Spominjanje Allaha

Džennetske blagodati

Allah u Kur’anu kaže: I spominji Gospodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, i ne budi nemaran. (El-A’raf, 205.)

Allah također kaže u Kur’anu: ….i neprestano Allaha spominjite da biste postigli ono što želite. (El-Enfal, 45.)

Allah naređuje vjernicima da Ga se mnogo sjećaju. Zaista, spominjanje Allaha je blagoslovljen put koji vodi do uspjeha i koji vodi ka Allahovoj blizini. To je znak da je srce još uvijek živo.

Spominjanje Allaha je vid obožavanja kako srcem, tako i jezikom, prakticirajući i jedno i drugo, ili oboje zajedno, u svim vremenima i svim situacijama. Allah kaže: ….obavljanje molitve je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite. (El-Ankebut, 45.)

Vrste zikra

Međutim, kako bismo navedeno ispravno izvršavali, moramo se najprije upoznati s različitim vrstama Allahovog spominjanja, odnosno zikra, a to su:

1- spominjanje Allaha jezikom, što uključuje: spominjati Ga jezikom, tražiti oprost od Njega, dozivati Ga i moliti Ga, tražeći utočište samo kod Njega.
2- spominjanje Allaha kroz činjenje dobrih djela, a sve se to može postići kroz niz lijepih osobina poput, milosti, velikodušnosti, olakšavanja ljudima i pomaganja u njihovim nevoljama.
3- spominjanje Allaha srcem i mislima, a to se postiže čežnjom za Allahom, osjećanjem Njegove veličine, i kroz trud na usavršavanju našeg morala.
4- spominjanje Allaha izvršavanjem Njegovih naredbi poput, namaza, zekata, posta i hadždža, i uzdržavanje od griješenja i loših djela koja dolaze od šejtana ili naših prohtjeva.

Nasuprot spominjanju Allaha, koje predstavlja jedan od najvećih i najplodonosnijih vidova obožavanja, stoji zaboravljanje na Allaha, a to je grijeh.

Sehl et-Tasturi je rekao: Ne znam za ružniji grijeh od zaboravljanja na Allaha, dž.š.

U Kur’anu, Allah kaže:

…Zaista! One koji skreću s Allahovog puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati. (Sad, 26.)

I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grešnici. (El-Hašr, 19.)

I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili, i zameo bi se trag narodu koji je činio zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova. (El-En’am, 44-45.)

Hvaljenje Allaha je oblik zikra

Jedan od oblika spominjanja Allaha je i Njegovo hvaljenje. Riječ El-Hamd (zahvala) spomenuta je 38 puta u časnom Kur’anu, od čega 5 puta na početku sura: El-Fatiha (1.), El-En’am (6.), El-Kehf (18.), Saba’ (34.) i Fatir (35.).

Ovo ukazuje na važnost veličanja i hvaljenja Allaha, koji je Svehvaljeni, Jedini hvale dostojan. Hvaljenje Allaha uključuje i sjećanje na Allaha, zahvaljivanje samo Njemu i traženje utočišta samo kod Njega.

Imam El-Gazali, r.h., je rekao: Musa, a.s., je rekao: ‘Gospodaru, Ti si stvorio Adema svojom rukom i (uradio tako i tako)… pa kako da Ti zahvaljujem?’ Allah je rekao: ‘Njemu (Musau) je bilo poznato da sva svojstva i imena pripadaju Meni, tako da smatram da je to znanje jedna vrsta zahvalnosti. (Ihja’ Ulumi-ddin, 4. tom, 88. str.)

Hvaljenje Allaha, dž.š., je ključ obožavanja, jezik stanovnika Dženneta, i način da budeš u Allahovoj, dž.š., blizini. To još ukazuje na to da se osoba oslanja na Allaha i u lahkoći i poteškoći, i u milosti i u nevolji.
Časni Kur’an počinje zahvalom Allahu, dž.š., koja predstavlja prvi od sedam ajeta koji se ponavljaju (sura El-Fatiha). Na ovaj način milioni jezika to izgovaraju, a milioni srca vjeruju u to. Primjetno je da riječi el-hamdu lillah (hvala Allahu) ljudi najviše ponavljaju, i to su riječi koje čovjeku najčešće prolaze kroz glavu. Riječ El-Hamd je specifičnija od veličanja Allaha i sveobuhvatnija od zahvaljivanja Njemu. Moramo znati da sve, bilo na zemlji ili nebu, bilo da je čovjek, melek, ptica ili biljka, slavi i veliča Allaha.

Allah kaže:

Njega veliča sedam nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo – On je doista blag i mnogo prašta. (El-Isra, 44.)

I vidjet ćeš meleke kako prijestonje okružuju, veličajući i hvaleći Gospodara svoga; i svima će se po pravdi presuditi, i reći će se: ‘Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova.’ (Ez-Zumer, 75.)

I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu; On šalje gromove i udara njima koga hoće – i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve može. (Er-Ra’d, 13.)

Kada veličati i spominjati Allaha, dž.š.?

Od muslimana se traži da u svako doba veliča i spominje Allaha, dž.š., posebno kada spozna i pronađe mu’džize u svim stvorenjima, uključujući i samog sebe. Na osnovu navedenog, musliman će reći: Neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova, ili:

Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarem svojim izjednačuju! (El-En’am, 1.)

Časni Kur’an povezuje sjećanje na Allaha i razmišljanje Njegovih stvorenja tako da to vodi do spoznaje njihovog Stvoritelja, vjerovanja u Njega i činjenja dobrih djela radi Njegovog zadovoljstva.

Allah, dž.š., kaže: Za one koji, i stojeći, i sjedeći, i ležeći, Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju.’ Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!’ (Ali-Imran, 191.)

Svojom milošću, Allah upućuje nas na pravi put. Imajući to u vidu, treba da Ga hvalimo i veličamo, kao što možemo vidjeti u sljedećim ajetima:

…hvaljen neka je Allah, koji nas je na pravi put uputio, mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio… (El-A’raf, 43.)

…hvaljen neka je Onaj koji je dao da nam one služe, mi to sami ne bismo mogli postići, i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti! (Ez-Zuhruf, 13-14.)

Zaista, Allah nam je podario mnoge blagodati, a mi bismo zauzvrat trebali da Mu se zahvaljujemo riječima: Hvala Allahu koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih. (En-Neml, 15.)

Ne bismo smjeli postupati kao Karun, koji je bio nezahvalan na Allahovoj milosti rekavši: Ovo što ja imam stekao sam znanjem svojim…(El-Kasas, 78.)

Isto tako, kad nas Allah sačuva od bilo koje vrste nepravde kojoj smo podvrgnuti, treba da kažemo: Hvala Allahu, koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje! (El-Mu’minun, 28.)

Također, prilika u kojoj treba da se zahvaljujemo Allahu, Onome koji je jedini hvale vrijedan, jeste kad nastupi radost i olakšanje nakon tuge i nevolje: ‘Hvaljen neka je Allah!’- govoriće – ‘koji je od nas tugu odstranio, Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je…’ (Fatir, 23.)

Dalje, kada smo vidjeli da olakšanje dolazi nakon poteškoće i da se iskreni vjernici približavaju pobjedi nakon poraza i očaja, treba da kažemo ono što je Allah tražio od Muhammeda, s.a.w.s., da kaže:
I reci: ‘Hvala Allahu, On će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete ih vi poznati.’ A Gospodar tvoj motri na ono što radite. (En-Neml, 93.)

Na koji način praktikovati zikr i hvaljenje Allaha?

Zikr možemo činiti na više načina, našim jezikom, umom, srcem i svim tjelesnim organima. Drugim riječima, Allahu možemo zahvaljivati izgovarajući  rečenice u raznim formama zahvalnosti i obožavanja, naravno, i čineći dobra djela i druge ibadete. Svaki zikr je čin zahvalnosti Allahu.

Osim toga, razmišljanje o Allahovoj milosti i pokoravanje Njemu čuvajući se od grijeha, također su vrste zikra i načini pomoću kojih zahvaljujemo Allahu. Vjerniku je stalno na umu njegov Stvoritelj dok uživa u Njegovoj milosti, blagodatima i sreći.

S druge strane, kad je tužan, vjernik treba da zna da je Allah Svemogući i da Mu se zahvali tako da ga to učini strpljivim, da mu snagu i učini ga izdržljivijim da podnese nedaće.

Jedan primjer pokazuje da nije dovoljno samo jezikom zahvaljivati Allah, već to treba biti propraćeno dobrim djelima poput riječi koje Allah navodi u časnome Kur’anu:
Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova! – A malo je zahvalnih među robovima mojim. (Saba’, 13.)

Allah je u časnom Kur’anu ponudio rješenje kako da čovjek upotpuni zaradu za život i činjenje dobrih djela (obožavanje):
…vi hranu od Allaha tražite i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! – Njemu ćete se vratiti! (El-Ankebut, 17.)

Zikr i zahvaljivanje Allahu daju nam osjećaj sreće u Džennetu. To je osjećaj pri kojem kad spomenemo Allaha, dž.š., i sjetimo Ga se, osjećamo da smo za jedan korak bliži Džennetu i da smo u Allahovoj blizini, i kao da gledamo u Njega. U jednom ovakvom trenutku, naše tijelo i duša osjećaju slast, što je znak da su vrata Allahove milosti otvorena. Zikr liječi dušu, uklanja tugu i putem njega muslimani dolaze do Allahove milosti.

Dakle, musliman treba kontinuirano da spominje i veliča Allaha i da čini zikr svim svojim srcem sve dok su vrata Allahove milosti otvorena.

Napisao: Muhammed Ebu Lejla, šef odjela za engleski jezik na Fakultetu stranih jezika na Univerzitetu El-Azhar
Za IslamBosna.ba prevela: M.I.