Govor srca, III dio (Amr Halid)
Bilo je ljudi i generacija koji su živjeli i umrli, a da nisu nikada o Džennetu razmislili ili dovu uputili: “Gospodaru, uvedi me u Džennet, spasi me od vatre.”
Ustrajnost
Šta je to ustrajnost?
Da li je moguće da mladić i djevojka budu ustrajni u pokornosti svom Gospodaru tokom cijelog svog života?
Naravno da je moguće. Pod ovim, naravno, ne mislim na bezgrješnost, jer ima li ko od nas a da ne griješi? Ali mislim da je mnogo ljudi koji svoj život počinju pokoronošću Allahu, Uzvišenom i Slavljenom, a onda naglo padaju. Mnogi su u svojoj kući odgojeni dobrim islamskim odgojem – da Allahu, dž.š., budu pokorni i da Mu se ibadetom približavaju. A onda, odjednom, počnu se udaljavati od Allaha, mnogo se udaljavati, a približavati se drogi i alkoholu i više nikada ne obave namaz. A onda se ponovo vrate Allahovom, dž.š., putu.
Nameće se pitanje: da li možemo naći medju mladima nekoga koji je sebe očuvao od griješenja? Ima li momka ili djevojke koji kažu: “Ja nisam nikada taj i taj grijeh počinio/la!?” – Koji su ustrajni u pokornosti Allahu Uzvišenom? Ili je možda ovo nešto nemoguće, mašta?
Jednom prilikom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedio, pa je došao Omer ibnul-Hattab, r.a., pogledao je u kosu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., – a to je bilo pri kraju njegovog plemenitog života – pa je primjetio nekoliko sijedih dlaka u njegovoj kosi. Omer, r.a., mu u šali reče: “Posijedio si, o Allahov Poslaniče?” A Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu odgovori: “Da, Omere, posijedila me je sura Hud.” Pa upita Omer, r.a.: “A zašto, o Allahov Poslaniče?” – “U njoj je ajet koji me je posijedio, o Omere.” – odgovori mu Allahov Poslanik, s.a.v.s. Pa upita Omer, r.a.: “ A koji je to ajet?” A Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu reče: “Allahove riječi:
Ti idi Pravim putem kao što ti je naređeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite.” ((Kur’an, sura: Hud, ajet 112), (Hadis, bilježe ga Tirmizi u poglavlju o tefsiru i El-Ketani u zbirci: Nazmu-l-Mutenasir mine-l-Hadisi-l-Mutevatir, poglavlje edeba))
Razmislimo: Allahovog Poslanika, s.a.v.s., je osijedio ovaj ajet, a među nama ima onih kojima ovaj ajet uopće nije skrenuo pažnju. Možda ima i onih koji ovaj ajet do sada nisu čuli.
Došao je čovjek kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i rekao: “O Allahov Poslaniče, ukaži mi na stvar o kojoj poslije tebe nikoga neću pitati?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu odgovori: “Reci: Amentu billah – Vjerujem u Allaha – i na tome čvrsto ustraj.” (Hadis, bilježi ga imam Ahmed u Musenedu Kufjana, od Sufjana ibn Abdullaha, r.a.; pogledaj: Rijadus-salihin, poglavlje 8, Ustrajnost na Allahovom putu, hadis br.85)
Spoznao si, pa budi ustrajan!
Da li mislite da je moguće da omladina bude ustrajna u pokornosti Uzvišenom Allahu?
Ovo pitanje postavljamo svakom ko želi da se povrati Allahu, kao i svakom onom ko je još na putu ustrajnosti, ali ga njegov razum navodi da skrene sa Allahovog puta.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je pazio da u srca omladine usadi značenje ustrajnosti. On se jedne prilike susreće sa Harisom, r.a., mladićem u sedamnaestoj godini. Po našem shvatanju: adolescentom. Danas mladići u godinama Harisovim zaokupljeni su mislima o tome kako da skrenu sa ispravnog puta. Kako da prevare, obmanu, kako da se napiju. A nažalost, i djevojke danas ovako razmišljaju.
Ali Haris, r.s., koji je bio primjer ustrajnosti, potvrđuje nam da je moguće biti ustrajan u pokornosti Uzvišenom Allahu tokom cijelog života.
Jednom prilikom se Haris, r.a., susreo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Razgovarali su uobičajenim govorom: “Kako si, Harise?” – Očekivani odgovor na pitanje bio bi: – Dobro, tako mi Allaha. Ili: Hvala Allahu, u redu je. Ili: Loše, kriza. Ili: Imam problema. – Ovako obično mi odgovaramo. Ali ovaj ustrajni dječak Haris, r.a., odgovara: “Osvanuo sam, a kao da jasno vidim Arš moga Gospodara, kao da vidim stanovnike Dženneta kako u baščama džennetskim uživaju, kao da vidim stanovnike Džehennema kako vrište. Osjetio sam odvratnost prema ovom svijetu, pa noći u namazu provodim, a dane u postu.”
Bilo je ljudi i generacija koji su živjeli i umrli, a da nisu nikada o Džennetu razmislili ili dovu uputili: “Gospodaru, uvedi me u Džennet, spasi me od vatre.”
Sedamnaest godina – na početku svog života. Razmislimo o onome što Haris, r.a., kaže. On je shvatio pravu (bez)vrijednost dunjaluka. Ovaj prolazni svijet u njegovim očima je bio mali. Noć u namazu, a dan u postu je provodio. Pa mu je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “O Harise, spoznao si, pa budi ustrajan.” – Spoznao si, pa se pridržavaj toga. Budi čovjek, pa ustraj.
Šta mislite, da li je Haris, r.a., bio ustrajan ili je bio adolescent, mladić koji bi samo dvije riječi saslušao i svojim putem nastavio. Naravno da Haris, r.a., nije bio takav. On se pridržavao i bio ustrajan, a dokaz toga jeste događaj koji se zbio dvije godine nakon što mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Spozao si, pa se pridržavaj i budi ustrajan.” Naime, došlo je vrijeme Bitke na Bedru, muslimani se spremaju za bitku, a najmlađi borac među njima bio je Haris, r.a. Prije nego što je počela bitka, jedan od nevjernika svojom strijelom zaobilazi tri stotine boraca i bira ustrajnog mladića, te pogađa Harisa, r.a., u grlo, i on pada kao šehid. Pa dolazi majka Harisova i pita Allahovog poslanika, s.a.v.s.: “Je li Haris u Džennetu – da se radujem ako jeste, ili nije – pa da se dovom trudim?” A Allahov Poslanik, s.a.v.s., joj odgovara: “O majko, Harisova, nije samo jedan, već mnogobrojne Džennete. Tvoj sin je zaslužio najveće stepene Firdevsa.” (Hadis, bilježi ga Buharija od Enesa ibn Malika,r.a.)
