Islamofobija u Keniji

Danas kršćani, uglavnom protestanti, sačinjavaju veliki procenat kenijskog stanovništva. Muslimani sačinjavaju 30% ukupne populacije, što u brojkama iznosi oko 10 miliona. Pripadnici drugih tradicionalnih afričkih religija, kao i hindusi, sačinjavaju 5% od ukupne populacije.

Kenijski muslimani nisu homogena grupa, već sadrže različite etničke grupacije: Arape, ljude mješanog arapskog porijekla, a odnedavno i migrante iz Južne Azije.

Većina muslimana živi na priobalju i u sjeveroistočnom području, gdje je najjači osjećaj njihovog zajedničkog identiteta. Nezaposlenost i neposjedovanje zemljišta su naročito izraženi u Priobalnoj provinciji. Dobro reklamirane kupovine zemlje od stranih lica, uglavnom bijelaca, Azijata i ministara, posebno u turističkim područjima, su uvećale nevolje domaćeg stanovništva.

Sijanje sjemena islamofobije

Dok su se približavali kenijski izbori u 1992. godini, grupa muslimanskih biznismena i intelektualaca su u Mombasi osnovali Islamsku partiju Kenije (IPK), koju je vlada odbila registrovati. Povremena hapšenja šejha Halida Balala, osnivača stranke i muslimanskog propovjednika, su uvećala simpatije, podršku i popularnost IPK-a među narodom. Vlada je u pokušaju naglašavanja razlika između muslimana arapskog i muslimana afričkog porijekla odgovorila uspostavljenjem suparničke muslimanske organizacije. Sukobi između vlade i IPK-a su bili žestoki. Uprkos tome, Moijeva administracija (bivši kenijski predsjednik) se uglavnom mogla osloniti na podršku muslimanske zajednice.

Nakon terorističkog napada na američku ambasadu u Nairobiju, kenijski muslimani su se suočili sa nadaleko raspostranjenim stereotipom koji ih obilježava kao “teroriste”, a vlada je i zatvorila šest muslimanskih organizacija. U 2000. godini svađa oko zemlje u okolini Nairobija je prerasla u fizički sukob između muslimana i kršćana, što je rezultiralo spaljivanjem dvije crkve i jedne džamije. Na kraju su muslimanski i kršćanski lideri okrivili policiju za pasivnost i dopuštanje da nasilje eskalira.

Nakon napada na SAD u septembru 2001. godine, kenijska vlada je poduzela nove sigurnosne mjere protiv muslimana, od kojih su mnogi arapskog i azijskog porijekla. U većinskom muslimanskom gradu Mombasi, prema novoj politici ureda za imigracije, podnosioci molbi za izdavanje rodnih listova i pasoša su morali predavati i lične dokumente svojih nana i djedova. Slične restrikcije su uvedene i nakon napada na izraelske građane u Mombasi u novembru 2002. godine.

U 2004. godini Društvo pravnika Kenije je upozorilo da je antiteroristička politika koja se sprovodi na zahtjev SAD-a i Velike Britanije kenijske muslimane učinila građanima drugog reda. U procesu ocjenjivanja ustavnosti od 2000. do 2005. godine, islamski lideri su tražili da se proširi djelovanje šerijatskih zakona koje bi sprovodili islamski sudovi: od pitanja nasljedstva, braka, razvoda do nekih područja pod državnom nadležnošću, uključujući građanske i trgovinske sporove. Jednu četvrtinu Komisije za ocjenjivanje ustavnosti kenijskih zakona su sačinjavali muslimanski predstavnici. Ovi napori za proširivanje šerijata su naišli na organizovan otpor od kršćanskih lidera, koji su smatrali da islam ne treba zauzimati posebno mjesto u Ustavu.

Neki lideri su također utjecali na širenje straha da bi Kenija mogla postati drugi Sudan, tačnije, da bi šerijat mogao biti primjenjen u većinskim muslimanskim sjevernim, sjeveroistočnim i priobalnim područjima u svrhe zlostavljanja kršćana. Konačni nacrt Komisije je zadržao isti jezik iz Ustava iz 1963. godine.
U novembru 2005. godine većina kenijskih muslimana se pridružiila drugim Kenijcima koji su odbijali nacrt Ustava koj je odobrio parlament.

Marginalizacija i velika kršenja ljudskih prava su okrutna stvarnost s kojom muslimanska zajednica u Keniji živi godinama.

Izvor: IslamOnline.com
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba