Pismo na zidu (Amira Hass)

Ovo je mali izbor grafita koje su izraelski vojnici ostavili iza sebe na zidovima stanova Palestinaca. Ti stanovi su tokom napada «Lijevano olovo» u Pojasu Gaze služili kao tabori ili mjesta odakle su mogli ubijati.Tu i tamo je neki vojnik napisao i redak satirične pjesme ili citat iz Biblije sa sličnim sadržajem. Mogu se naći i riječi kojima se proklinju Muhamed, s.a.v.s., i vođa Hamasa Ismail Hanijeh, zajedno s rasporedom za smjenu vojnika, ali i rasporedom omiljenih fudbalskih klubova.

Kada su se vlasnici stanova vratili, našli su – kako su i očekivali – samo ruševine, koje su bile rezultat ili prvih granata IDF-a s ciljem da istjera palestinsko stanovništvo, ili provala: bili su uništeni namještaj, odjeća, zidovi, kompjuteri i svi tehnički uređaji.

Nerijetko su ovakvi stanovi bili jedino što je preostalo u naseljima gdje su kuće buldožerima bile srušene do temelja. Stanovnici su nalazili i otpad izraelskih vojnika.

Izraelski istraživački instituti broje svaku uvredljivu poruku koja se u bilo gdje u svijetu pojavi na židovskim grobljima, i dokumentuju svaki članak koji bi mogao biti problematičan, kako bi svaku pojavu antisemitizma imali pod kontrolom. Mediji i svakom najmanjem grafitu upućenom ubijenom predsjedniku Yitzhak Rabinu pridaju veliku važnost. Ali se o svakodnevnom rasizmu – institucionalnom i onom općenitom, javnom i praktičnom rasizmu Izraela prema Palestincima, kao i obično veoma oprezno i rijetko izvještava.

Onda nije ni čudno da izraelske antene, inače jako senzibilne na rasizam protiv Židova, nisu ni osjetile destruktivne hebrejske poruke na zidovima palestinskih stanova.

Glasnogovornici izraelske vojske su izvještaje i svjedočenja o ubijanju brojnih civila jednostavno predstavili kao izmišljotine ili manipulacije, i rekli da su za sve to odgovorni teroristi koji se skrivaju u blizini. Izraelsko društvo, koje inače ne dozvoljava uvid u ratne arhive, spremno je na bilo kakav trik samo da bi opravdalo ‘ispravno’ i ‘moralno’ postupanje svoje vojske.

Ali, uslikani hebrejski grafiti se ne mogu poreći, niti se za njih može reći da su izmišljeni, pogotovo kada se pojavljuju pored vojnih jedinica ili pojedinačnih vojnika. Vojni glasnogovornik je rekao da su grafiti u suprotnosti s načelima IDF-a, i da će ih IDF vrlo ‘ozbiljno i brižno’ razmotriti.

Ovdje se možemo zadiviti ozbiljnosti i integraciji vojske. Oni se prilikom pisanja ovakvih parola osjećaju slobodno, zato što i oni, kao i piloti i operateri nosača raketa znaju da su od svoje vlade i komandanata dobili zeleno svijetlo da napadaju civilno stanovništvo. Zar bi onda s riječima koje oni biraju trebao biti problem? To što pišu po zidu, to samo reflektira njihovo razumijevanje duha svoje misije.

Za razliku od starijih zapovjednika kojima je bila dozvoljena komunikacija s novinarima, naravno samo onim novinarima koje je odobrila izraelska vojska, i koji su pažljivo prenosili informacije koje su pravni savjetnici IDF-a i ured glavnog tužiteljstva odobrili, običnim vojnicima izraelske vojske, piscima parola, odraslim uz okupaciju i superiornost izraelske vojske, nije pojmljivo da u svijetu, osim oružja, postoji išta drugo – naime, da u svijetu postoje zakoni, pravila i ljudske norme.

Njihovi zapovjednici su im dopustili da djeluju suprotno od normi, koje oni očigledno ni ne poznaju. Za razliku od onih koji formuliraju odgovore glasnogovornika IDF-a, ovi mladi i obični vojnici su nesposobni da riječima koje skrivaju istinu zataškaju svoja djela.

Izvor: zmag.de
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba