Proizvedeno povjerenje (Thomas Wagner)

IslamBosna.ba – Slikama koje sam producira, NATO pokušava da djeluje na mišljenje javnosti o ratu u Afganistanu. Televizija njemačke vojske je još u eksperimentalnoj fazi.

Predstavnici zemalja članica NATO-a su na sastanku održanom 3. i 4. aprila u Baden-Badenu i Strazburu, proslavili 60. rođendan zapadnog vojnog saveza. Pored nezavisnih reportera iz cijelog svijeta, ovim povodom su bili prisutni i TV reporteri koji su oficijelno u službi vojne alijanse. Naime, NATO članice već godinama raspolažu zajedničkim TV kanalom, NATOchannel.tv. Zna se šta su udarne teme ovog kanala. Pomoću priloga iz sopstvene produkcije pokušava se javno mišljenje o ratovima koje NATO vodi usmjeriti u vanjsko-politički i vojno-strateški željeni smjer.

Također je primarni strateški cilj jasno definiran. Savez želi u medijskom ratu za Afganistan izaći iz defanzive, i efektivnoj internet-propagandi talibana i drugih grupa otpora protiv okupatorskog režima zapadnjačkih trupa parirati sopstvenim snimcima.
“Što se tiče video materijala, NATO je do sada bio u kamenom dobu”, rekao je NATO glasnogovornik James Appathurai prilikom održavanja video konferencije na prošlogodišnjem NATO samitu u Bukureštu.

Medijska ofanziva

Po svemu sudeći, medijsko-političke aktivnosti SAD-a prilikom osnivanja NATO TV odigrale su važnu ulogu. Pentagon ima svoju sopstvenu televiziju još od 2002. godine. Bushova administracija je vješto iskoristila pobuđene osjećaje patriotizma nakon 11. septembra 2001., i odmah naredne godine osnovala vojno-državni program. U njemu pripadnici oružanih snaga čitaju vijesti i produciraju reportaže o ratovima svjetske vodeće sile.

Pentagon Channel, kako se program jednostavno zove, radi pod komadom Minstarstva odbrane, i na početku je imao oko milion vojnog osoblja u SAD-u. Njegov radijus je znatno povećan otkako je povezan i sa civilnom kablovskom mrežom.
(Budući da je Bushova administracija ovaj forum koristila za prikrivanje svoje ratne politike, a državna propaganda je zabranjena već od 1948., SAD štampa je jednim dijelom burno protestirala protiv ovog kanala)

Ipak, tipčni uzor za NATO ne predstavlja Pentagon Channel, već internet TV kanal danske vojske, Forsvarskanal, osnovan 2006. godine. Danska je čak omogućila finansiranje NATO TV u prvih godinu i po dana emitovanja. Na pitanja kako je došlo do toga, njemačka vlada je partiji Die Linke saopćila da je NATO-ov Odbor za rad u javnosti dobio zadatak da izgradi svoje audiovizuelno područje.
“Implementacija je trebala biti sprovedena bez dodatnih troškova, putem reorganizacije finansijskih sredstava i osoblja. Ovi planovi su potvrđeni odlukom ministra odbrane NATO-a na sastanku održanom u Vilinisu, 25.10.2007. Nakon toga se Danska ponudila sa svojom tehničkom opremom i finasiranjem u prvih 18 mjeseci, i time reorganizacija finasijskih sredstava i osoblja NATOchannel.tv-a nije bila potrebna.”

Kanal emituje 24 sata dnevno video snimke iz područja gdje su NATO snage na zadatku. Tematski fokus je Afganistan. Po izjavama Savezne vlade (14.05.2008.) u “Afganistanu su 4 i u Danskoj 5 osoba” zaduženih za pripremu i emitovanje NATO programa. Samo u Afganistanu su dvije ekipe kamermana, “sa po dva radnika”. Oni pored slika, koje novinari mogu koristiti za sopstvene izvještaje, isporučuju i video zapise s pričama dostupnim svakom pojedincu putem NATOchannel.tv.

Uljepšane slike

Aktivnosti oružanih snaga zapadnog saveza treba uz pomoć ovog materijala da se u javnosti posmatraju s tačke gledišta kakvu NATO želi.
Video snimci urađeni na NATOchannel.tv veličaju zasluge zapadnih snaga u školovanju žena i djevojčica. Prikazuju, također, i NATO vojnike kako pomažu Afganistancima u izgradnji njihovih vlastitih sigurnosnih snaga, ali i intervjue s običnim stanovništvom koje, po pravilu, o inostranim vojnicima govori sve najbolje. “Sretni smo jer su nam napravili školu. Mi respektujemo njih, i oni respektuju nas i našu kulturu”, jedan je primjer toga.
Ili, kada jedna Afganistanka s malim djetetom u naručju hvali novoformirani zdravsteni sistem: “Ovo je veoma dobra bolnica, ja uvijek ovdje dolazim. Liječenje je dobro, i ne košta ništa. Osoblje je veoma dobro prema pacijentima, i ovdje nema prijetnji ili rata.”
Danska upraviteljica projekta televizije, Sissen Leidesdorff, izjavila je da je pored borbenih operacija i raznih humanitarnih projekata veoma važno i “šta uniformisani muškarci i žene, učesnici mirovnih misija, rade u svoje slobodno vrijeme”. Jer, za porodice vojnika je veoma važno „da vide u kakvom okruženju rade njihovi najmiliji, udaljeni mnogo kilometara od njih”.

Središte svega su uspjesi pomoći pri obnovi zemlje i humanitarne pomoći. Umjesto slika borbenih dejstava protiv tzv. talibana, gledaocima se prikazuju škole i bolnice. Prljava strana rata ostaje manje-više skrivena. Slike djece osakaćene NATO bombama, racije, ili zatvori predviđeni za mučenje, se ne prikazuju, kao ni kritične izjave stanovništva.

“Postoje razni filmovi o NATO misiji u Afganistanu. Radi se uglavnom o tome da se svima pokaže kako NATO pomaže ljudima u njihovom svakodnevnom životu. Važna tema: medicinska pomoć. U jednom izvještaju o bolnicama, gledalac može saznati da je u Afganistanu od pada talibana sagrađeno 1.500 novih bolnica.” Prije nego ovakvi filmovi budu pušteni u javnost, oni bivaju provjereni od ljudi s najviših položaja. Za gospođu Leidesdorff to nema nikakve veze sa cenzurom. Njeno obrazloženje je sažeto: “Do sada je objavljen svaki video koji je urađen po nalogu NATOchannel.tv.” 
Do koje mjere i po kojim kriterijima su filmovi kontrolisani ostaje, prema informacijama njemačke vlade, još nejasno. S tim se otvaraju vrata svojevoljnom cenzurisanju.

Funkcija umnožavanja

Uz to je danski premijer, Anders F.Rasmussen, u aprilu 2008., tokom prezentacije NATOchannel.tv u Bukureštu, naglasio da kanal ne služi bilo kakvoj propagandi, već da treba da širi novinarske, besprijekorne vijesti. Ali, čini se da su te riječi bile samo prazno obećanje političara, s ciljem legalizacije njegovog djelovanja. Jer, očigledno je da je cilj ovog vojnog kanala samo širenje oficijelnog NATO stava. Tako i NATO glasnogovornik, James Appathurai, ima sopstveni videoblog, u kojem objašnjava npr. zašto je štampa zapadnog svijeta razumjela sve pogrešno kada je pisano da je NATO u raspodjeli zadaće u Afganistanu „rasparčan”, i da bi se više trebalo skoncentrisati na napretke učinjene na licu mjesta.
Na blogu su prikazani intervjui sa visokim predstavnicima NATO-a, snimci sa press-konferencija, ali i „pitanja i odgovori”, i sve to služi, očigledno, samo za njegov autoportret.

Glavnu šansu za uticaj na javno mnjenje predstavlja ipak filmski materijal kojeg TV stanica nudi i ostalim stanicama na  korišćenje. Na taj način vojska krizu nezavisnog novinarstva iskorišćava u svoju korist. Budući da rijetko koja TV kuća može sebi priuštiti finansiranje korespodenata i reportera  na licu mjesta, novinarima se daju filmski materijali kupljeni za male pare. Oni “treba da preuzmu video snimke o vojnoj ofanzivi ISAF – zaštitnih snaga u Afganistanu, i da ih preko svojih kanala prenose dalje”, pisalo je u Süddeutsche Zeitung, 3.4.2008. godine.

Video snimci dostupni za dalje emitovanje ne moraju nositi oznake NATO produkcije: “NATOchannel.tv ima uređivački sadržaj kojeg putem interneta svako može pogledati, on je s oznakom NATO produkcije. Osim toga, predstavnicima medija, koji nakon registracije dobijaju svoju šifru, nudimo i ‘sirovi materijal’. Odnosno, oni ukoliko to žele, raspolažu sa snimcima bez naših oznaka. U ovom slučaju gledaoci ne poznaju porijeklo viđenih snimaka, čime demokratsko pravo slobodnog mišljenja biva unakaženo.”

I već The NewsMarket, šaljući mailove medijima, reklamira propagandne fotografije NATO kanala: “Počeli smo s distrubacijom filmskog materijala o aktivnostima NATO trupa u Afganistanu. Snimci variraju od borbi na prvoj liniji protiv talibana, pa do prijenosa izbora u Afganistanu. Svi snimci su na NATOchannel.tv-u obrađeni za medije, bez troškova i bez ‘copyright’ klauzula, i mogli bi biti važan materijal, ukoliko izvještavate o ratu u Afganistanu i drugim aktivnostima NATO trupa.”

Propagandni prigovori

Medijski stručnjaci i dalje vjeruju da je moguće da se TV stanice “poslužuju” ovim snimcima: “Stanice koje nemaju svoje korespodente na licu mjesta, sigurno će prije ili kasnije posegnuti za ovim jeftnim slikama”, kaže Ulrich Sarcinelle, direktor Instituta za društvene nauke na Univerzitetu Koblenz-Landau. Zbog toga se povećavaju strahovi “da NATO-ove slike nekontrolisano dolaze do javnih RTV kanala, preko kojih se može steći utisak novinarske nezavisnosti”.

Začuđujuće kritički stav prema NATO TV-u zauzimaju dijelovi etabliranih njemačkih medija. Tako je npr. Spiegel online bio iznenađen zbog “nespretnosti s kojom se sve predstavlja”. Shodno tome, časopis primjereno prosuđuje: “NATO kanal prenosi brutalno-propagandne izvještaje, navodne intervjue sa dužnosnicima, i kritike NATO glasnogovornika upućene medijima.” A na homepage-u Tagesschau se može pročitati da je NATO TV prije svega “propagandni kanal”.

Njemački savez novinara (DJV) je iz sličnih procjena povukao konsekvence, tako da je 3. aprila 2008. pod nazivom “NATOchannel.tv je propaganda”, objavio saopćenje u kojem se novinarima savjetuje da za svoje izvještaje ne uzimaju filmski materijal ovog kanala. Materijal koji se nudi putem interneta ne odgovara ni minimumu novinarske nezavisnosti i istraživanja. Za predsjedavajućeg njemačkog saveza novinara, Michalea Konkena “NATOchannel.tv je propaganda s haubicama. Sadržaj informacija teži nuli. Umjesto toga preovladava hvalisanje svojih djela”. Prije svega, Konken kritički ocjenjuje da NATOchannel.tv omogućava preuzimanje i objavljivanje svog materijala. Tako se može očekivati da objavljene slike i snimci jednostrano izvještavaju o uspjesima i akcijama NATO trupa, i kritike tako ostaju isključene.
“Posao medija je da kritički i nezavisno izvještava, međutim, to što NATOchannel.tv radi odudara od toga”, konstantuje Konken. NATO bi trebalo da podržava akreditirane novinare u njihovom radu, a ne da im dostavlja gotov materijal.

“bwtv”

I njemačka vlada je učestvovala u osnivanju NATO TV-a. Bila je zastupljena “kroz pripadnika njemačkog zastupništva prilikom osnivanja Sjevernoatlanskog pakta (upute vanjskog ureda u dogovoru sa Federalnim ministarstvom odbrane uz učešće Ureda za štampu i informisanje)”, kada je Odbor za javni rad NATO-a odlučio da proširi svoje audiovizuelno područje.

