Njemačka: Diskriminacija u ime neutralnosti, zabrana nošenja mahrame
IslamBosna.ba– Njemačka je zabranila nošenje vjerskih simbola i odjeće za nastavnike i druge državne službenike, što predstavlja diskriminaciju muslimanki koje nose mahrame na glavi, iznosi Human Rights Watch u svom izvještaju.
Izvještaj na 67 strana nosi naziv ‘Diskriminacija u ime neutralnosti: Zabrana mahrama za nastavnike i državne službenike u Njemačkoj’, izvještaj je zasnovan na ospežnim istraživanjima u trajanju od preko osam mjeseci. On analizira utjecaj zabrane na ljudska prava kao i njihov utjecaj na živote muslimanki koje rade kao nastavno osoblje, uključujući one koje su zaposlene već duži niz godina. U izvještaju stoji da je sama zabrana prouzrokovala da se mnoge od njih odreknu svojih karijera ili su bile primorane da napuste Njemačku kao svoje dugogodišnje prebivalište.
Ovi zakoni u Njemačkoj jasno ciljaju na mahramu, prisiljavajući da žene koje ih nose biraju između posla i svojih vjerskih uvjerenja, izjavio je Haleh Chahrokh, istraživač zadužen za Evropu i Centralnu Aziju ispred Human Rights Watcha. Izvršena je dvostruka diskriminacija i na temelju spola kao i na temelju vjerskih uvjerenja.
Polovina od 16 država Njemačke – Baden-Württemberg, Bavaria, Berlin, Bremen, Hesse, Niedersachsen, Nordrhein-Westfalen i Saarland – imaju zakone koji zabranjuju nastavnom osoblju u javnim školama (i u ostalim državnim službama u nekoliko država) nošenje mahrama na poslu. Zakoni su donijeti u posljednjih pet godina, počev od donošenja sudske odluke 2003. od strane Ustavnog suda gdje stoji da je vjerska odjeća dozvoljena izričito ukoliko je propisana zakonom. Drugih osam njemačkih država nemaju takva ograničenja.
Pojedini zakoni dopuštaju određene iznimke za kršćanske i ‘zapadnjačke’ kulturne tradicije. Nijedan od zakona eksplicitno ne cilja na mahramu, ali parlamentarne debate i službena ‘objašnjavajuća’ dokumenta prije samog uvođenja zakona jasno stavljaju na znanje da se zapravo i radi o mahrami. Svaki sudski spor o ograničenjima (najnovije zakonsko pravilo je od 26.aprila 2009. godine, o slučaju iz Baden-Württemberga) je vođen po pitanju mahrama.
Tvrdnje da ova ograničenja ne diskriminiraju baš i ne stoji, rekao je Chahrokh, u praksi, pogođene su samo muslimanke koje nose mahrame.
Istraživanje za izvještaj obuhvatilo je i intervjue s muslimankama u Njemačkoj koje su zapravo i pogođene zabranom. Nastavnom osoblju je rečeno da skinu mahrame ili će se pokrenuti disciplinski postupak.
Državni zvaničnici opravdavaju ograničavanje na temelju toga da nastavno osoblje ima dužnost da obezbijedi školi neutralno mjesto po pitanju religije i ideologije. Ali nema dokaza da su nastavnici prekršili tu navedenu dužnost. Umjesto toga, sama zabrana dovodi u pitanje tu istu neutralnost.
Prema ljudima bi se trebalo odnositi na temelju njihovog ponašanja, a ne na temelju vjerskih simbola koje nose, izjavio je Chahrokh, ukoliko postoje konkretne brige o pojedincima, oni bi se trebali tretirati kroz obične disciplinske postupke, od slučaja do slučaja.
Pojedine nastavnice su izjavile za HRW da im je kao alternativa za mahramu ponuđeno da nose duge šešire, ili da vežu mahrame na atipičan način, ali naravno te ponude su odbijene. Kao ishod ove zabrane, pojedine žene su napustile svoje domove u navedenim državama ili samu Njemačku, dok su druge skinule mahrame kako bi sačuvale posao, nakon godina studiranja i ulaganja u svoj obrazovni razvoj. One su se požalile da se osjećaju otuđenim i isključenim, čak iako cijeli svoj život žive u Njemačkoj.
Pristalice ograničenja nošenja mahrama često uvjeravaju da zabrana štiti žene od ugnjetavanja, da ih ‘osnažuje’. Žene koje je HRW intervjusao izjavile su da su slobodnom voljom izabrale da nose mahrame i da je sama zabrana daleko od ‘osnaživanja’, već im samo donosi pogoršanje društvenog položaja. Jedna žena je izjavila: Dok smo bile u čistačice u školama, onda nisu imali problem s mahramom.
HRW poziva vlade država da promjene i ukinu zakone o zabrani vjerske odjeće i simbola i obezbijede da njihova zakonodavstva i procedure budu u skladu s njemačkim međunarodnim obavezama po pitanju ljudskih prava. Njemačka država mora garantovati propise koji ne vrše diskriminaciju po pitanju spola ili vjere, te da sloboda vjeroispovijesti i izažavanja bude potpuno zaštićena i zagarantovana.
Izvor: IslamOnline.net
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
