Vatrena kiša u Gazi

Od prestanka rata u Gazi početkom godine, Međunarodnom kaznenom sudu u Hagu se obraćaju pojedinci ali i nevladine organizacije s ciljem pozivanja na odgovornost Izraela zbog kršenja ljudskih prava. Sada glavni tužilac haškog suda Lusi Moreno-Ocampo istražuje da li je optužba za ratne zločine protiv izraelskih oficira moguća, zato što su oni, naprimjer, naredili vojne napade u gusto naseljenim područjima.

U ratu u Gazi, koji je trajao tri sedmice, pale su mnoge žrtve. Između 27. decembra i 18. januara poginulo je, prema informacijama palestinske Organizacije za ljudska prava PCHR, 1.434 Palestinaca i 13 Izraelaca. Osim toga, 5.303 Palestinaca i oko 50 izraelskih vojnika je ranjeno. Gotovo polovica žrtava su djeca.

Ratni zločin?

Po izraelskim izjavama, napadima s kopna, zraka i mora su se palestinski raketni napadi trebali što više reducirati.
Palestinci su raketnim napadima na Izrael htjeli postići kraj blokade pojasa Gaze. Mnogo toga govori, a i očevici to potvrđuju, da je Izrael u operaciji “Lijevano olovo” koristio zabranjeno oružje. To znači da je Izrael povrijedio ljudska prava i da treba biti kažnjen za ratni zločin, a u vezi kršenja ljudskih prava najčešće su spominjane “fosforne granate”.

Do ovog zaključka dolazi organizacija za ljudska prava, Human Rights Watch, u svojoj tek objavljenoj sudiji “Vatrena kiša”: Izraelska vojska je korišćenjem fosforne municije “povrijedila ljudska prava i običaje ratovanja” prema kojima se sve mjere moraju preduzeti kako bi se civilne žrtve bilo kojeg sukoba zaštitile. Fred Abraham, jedan od koautora zaključuje: Izraelska vojska u Gazi fosfor nije koristila tek tako, jednostavno na otvorenom prostoru, kao dimne bombe za svoje vojnike….Izrael je uzastopno ispaljivao fosfor u gusto naseljena područja, čak i kada izraelska vojska tamo nije ni bila, ili kada su sigurnije dimne bombe bile na raspolaganju. Posljedica toga su potpuno nepotrebna patnja i umiranje brojnih civilnih žrtva. Zbog toga organizacija zahtijeva nezavisnu istragu protiv Izraela, ali i UN-a.

Ovdje se radi o bijelom fosforu, o zapaljivim bombama koje su korišćene još u 2. svjetskom ratu, zatim u Koreji, Vijetnamu i u Čečeniji. Nedavno su izraelske odbrambene snage fosfornu municiju koristile i u ratu protiv Libana 2006. godine, a američki i britanski vojnici su je koristili u Iraku.

Supstanca se koristi za zapaljive bombe, za signalna sredstva, osvjetljavajuću municiju i za dimne bombe. U vojnim krugovima se ne ubraja u hemijsko već u konvencionalno oružje. Dakle, korišćenje je zabranjeno, i to ne C-konvencijom o oružju, koju Izrael nije ni ratificirao. Korišćenje zapaljivog oružja zabranjuje međunarodni ugovor, protokol 3 konvencije o “nehumanom oružju”. Sporazum zabranjuje upotrebu zapaljivog oružja protiv civila, kao što su bacači plamena i napalm, uključujući i fosfornu municiju. Ono se, također, ne smije koristiti ni protiv vojnih ciljeva ukoliko se oni ne mogu tačno odvojiti od civilnih ciljeva. Ipak, Izrael ovaj protokol nije potpisao.
Zabranjena je upotreba oružja koje ima ovakvo djelovanje, bez izuzetka, i takozvanim humanitarnim ili ljudskim pravima, koja postavljaju pravila ponašanja tokom vođenja rata s ciljem sprečavanja patnje onih koji nisu direktno umiješani u njega. I IV ženevska konvencija zabranjuje napade na civilne bolnice, medicinski transport, žene i  djecu. Izrael je potpisnik ženevske konvencije i humanitarnog ljudskog prava. Prema članu 35. prvog dodatnog protokola zabranjeno je oružje, municija i ostali materijal, kao i metode ratovanja koje prouzrokuju suvišne povrede ili nepotrebnu patnju.

Okrutne ozljede

Ozljede prouzrokovane fosfornim bombama su užasne i veoma bolne. Supstanca se pali čim dođe u kontakt sa zrakom. Kod ljudi prouzrokuje teške opekotine koje je teško izliječiti. Čak i najmanja čestica fosfora na koži izaziva opekotine drugog ili trećeg stepena. Ponekad su opekotine takve da fosfor dopire i do kostiju. Reakcija je završena tek kada bijeli fosfor potpuno sagori ili kada više nema dodira s kisikom.

Bijeli fosfor i njegove pare su istovremeno i visokootrovni. Ometanjem važnih metaboličkih procesa prouzrokuju teška oštećenja pluća, jetre, srca i bubrega. Čak su i male količine nakon određenog vremena smrtonosne.

Svjedoci i žrtve se žale i njihove izjave su šokantne. Ljekari izvještavaju o do sada njima nepoznatim ozljedama. Dr. Munir Debb, hirurg i glavni doktor na Kasseler Klinikum, koji je s francuskim medicinskim timom bio sedam dana u Gazi kaže: Ozljede koje smo liječili nisu bile ozljede uzrokovane klasičnim kasetnim bombama. Opekotine su bile čak i na kostima. Dr. Nazif ebu Šaban, specijalista za plastičnu hirurgiju i ozljede nastale opekotinama, u bolnici u Šifi, najvećoj palestinskoj bolnici u Gazi, ispričao je priču o jednom 18-ogodišnjem pacijentu koji je 18. janura 2009. došao u bolnicu s ranama po cijelom tijelu. Čak pet sati nakon pretrpjelog napada, iz rana je izlazio bijeli dim.

Bivši ekspert Pentagona, sada vojni analitičar Human Rights Watsch-a i koautor studije, Marc Garlasco, smatra da je ovo oružje korišćeno po cijeloj Gazi u gusto naseljenim područjima. Broj eksplodiranih fosfornih granata je znatno veći od broja koji navodi Izrael. Svuda u Gazi smo našli dokaze za bijeli fosfor, potvrđuje i Chris Cobb-Smith, bivši oficir britanske vojske i vojni ekspert Amnesty International-a. Nemoguće je da se ovo nehotično desilo. Granate su svjesno ispaljivane na gusto naseljena područja.

Izvor: Lebenshaus Schwäbische Alb
Napisao: Wolfgang Kötter
Pijevod i obrada: IslamBosna.ba