Zdravo, Ameriko, ja sam britanski musliman, poslušaj šta imam da kažem

IslamBosna.ba – Kad je britanski biznismen Imran Ahmed ostao bez posla u januaru, umjesto odlaska na biro za nezaposlene odlučio je da organizuje turneju po SAD-u šireći svoju poruku mira i muslimanskog srednjeg puta umjerenosti.

Imran Ahmed priča:
Susrećem se s veoma zanimljivim pitanjima tokom mojih govora u SAD, ali srećom ima i zanimljivih trenutaka kad se smijem s publikom, naprimjer:
Mislite li da napadi američkih bespilotnih letjelica u Afganistanu, kojima Amerikanci ubijaju žene i djecu, zapravo opstruiraju pokret islamske reformacije?

Šta se može uraditi po pitanju otuđivanja mladih muslimana u Velikoj Britaniji?

Da li ste učili engleski jezik u Engleskoj?

Prva od svih stvari je: šta zapravo radim s iznajmljenim hibridnim autom kojim sam prešao 12. 000 milja i 40 gradova u Americi?

Uvijek sam bio zahvalan što je Britanija, kao zemlja mog djetinjstva, ostala izuzetno tolerantna prema muslimanima uprkos šoku  napada 7.jula i neprestanim provokacijama pojedinih ekstremnih elemenata. Mislim da još uvijek u Velikoj Britaniji postoji dobro opšte razumijevanje činjenice da djela nekolicine ne predstavljaju sve muslimane.

Ali nisam bio siguran da li se to isto može reći i za SAD, zemlju u kojoj sam živio 5 godina i prema kojoj sam uvijek gajio veliku naklonost.

Desio se jedan strašan incident tokom novogodišnje večeri, ove godine, kada je 9 muslimana, svi državljani SAD, uključujući i troje male djece, uklonjeno iz domaćeg leta zbog toga jer su se dvojica od njih tokom razgovora zapitala da li su odabrali najsigurnija sjedišta u avionu.

Nakon toga, pozvan je FBI, "osumnjičeni" su ispitivani i aviokompanija je odbila da ih ponovo primi na let, iako su ih pustili bez optužbe.

Moje iskustvo o Americi zasnovano je na godinama prije 9/11, kada sam živio tamo. Vjera i etnicitet nikad nisu bili problem. Razlike između tih godina prije napada 2001. godine, i sada postoje, jer pri svakoj posjeti zadržavaju me na ispitivanjima u imigrantskoj kontroli, nekad i satima.

Ne krivim ih za ovo, s obzirom na okolnosti. Ali ipak me rastužuje.

"Uzajamno poštovanje"

U januaru sam otpušten s posla nakon višegodišnjeg rada kao program menadžera u Velikoj Britaniji. S obzirom na postojeću ekonomsku situaciju, nisam osjećao da je dobro vrijeme za traženje posla.

Jedne večeri dok sam ležao u krevetu i gledao inauguracijski govor predsjednika Obame, čuo sam njegovo spominjenje nove ere "uzajamnog poštovanja" između Amerike i muslimanskog svijeta.

Odjednom mi se "upalila sijalica", pomislio sam: Mogu to učiniti.

Moja knjiga pod nazivom Nezamislivo – muslimanski dječak upoznaje Zapad, prošle jeseni je objavljena u SAD-u, i primio sam nekoliko pisama od čitaoca u kojima mi sugerišu da dođem i govorim u njihovim crkvama o tome da li se mogu pronaći u Americi.

Kao zastupnik britanskih muslimana za sekularnu demokratiju, zalažem se za pozitivne odnose između muslimanskog i zapadnog svijeta. Bio sam uzbuđen i na samu pomisao o turneji po SAD-u.

Te večeri sjedio sam u svom kabinetu, izvukao kartu SAD-a, i počeo iscrtavati rutu počevši od Chicaga u smjeru kazaljki na satu, pa sam ucrtao i Istočnu obalu, Karolinu, Floridu, Jug, Teksas, Kanzas, Kolorado, pustinje, preko cijele Zapadne obale, do srednjeg zapada, i nazad do Vindija.

Počeo sam kontaktirati različite organizacije pitajući ih da li mogu držati predavanja u njihovim prostorijama. Već za nekoliko dana primio sam obavijest o prvom prihvatanju mog prijedloga i predloženi plan ubrzo je postao stvarnost.

Naravno, imao sam trenutke dvojbe. Trebam li to raditi kad mi je stvarno potrebno da pronađem posao?

Ali s retorikom predsjednika Obame u mojim jedrima, moj cilj, ponovno humaniziranje odnosa između Amerike i muslimanskog svijeta; odupiranje nepromišljenom tribalizmu koji je stvorio polarizaciju, dehumanizaciju i demonizaciju, izgledao je isuviše važan.

Ispitivanja policije

Na dan mog odlaska dvije stvari su se dogodile koje su me natjerale da dvaput razmislim.

Producent iranskog porijekla intervjuisao me je o mom putovanju dok smo se vozili mojim autom. Nekoliko minuta kasnije, kad sam stigao kući, neko je zakucao na vrata. Dva policajca su istraživala na osnovu izvještaja da su dvojica bliskoistočnjaka zapažena kako prave sumnjive snimke po gradu.

Bili su izuzetno ljubazni, čak su se i izvinjavali i kad sam im objasnio o čemu se radi otišli su bez nepotrebne zabrinutosti. Ne sudim, ljudi imaju pravo da budu oprezni.

Potom, nakon mog dolaska na aerodrom O’Hare, Chicago, nisam zadržan na dodatnom ispitivanju. Policajka zadužena za imigrante, lijepa Hispanoamerikanka, pogledala je u moj pasoš ("Lijepa slika!"), udarila žig i poželjela mi ugodan boravak.

Bio sam iznenađen i osjetio sam olakšanje.

Sad sam na osmom predavanju moje turneje. Naporno je, ali publika mi daje energiju da nastavim. Oni su, bez iznimke, topli i susretljivi. Čak i ljudi koje srećem van predavanja (uglavnom osoblje hotela i restorana) su ushićeni kad čuju da sam pisac iz Engleske koji drži predavanja u gradovima širom Amerike o odnosima s muslimanskim svijetom.

Oduvijek sam želio da putujem po Americi, ali zamišljao sam da će ovo biti nešto što ću raditi pred penziju, jer kako bih drugačije imao vremena? Ali to što to sad radim sa svrhom je čak i bolje.

I mogu pronaći novi posao kad se vratim.

Izvor: BBC
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba