– Moj
prvi radni dan u Bosni i Hercegovini bio je kada je Vijeće za
implementaciju mira (PIC) imalo svoj sastanak u Sarajevu. Tada su
izdati zaključci i oni su prva osnova za moj rad. Druga osnova je već
postavljenih pet ciljeva i dva uslova. Imamo i dva velika projekta –
provođenje Dejtonskog sporazuma i približavanje BiH evroatlantskim
strukturama – kaže Incko, odgovarajući na pitanje o prioritetima svog
rada.
On ističe kako želi da što prije bude riješeno pitanje
državne i nepokretne vojne imovine, te se nada da bi to moglo biti
okončano do junskog sastanka PIC-a.
– Ako se ispuni 5+2, međunarodna zajednica saglasna je da bi moglo doći do zatvaranja OHR-a – kaže Incko.
To znači da bi u junu mogli imati odluku o zatvaranju OHR-a?
–
PIC je taj koji odlučuje kada će OHR biti zatvoren. Oni će definirati
da li je, naprimjer, situacija stabilna ili ne. Ima nekih u
međunarodnoj zajednici koji tvrde da situacija nije stabilna, a ima i
onih koji kažu da jeste. Oni ističu da u BiH nije bilo nekih izazova
stabilnosti države, nije bilo ustanaka ili slično, te da nema savršene
države. No, vidjet ćemo šta će se na PIC-u dogovoriti.
Na
dužnost sam stupio na dan kada je u Državnom parlamentu usvojen
amandman o Brčkom, a nekoliko dana kasnije, bh. reprezentacija
pobijedila je Belgiju i u Zenici. To su važni signali da se može ići
naprijed iznutar BiH, a ne samo diktiranjem izvana.
Koliko u naredna tri mjeseca planirate koristiti bonske ovlasti?
–
Koristit ću ih na osnovu pojedinačnih slučajeva i individualne
procjene. Ljudi nisu svjesni da je moj prethodnik Miroslav Lajčak 40
puta koristio ovaj instrument. Jasno mi je da ljudi kad čuju bonske
ovlasti, misle na smjene odgovornih. No prerano je da govorim o tome.
No, spreman sam koristiti ove ovlasti kad god mislim da je to dobro za BiH.
Ambasador
SAD u BiH Čarls Ingliš (Charles English) upozorio je da se i retorikom
destabilizira ustavni poredak zemlje. Vi ste zaštitnik Dejtona, pa
samim tim i ustavnog poretka. Hoćete li reagirati na retoriku i bonskim
ovlastima?
– Kod političara i diplomata – riječi su djela i zato
se moramo veoma odgovorno odnositi prema onome što izgovaramo. S druge
strane, u "Dnevnom avazu" sam pročitao šta je g. Bakir Izetbegović
kazao – riječi su jedno, a djela sasvim drugo. I tu je dijapazon
posmatranja. Moramo biti odgovorni prema onome šta govorimo i paziti
šta radimo.
I tu ćemo individualno ići i procjenjivati
situaciju. Protiv sam oštre retorike jer ona izaziva pažnju, komentira
se i tumači, a onaj što je to izgovorio, možda je već promijenio
mišljenje.
Ipak, bonske ovlasti kao krajnje sredstvo ili ne? Niste mi baš jasni tu.
–
Imam pristup u šest faza – slušam, jer sam tek stigao i ne mogu znati
sve. Potom ću razgovarati, pa pregovarati, ako treba. Ako to ne uspije,
onda bih upozorio, a nakon toga bi uslijedio sastanak i vrlo otvoreni
razgovor. E, ako i tu ne dođemo do rezultata, onda ću koristiti bonske
ovlasti. No, znajte jedno – neću oklijevati da koristim taj mehanizam.
Šta je bitnije rješavati – ekonomske probleme ili ustavnu strukturu zemlje?
–
To je međusobno povezano. Za mene ekonomija jeste bitna, ali je ustavni
problem jako izražen. Bitno je da država BiH i njene institucije budu
efikasnije.
U ekonomiji imam šest područja – hidroenergetika,
autoputevi, brzi internet, šumarstvo – više izvoza namještaja, te
poljoprivreda i turizam. BiH je rudnik talenata i njega samo treba
pokrenuti!
Preduslov za to jesu ustavne reforme i kada se one
naprave, to će biti snažan poticaj ekonomiji zemlje. Postoje, međutim,
procesi koji mogu teći paralelno i na ekonomskom i na ovom
ustavno-političkom polju.
U sve se ovo snažno prepliću
interesi BiH da bude što bliže i dublje u EU. No, da bi došla do
punopravnog članstva, zemlja mora ispuniti određene preduslove, kako su
i svi ostali morali raditi!
Govorite da BiH nije savršena
država, ali da nije u njoj strašno. Glasovi koji stižu iz Vašingtona
tvrde suprotno. Gdje je istina?
– Nedavno sam razgovarao s
komandantom EUFOR-a i on mi je kazao da je situacija u BiH stabilna.
Nemam razloga da ne vjerujem njegovoj procjeni. Ipak, ovdje sam tek
dvije sedmice…
Spomenuli ste EUFOR. Hoće li se on praktično ugasiti u skorije vrijeme?
–
Dok je OHR tu, tu je i EUFOR! Neće biti smanjenja broja njegovih
vojnika, mada se razmatraju neke varijante za period nakon OHR-a.
A OHR je ovdje – do kada?
–
To će, ponavljam, odlučiti PIC. Neki govore o odlasku OHR-a krajem
godine, drugi špekuliraju nekim drugim mandatima, ali je vjerovatno da
će PIC o tome odlučivati krajem juna.
Imate li punu podršku međunarodne zajednice?
– Da! Od Vašingtona do Tokija, od Moskve do Ankare!
Hoćete li biti posljednji visoki predstavnik?
–
Ne želim govoriti da li ću biti posljednji visoki predstavnik ili ne.
Ja sam sadašnji, a da li ću biti i posljednji visoki prestavnik, vidjet
ćemo.
Specijalni izaslanik
– Ne vjerujem da će
Sjedinjene Države imenovati specijalnog izaslanika za Balkan i BiH. No,
podržat ću sve što je dobro za BiH. Na Amerikancima je da odluče hoće
li napraviti takav korak ili ne. Ako izaberu svog izaslanika, pa ako i
EU imenuje svog balkanskog izaslanika, siguran sam da ću i sa njima
dobro sarađivati.
Američki interes za BiH
– Nije mi
naštetilo prvotno američko odbijanje moje kandidature. Nakon razgovora
sa mnom, čelnici administracije su pozdravili moje imenovanje i dali mi
punu podršku.
Američko čekanje objašnjavam činjenicom da su u to vrijeme počele promjene u administraciji i politici Vašingtona.
Administracija
Džordža Buša (George Bush) manje je bila zainteresirana za Balkan i
BiH, a više za Irak i Afganistan, naprimjer. Iz prve ruke imam stav
Hilari Klinton (Hillary Clinton) koja ima izrazit interes za BiH, a taj
stav dijele i drugi njeni saradnici.
Istovremeno, imamo i sve
snažniji interes EU za BiH i današnji dolazak trojice ministara
vanjskih poslova, s kojima ću se sresti i razgovarati, samo dodatno to
potvrđuje.
Mala Evropa
– Za mene je BiH jedna mala
Evropa. Puna različitosti i okrenuta ka kompromisu, dijalogu,
dobrovoljnosti, pa i pritisku… Bez toga ni EU ne funkcionira. Ima
veoma puno različitih interesa, ali se uvijek dođe do dogovora i
rješenja.
Naravno da su svi nestrpljivi, ali sjetite se kako
je bilo prije 15 godina u BiH, a kako je danas. Naravno, moglo bi i
brže i više i lakše. Kako u Evropi, tako i u BiH.
Izvor: Avaz