Vlada se još i ranije zalagala za takav sistem informisanja, tako da je 2002. osnovana bwtv (bundeswehr tv – televizija njemačke vojske), zalaganjem ministra za odbranu Petera Strucka. Ali, kao i kod NATO TV-a, ovdje se ne radi o objektivnom izvještavanju, već više o izvještavanju kroz prizmu ministarstva odbrane, jer: “bwtv je kao medij glavni dio izvještavanja vojske.”
Generalni inspektor Wolfgang Schnederhan je to tada objasnio riječima: “Ovo je veoma važan medij koji vojnicima na zadatku daje korisne i, zavisno od situacije, potrebne vijesti, sa ciljem informisanja i zabavljanja.”
Program koji se emituje produkt je informativno-medijskog ureda njemačke vojske, a po izjavama iz vlade, ovaj kanal zastupa “stavove njemačke vlade”.

Njemačka vojska posjeduje u blizina Bona, u St.Augustinu, svoj vlastiti studio s potrebnom opremom. Rad redakcije i uređivački program kontroliše Ured za štampu i informisanje u Federalnom ministarstvu odbrane. Ovaj ured kontrolira, također, koji se članci smiju objaviti. Televizija vijesti kupuje od Reuters-a, s Media Broadcast-om ima ugovor o prijemu i prijenosu odašiljačkih signala, i po potrebi daje naloge za filmove agencijama ili slobodnim žurnalistima. Oko 55% programa producira vojska. Zato je pet timova kamermana u akciji, koji oko 25%  rada ulažu u produkciju drugih audiovizuelnih produkcija. Osim toga, izvještači su petero vojnih i civilnih reportera. Zatim, jedanaest redaktera bwtv-a i četrdeset članova audiovizuelne produkcije su pripadnici oružanih snaga.

Skupi probni rad

Do sada je domet kanala vrlo mali. Prijem je moguć samo s dekoderom, a na internetu su objavljeni samo odabrani članci. “U Njemačkoj ovaj pogram mogu pratiti samo oficiri, jer rijetko koji obični vojnik ima TV uređaj. U inostranstvu dekoderi često ne bi funkcionisali, ili satelitski kontakt ne bi bio u redu”, piše Stern. Program košta godišnje „8,9 miliona eura, a ukupni troškovi od 2002. godine iznose 55 miliona, što čini 40% svih izdataka za medije.”

Pošto se u oblastima djelovanja njemačke vojske dostupnost javnih i privatnih TV kanala poput ARD, ZDF, WDR, Premiere, RTL…do sada pokazala većom, postavlja se pitanje odnosa troškova i koristi bwtv-a. Na to pitanje stranke Die Linke, savezna vlada je odgovorila izbjegavanjem konkretnog odgovora: “Prijem svih javnih i privatnih kanala nije moguć u svim područjima gdje smo stacionirani.”
Pokrenuta je i studija s ciljem istraživanja rentabilnosti, međutim, rezultati još nisu gotovi. Osim toga, Institut društvenih nauka je sproveo studiju o korišćenju i ocjeni bwtv-a od strane vojnog osoblja koje se nalaze na zadatku u inostranstvu: “Iz studije saznajemo u kojoj mjeri vojnici u inostranstvu koriste bwtv, da li su zadovoljni njom, i da li vide mogućnost da se ponuda bwtv-a u tehničkom, organizacionom i sadržajnom pogledu poboljša.”

Iako su rezultati ove studije objavljeni 5. aprila 2007., vlada o njenom ishodu šuti. Stern je već došao do zaključka. Kvalitet je loš (prikazani su vojni filmovi iz šezdesetih godina, u kojima se njemačka vojska 1944. godine slavi, znači u vrijeme kada su svuda bile aktivne grupe otpora protiv Hitlera), produkcija preskupa, broj gledalaca se smanjuje: “Ko gleda bwtv, ne smije očekivati ni zabavu, ni informisanje, a ni nauku.”
Pošto savezna vlada i pored gore navedenih primjedbi na rentabilnost i doseg bwtv-a, ne želi da odustane od vojnog TV-a, postoji opravdani strah da želi držati otvorenu mogućnost daljeg razvoja ovog medija, kako bi to u ne previše dalekoj budućnosti postalo jak instrument sticanja povjerenja “stanovništva u sigurnosnu i odbrambenu politiku Njemačke, u njemačku vojsku i u NATO”.

Izvor: JungeWelt
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba