Slovenska policija javno je zatražila ljude koji imaju informacije o ovoj masovnoj grobnici i počiniteljima zločina da se jave i svoja saznanja pruže istražiteljima. Slovenske vlasti obećale su da će tražiti počinitelje i ukoliko to bude moguće, procesuirati ih. Pretpostavlja se da počinitelja ovog i ostalih sličnih zločina gotovo više i nema među živima, a ako ih ima, pitanje je jesu li i u kojoj mjeri sposobni za eventualno suđenje, piše Oslobođenje.
Stravičan prizor
Posljednje procjene govore da su u jami otkriveni posmrtni ostaci 300-injak osoba. Međutim konačni razmjer ovog stratišta još je nepoznat i takav će biti sve dok se sve kosti ne iznesu iz jame i dok stručnjaci ne uđu i pregledaju još dva prokopa za koje se sumnja da skrivaju još najmanje hiljadu ljudskih žrtava.
Jože Balažic, predstavnik Instituta za sudsku medicinu u Ljubljani, juče je rekao da je hrpa ljudskih kostiju dugačka 115 i široka oko dva i pol metra. Na početnom dijelu pronađeni su ljudski kosturi koji su po sedam u redu bili naslagani jedan na drugog. U daljini rudničkog rova se vidi da se ta brojka smanjila pa je bilo vidljivo po pet kostura naslaganih jedan preko drugog, pojasnio je Balažic.
Navodno postoje tragovi koji ukazuju na to da su ljudi bili živi zakopani u rudnik te su se neki od njih pokušali spasiti pokušavajući pronaći rupe. Želimir Kužatko iz Sarajeva, koji je preživjeli svjedok masovnih pogubljenja nakon Drugog svjetskog rata, rekao je da su on i njegov prijatelj imali sreću da su preživjeli te zločine. Tada je imao deset godina i svaki dan je mogao vidjeti kako su ljudi odlazili u smrt. Svi su bili ubijeni, a brojni su bili živi zazidani u rudnicima. Partizani su skupljali prstenje i nakit od ljudi koji su se u zatekli u mjestu. Kužatko kaže da je partizanka Milica Medred njega i njegovu majku povela sa sobom i odvela ih u bolnicu u Trbovlju i tako im spasila živote.
Krv u pukotinama
Govori se da su u jami pogubljeni uglavnom Hrvati i Slovenci, međutim nagađa se da ima osoba ostalih narodnosti koje su po završetku rata bježale iz tadašnje Jugoslavije prema Bleiburgu.
Prema nekim svjedočanstvima starijih rudara, kroz pukotine u rudniku se moglo vidjeti curenje crvene tekućine odnosno krvi i sukrvice koja je istjecala iz tijela pobijenih žrtava.
Izvor: Svevijesti.ba