Poslanikova, a.s., ljubav prema čovječanstvu
IslamBosna.ba – Nisam poslan da proklinjem, nego sam poslan kao milost svim svjetovima.
Kur´an nas u Poslanikovu, a.s., ličnost uvodi sljedećim riječima:
„A tebe smo, Muhammede, samo kao milost svjetovima poslali.“ (El-Enbija, 107.)
Iz ovog ajeta vidimo da je njegova posebna osobina to što je bio blagoslov oličen i u riječi i u djelu.
Iz tradicije zabilježene u Muslimovom „Sahihu“ saznajemo da su ashabi tražili od Poslanika, a.s., da prokune svoje neprijatelje kad su oni pojačali svoje proganjanje. Na ovo je Poslanik, a.s., odgovorio: „Nisam poslan da proklinjem, nego sam poslan kao milost svim svjetovima“. Njegovi neprijatelji su se i dalje prema njemu i njegovim ashabima odnosili okrutno i nepravedno, ali on se uvijek molio za njih.
Jednom su na njega bacali toliko kamenja da je krv iz njega tekla na sve strane. Ovo mu se dogodilo u Taifu, gdje je plemstvo Hidžaza provodilo ljetne dane. Kad ih je pokušao pozvati u islam, umjesto da saslušaju njegove mudre riječi, naredili su djeci s ulice da ga napadnu, te su ga ona proganjala sve dok nije pala noć. Čak i tada, u trenutku istinske iscrpljenosti i krvarenja od glave do pete, sve što je Poslanik, a.s., rekao bilo je: „Gospodaru moj, uputi moj narod, jer oni zaista ne znaju.“
Njegovo srce je bilo ispunjeno velikom ljubavlju prema čitavom čovječanstvu, bez obzira na klasu ili boju kože. Jednom je svojim ashabima savjetovao da sve ljude posmatraju kao svoju braću i sestre, a zatim je dodao: „Svi ste vi Ademovi potomci, a Adem je stvoren od ilovače.“
Sve nam ovo pokazuje kakvu je svijest Poslanik, a.s., želio razviti u ljudima. Njegova misija je bila da ljudi postepeno spoznaju realnost da su svi muškarci i žene, iako naseljavaju različita područja svijeta, i iako su naizgled međusobno drugačiji zbog boje kože, jezika, odjeće, kulture itd., jedni drugima braća i sestre po krvi. Dakle, ispravan odnos između svih ljudi će biti uspostavljen jedino ako jedni druge posmatramo kao braću i sestre. Jedino tada će istinski osjećaji ljubavi i poštovanja preplaviti svijet.
U jednom hadisu Poslanik, a.s., je rekao: „Pravi vjernik je onaj s kojim su drugi sigurni, onaj koji mržnju uzvraća ljubavlju.“ Poslanik, a.s., je jasno pokazao da je onaj koji samo na ljubav uzvraća ljubavlju na nižem etičkom stepenu. Ne smijemo misliti da treba prema drugima da se lijepo ponašamo samo ako se i oni prema nama lijepo odnose. Mi, zapravo, treba da budemo naviknuti da se lijepo odnosimo prema onima koji se prema nama ne odnose lijepo i da ne štetimo onima koji su nas povrijedili.
Jednom je Poslanik, a.s., posudio nešto novca od jednog Jevreja. Nakon nekoliko dana, Jevrej je došao da traži otplatu duga. Poslanik, a.s., mu je rekao da u tom trenutku nema ništa čime bi otplatio dug. Jevrej je odgovorio da ga neće pustiti sve dok mu ne vrati novac. I tako je taj Jevrej ostao kod Poslanika, a.s., od jutra do večeri, držeći ga kao zarobljenika. U to vrijeme je Poslanik, a.s., već bio vladar Medine, i lahko je mogao poduzeti mjere protiv tog čovjeka. Ashabi su ga, naravno, željeli ukoriti i otjerati ga, ali im je Poslanik, a.s., to zabranio govoreći: „Gospodar nam je zabranio da ikome zlo učinimo.“ Jevrej je držao Poslanika, a.s., zarobljenog sve do sljedećeg jutra. Ali, s prvim svjetlom dana, Jevrej je bio dirnut Poslanikovom, a.s., tolerancijom, te je prihvatio islam. Iako je bio bogat čovjek, dan prije toga ga je zarobio zbog nekoliko novčića. Ali sada je Poslanikovo, a.s., plemenito ponašanje imalo tako jak utjecaj na njega da mu je bio spreman sve svoje bogatstvo dati govoreći: „Potroši ga kako želiš.“
U jednom drugom hadisu Poslanik, a.s., je rekao: „Tako mi Allaha, nije vjernik, nije vjernik, i nije vjernik onaj od koga nisu sigurni njegovi susjedi.“ Ovaj nam hadis pokazuje koliko je Poslanik, a.s., volio i brinuo se za sve ljude. Jedna od njegovih lekcija je da trebamo među drugima živjeti poput cvijeća, a ne poput trnja, bez nanošenja štete drugima.
U još jednom hadisu Poslanik, a.s., je rekao: „Ako vjernik ne može koristiti drugima, onda im barem ne smije nanositi štetu.“ Iz ovog vidimo da je za Poslanika, a.s., osoba koja je od koristi drugima na višem stepenu življenja. Ali, ako čovjek ne može biti od koristi, onda barem ne smije štetiti drugim ljudima. Da bi neko bio dobar Allahov rob, on mora u ovom svijetu živjeti kao osoba koja drugima ne zadaje probleme. Nema treće mogućnosti.
O samom Poslanikovom , a.s., ponašanju svjedoči nam Enes ibn Malik, r.a., koji ga je služio deset godina. Rekao je da ga Poslanik, a.s., nikad nije ukorio. „Kad bih nešto uradio, on nikad ne bi dovodio u pitanje moj način rada, a kad nešto ne bih uradio, nikad nije ispitivao zašto to nisam uradio.“ Takvo ponašanje mu je donijelo i poštovanje od njegovih neprijatelja, a njegovi sljedbenici su bili uz njega kroz sve nedaće i teškoće. Principe na kojima je bio zasnovan njegov život u jednakoj mjeri primjenjivao je i na one koji su ga slijedili, kao i na one koji su mu štetili i koji mu nisu davali podršku.
U današnjem svijetu se nikad mišljenja, ukusi, želje i antipatije svih ljudi ne mogu potpuno podudarati. U svijetu nastaju razlike iz mnogih razloga. Šta je onda trajno rješenje problema? Rješenje je u toleranciji. Poslanikov, a.s., čitav život služio je kao savršen primjer ovog principa. Njegova supruga Aiša, r.a., rekla je da je „on bio oličenje Kur´ana.“
To znači da je Poslanik, a.s., oblikovao svoj život u skladu sa idealnim primjerom života koji je predstavljao drugima u Kur´anu. Nikad nije udario slugu, suprugu ili bilo koga drugog. Naravno, borio se za ono što je bilo ispravno. Ali, kad je trebalo izabrati između dvije stvari, birao bi lakši put, ukoliko to nije uključivalo grijeh. Niko nije bio pažljiviji u izbjegavanju grijeha od njega. Nikad nije tražio osvetu u svoje ime za neku štetu koja je njemu lično bila nanesena. Jedino kad bi neka od Allahovih zapovijedi bila prekršena, on bi tražio kaznu u ime Allaha. Takvo ponašanje mu je donijelo univerzalno poštovanje.
U ranom mekkanskom periodu Objave, kad su Poslanikovi, a.s., neprijatelji bili u mnogo većem broju od ashaba, često bi se dešavalo, kad počne klanjati, da mu se neko približi i počne zviždati ili kuckati da bi ga uznemirio, ali Poslanik, a.s., nijednom nije pokazao ljutnju u takvim situacijama. Uvijek je birao koncept tolerancije i izbjegavao sukobe.
Kad su njegovi protivnici postali iznimno snažni, Poslanik, a.s., se iz Mekke preselio u Medinu, ali ga neprijatelji nisu ostavljali na miru. Počeli su s napadima na Medinu. Zbog toga se između muslimana i nemuslimana uspostavilo ratno stanje.
Pošto je Poslanik, a.s., izbjegavao rat po svaku cijenu, težio je uspostavljanju mirovnih sporazuma između njega i stanovnika Mekke. Nakon njegovih velikih napora, nemuslimani su se složili da sklope ugovor o desetogodišnjem primirju koji je potpisan na Hudejbiji.
Dok je ugovor na Hudejbiji bio u fazi nacrta, Mekkanci su se upuštali u veliki broj provokatorskih radnji. Na primjer, u ugovoru se spominjalo Poslanikovo, a.s., ime kao: „Muhammed, Allahov poslanik“. Mekkanci su insistirali da se fraza „Allahov poslanik“ zamijeni frazom „sin Abdullahov“. Poslanik, a.s., je prihvatio njihov nerazumni uvjet i svojim rukama izbrisao prvobitni naziv. Slično tome, zehtijevali su da kao taoca zadrže svakog muslimana kojeg bi zatvorili, ali da muslimani moraju vratiti svakog nemuslimana kojeg bi oni pritvorili. Poslanik, a.s., je popustio čak i u ovom zahtjevu. Da bi uspostavio mir, Poslanik, a.s., je prihvatio mnogo takvih neopravdanih tačaka koje je dodao neprijatelj. Na ovom primjeru je uspostavljen princip povezanosti između tolerancije i mira. Ako želimo mir, moramo tolerisati mnoge neprijatne stvari od drugih. Nema drugog načina da se u jednom društvu uspostavi mir.
Jednom je Poslanik, a.s., sjedio s ashabima u Medini. Pored njih je prošla nečija dženaza. Kad je ugledao povorku, Poslanik, a.s., je ustao na noge. Jedan od ashaba je napomenuo da je u pitanju sahrana nekog Jevreja. A Poslanik, a.s., je odgovorio: „Nije li i on bio ljudsko biće?“
Ovaj slučaj nam pokazuje kako se atmosfera međusobne ljubavi i poštovanja u svijetu može postići jedino kad se izdignemo iznad podmuklih ograničenja društvenih klasa i boje kože. Baš kao i Poslanik, a.s., i mi sami moramo posmatrati sve ljude kao bića koja uvijek zaslužuju poštovanje.
Izvor: IslamOnline.net
Za IslamBosna.na prevela: E.D.