naših pravovjernih prethodnika u međusobnoj samilosti i dogovaranju, rješavanju nesuglasica… A mi smo, nažalost, potpuno slijepi pred njima.
Svi se pozivamo na to kako želimo da se ujedinimo oko jednog užeta, a u isto vrijeme smo jedni drugima najveći neprijatelji. To znači da nismo iskreni u našim namjerama i da naše riječi nisu želja da se istinski držimo džemata. Svi tvrdimo da istog Poslanika, a.s, slijedimo, a primjere njegove mudrosti zapostavljamo. Svoj nefs nikako da po strani ostavimo, a od drugih to očekujemo zaboravljajući vrijednost nagrade onoga ko se ostavi rasprave pa makar bio i u pravu.
Braćo i sestre, krajnje je vrijeme da se ujednimo, da se u ime Allaha volimo i budemo milostivi jedni prema drugima, jer to nam je dužnost i obaveza i jedini recept za izlazak iz fitne u kojoj smo se našli.
Pouzdajmo se u Allaha, s.w.t., uputimo iskrenu dovu da nas zaštiti od šejtanskih spletki i počnimo da radimo na širenju ljubavi u ime Allaha, na uvažavanju i razumijevanju drugih muslimana, na zajedničkim projektima, makar oni bili mali, ali u očima neprijatelja islama veliki. Ako nam je nijet iskren i oslonac u Svemogućeg Gospodara dovoljno čvrst, tada je uspjeh sigurno zagarantovan.
I za kraj Allahova poruka za razmišljanje:
“Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Njegovom poslaniku i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali.” (El-Enfal: 46).
Za IslamBosnu napisala: N.D.