Šta Kur’an kaže o terorizmu

Odnos između islama i terorizma je vrlo kontroverzan; neki kažu da terorizam ima korijena u Kur’ana, dok drugi kažu da Kur’an nema nikakve veze s terorizmom. U svemu tome, istina je negdje između onih koji zastupaju jedan i onih koji zastupaju drugi stav.

Arapska riječ s korijenom “r h b” i njeni lingvistički derivati (arapski ekvivalenti koji označavaju bukvalan prijevod riječi  “zastrašivanje” ) spominje se sedam puta u Kur’anu.

Od tih sedam puta, samo jednom ova riječ označava upotrebu sile, i to na sljedeći način:

“I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve što na Allahovom putu potrošite naknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti.” (Al-Anfal 8:60)

Ako provjerite mnoga klasična ili savremena tumačenja Kur’ana, lahko ćete naći da se nijedna od ostalih šest upotreba ove riječi ne odnosi na upotrebu sile ili teroriziranje nevinih. Štaviše, svi se odnose na bogobojaznost i traženje utočište kod Boga nadajući se Njegovoj nagradi i strahujući od Njegove kazne.

Citirani ajet sure Al-Anfal poziva muslimane da se pripreme ukoliko strahuju od iznenadnih napada neprijatelja.
Ajet je objavljen u kontekstu dešavanja koja se opisuju u ovoj suri, koja počinje sa spominjanjem prve bitke između muslimana i mnogobožaca Mekke (tj. Bitke na Bedru), kao da Bog želi reći muslimanima da budu spremni za suočavanje s neprijateljima tako što će spremiti ratnu logistiku u slučaju da budu prisiljeni suprotstaviti se neprijatelju.

Prema mnogim komentatorima Kur’ana, “priprema snaga” o kojoj se govori u gornjem ajetu znači da muslimani ne treba da sjede i čekaju da se stvari odvijaju, nego da budu spremni suočiti se s neprijateljima kada ih ovi napadnu.

Stoga, ajet objašnjava da muslimani moraju biti u pripravnosti i u ratu i u miru. Uz to, imati snagu i potrebnu ratnu logistiku ne znači korištenje istih besciljno i neselektivno da bi se terorizirali nevini ljudi.

To može objasniti zašto je Poslanik Muhammed, s.a.w.s., savjetovao svojim ashabima u noći Bitke na Bedru: “Nemojte nikad poželjeti da se sretnete s neprijateljem, a ako ih ipak sretnete, onda budite strpljivi.” (prenosi Buhari).

Ove riječi Poslanika Muhammeda pokazuju da suočavanje s neprijateljem ne treba nikad da bude cilj za sebe, ali ako muslimani dođu u situaciju da se bore protiv onih koji ih napadaju, muslimani moraju izdržati uz strpljenje.

Stoga, gornji ajet otkriva sljedeće činjenice:

1. Muslimani poštuju svoje ugovore u ratu i u miru. Ovo se lahko može razumjeti ako analiziramo neke ajete prije i poslije ovog ajeta.
2. Islam upućuje muslimane da se opreme potrebnom snagom za suočavanje s neprijateljima u slučaju da ih neprijatelj napadne.
3. Velika je razlika između pripreme snaga, što označava pripremu za moguće buduće napade, i stvarne primjene sile u čisto civilnom kontekstu, jer se u tom slučaju snaga pretvara u necivilizovano ponašanje koje šteti drugima, a što je potpuno zabranjeno u islamu.
4. Ovaj ajet podstiče muslimane da materijalno i psihološki pokažu da nisu slabi, kako bi njihovi neprijatelji razmislili prije nego što bi ih napali.
5. Ajet poziva na ono što bi se moglo nazvati “naoružan mir.” Stoga, to je indirektan poziv na mir jer će spriječiti neprijatelje da napadnu muslimane kada muslimani pokažu da su snažni.
6. “Snage” koje se spominju u ajetu su generički termin koji označava sve vrste materijalne, psihološke, tehnološke i slične snage.
7. Ajet cilja na zaplašivanje neprijatelja, a ne označava zaplašivanje nevinih ljudi u bilo kom smislu.

Dakle, jasno je da citirani ajet iz Kur’ana zabranjuje napade na civile jer oni nisu ciljani neprijatelji. Čak i u periodu rata, islam zabranjuje borbu protiv onih koji se ne bore, a kamoli borbu protiv žena, djece, starih, hendikepiranih i sveštenika u njihovim hramovima.

Termini koji se danas koriste u nekim medijima poput “muslimanski terorista” ili “islamski terorista” pokazuju nepoznavanje pravog učenja islama.

Islam nije religija terorizma. Islam je religija pozitivnog pacifizma u punom smislu te riječi. Islam je univerzalni poziv na mir. Islam prezire i zabranjuje neopravdane napade na druge iz mržnje i osvete.

Bog kaže u Kur’anu,

“I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine.” (Al-A`raf 7:56)

Crkva u Konjević Polju na zemlji Fate Orlović

Terorizam: Zločin koji se kažnjava

Prvi koji će osuditi i razotkriti terorističke napade treba da budu muslimanske zajednice. Razlog je jednostavan: pravljenje nereda na zemlji kroz teroristička djela je žestoko kažnjavan zločin u islamu.

Bog spominje kažnjavanje onih koji čine ova zlodjela riječima,

“Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja velika.” (Al-Ma’idah 5:33)

To je kazna koju propisuje islam za one koji destabiliziraju društvo i oduzimaju ljudima pravo na mir. Odmah prije ovog ajeta je ajet koji kaže da je ubiti jednog pojedinca, bez obzira na njegovu vjeru ili rasu, jednako ubijanju cijelog čovječanstva.

“Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.” (Al-Ma’idah 5:32)

Napisao: El-Sayed Amin, kandidat za doktora nauka na Islamskim studijama Univerziteta u Birminghamu (Velika Britanija) i predavač na Odsjeku za islamske studije na Univerzitetu Al-Azhar. Ranije je radio kao šerijatski urednik stranice IslamOnline.net.
EMA625@bham.ac.uk.
Izvor: readingislam.com
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba