More Gaze – Za svaku ribu po jedan metak

Za Ibrahima Šahada, more je oduvijek bilo njegov život. Godinama je sa prvim sunčevim zrakama išao na obalu sa drugim ribarima. Taj pedesetogodišnji Gažanin kaže da je danas morski svijet postao sinonim za strah i smrt. Sada smo užasno uplašeni kada god idemo na more, rekao je Šahada. Ne bojimo se morskih valova, već mnogo opasnijih izraelskih ratnih mašina koje žude za prilikom da nas upucaju.

Uz obalu Gaze dugu 40km, izraelski vojni brodovi plove kako bi zaprijetili palestinskim čamcima da plove dublje u more. Čim zaplovimo, suočimo se sa iznenadnom pucnjavom iz njihovih vojnih brodova, rekao je Šahada.

Ebu-Louai Šehata, palestinski ribar kaže: Čudom sam preživio nakon što je prije nekoliko dana  izraelska bomba pogodila moj čamac. Pucanje na ribare je dnevna praksa Izraelaca, pa moja porodica vrši pritisak na mene da završim sa ribarskim poslom.

Prošle sedmice je povrijeđen palestinski ribar kada su izraelski čamci otvorili vatru na ribare koji su se skupili na plaži blizu Beit Lehija u Pojasu Gaze.

U oktobru prošle godine, Andrew Muncie, škotski aktivista za ljudska prava, je snimio izraelsku mornaricu kako puca na nenaoružane palestinske ribarske brodove na obali Pojasa Gaze.

U zadnjih 12 mjeseci izraelske morske snage su usmrtile 8 palestinskih ribara.

Borba za preživljavanje

Nije samo paljba ta koja od života mornara pravi noćnu moru. Postoje i izraelske restrikcije i opsada zbog kojih se bore za spajanje kraja s krajem. Čak i kad uspijemo izbjeći izraelsku paljbu, završimo sa slabim ulovom ribe koji jedva vrijedi koliko i gorivo za čamac, rekao je Jaser Ramadan, još jedan ribar. Sretni smo ako ostane imalo novca za hranu.

Blokada Gaze koja traje od 2007. je uzrokom ozbiljnih nestašica goriva i benzina – osnova ribarskog zanata. Bespomoćni i očajni, ribari čak koriste i jestivo ulje za pokretanje motora čamaca.

Još gore, nakon 22-dnevne izraelske ofanzive na Gazu, koja je prestala prošlog januara, ribari kažu da su im čamci i ribarska oprema toliko oštećeni da ne mogu loviti ribu. Moj čamac je oštećen izraelskom paljbom. Ne mogu priuštiti da ga popravim, rekao je Šehata.

Prema dogovorima iz Osla (1993.), palestinski ribari imaju pravo ploviti oko 7 km od obale Gaze. Nakon posljednje ofanzive, Izrael je smanjio ovu granicu na samo 1 km.
Šehata kaže je za svakog ribara prava smrt ostati na obali dok je njegovo sredstvo za život ispred njega, ali nepristupačno. Ja sam mornar koji je ne može ploviti. Ja sam ribar koji nije okusio ribu mjesecima, žalio se sa tugom.

Šahada, postari ribar, je ispunjen tugom jer- uhvaćen između izraelske paljbe i ofanzive- njegovo dugogodišnje zanimanje tone. Nekada smo dnevno lovili od 60-70 kg ribe. Danas jedva ulovimo 5 kg.

Dobra stara vremena su prošlost.

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
Izvor: IslamOnline.net