Drijen – nepravedno zapostavljeno voće

IslamBosna.ba – Da kažemo nešto i o jednoj pomalo specifičnoj voćki, a to je drijen.

Danas je drijen gotovo zaboravljen kao voće i rijetko se bere i koristi. Može se slobodno reći da je on nepravedno zapostavljen. S obzirom da lišće još nije počelo rasti, u zadnjih nekoliko dana se po živicama, šikarama, međama i ivicama šuma svojim nadaleko uočljivim žutim cvjetovima (beharom) ističe drijen.

To je voćka koja na našim prostorima prva “probehara” u proljeće, čak i prije nego šljiva “rezdelija”, a sazrijeva tek u jesen. S obzirom da je za ovu godinu sada već kasno za njegovu sadnju, ipak nije kasno iskoristiti priliku, pa sada kada je drijen lahko uočljiv i upada u oči u odnosu na okolno šiblje, „obilježiti“ koje stablo za jesen. Naime, kroz jednu kraću šetnju, jedan insan za nekih sat vremena može u obližnjoj šikari ili živici „obilježiti“ i 20-30 stabala drijena, a koje može u jesen kad list opadne prenijeti, odnosno posaditi na svojoj parceli.

Dosta ljudi je zainteresovano da kraj kuće, vikendice ili u voćnjaku imaju i koje stablo drijena. Problem je što je u jesen ili u rano proljeće, odnosno u vrijeme kada se drijen može posaditi, vrlo teško ili skoro nemoguće prosječnom insanu, drijen „naći“, odnosno razlikovati stablo drijena u odnosu na okolno šiblje. Zato je pravo vrijeme za sve one koji su zainteresovani da u budućnosti posade koje stablo drijena, da ga sada na vakat „obilježe“. Stablo se može obilježiti platnenom, najlon ili izolir trakom u crvenoj ili nekoj drugoj intenzivnijoj boji, tako da je drijen lahko uočljiv u odnosu na drugo šiblje sve do jeseni. Drijen se može posaditi i kao živica, a s obzirom da relativno sporo raste i da nema neku veliku krošnju, može se saditi i malo „gušće“, svakih 2-3 metra. Naravno, ovu živicu na „komšijskoj strani“ treba ili redovno kresati, ili još bolje drijen prilikom sadnje, odmaknuti koji metar od međe.

Male su šanse da neko posadi drijen, pa da se sutra zbog toga pokaje. S jedne strane imat će, ako Bog da sevap za to, a s druge strane imat će i drijenova za svoje potrebe, a ako bude viška uvijek će ga moći podijeliti ili prodati. A drijen i ne traži neki veći zahmet  finansijska ulaganja: sadnice možete naći besplatno u obližnjoj šikari, ne morate ga prskati pesticidima i insekticidima, jer je otporan na skoro sve bolesti i nametnike, možete ga posaditi i negdje „u kraj“ na malo slabijoj zemlji, ne morate ga okopavati, đubriti i okresivati baš često, jer se radi o „divljoj“ voćki, itd.

Izgled voćke

Drijen je grmoliko, oko 6-8 metara visoko drvo. Žuti cvjetovi drijena izrastaju na dugim peteljkama i javljaju se prije listanja, već u mjesecu februaru i martu. Plod je crvena, duguljasta koštunica, kiselkastog i ugodnog okusa, koji sazrijeva tek u jesen.

Rasprostranjenost

Drijen raste skoro svuda, a posebno po suhim, sunčanim i kamenitim stranama svijetlijih listopadnih šuma zajedno s drugim grmljem i šibljem. Uglavnom se sreće po rubovima šuma, na proplancima, živicama i šikarama, a veoma rijetko na okućnicama. Ponegdje se uzgaja i u vrtovima i parkovima zbog njegovih lijepih žutih cvjetova i jestivih plodova.

Korisno je gajiti ga u blizini pčelinjaka. Ima veoma skromne zahtjeve prema zemljištu, tako da se može naći i na krečnjačkom, kamenitom i posnom zemljištu. Najbolje uspjeva na krečnjačkim toplim i suhim terenima, a zadovoljava se i plitkim zemljištem. Dakle, možete ga posaditi i u kakvoj „obali“, koja vas je zapala, a koja nije ni za sjetve, a ni za neke koševine. Pored skromnih uslova u pogledu zemljišta na kojem se gaji, drijen je veoma otporan na niske temperature, tako da može da izdrži mrazeve i preko – 30 °C.

U Bosni se može naći sve do predjela sa nadmorskom visinom od 900-1000 m. Kod nas se ne gaji ekstenzivno, niti mu se posvećuje neka posebna pažnja. Obično drijen kao samoniklu biljku u svojim voćnjacima imaju samo pojedinci. Međutim, nije svugdje u svijetu tako. Tako, u odnosu na nas, u nekim evropskim zemljama kao što su Francuska, Italija, Poljska, Bugarska, a posebno Ukrajina, drijen se gaji kao voćarska kultura.

Uzgoj drijenova

Najbolje je drijen posaditi u jesen ili u rano proljeće, na osunčanom dijelu, po mogućnosti na parceli okrenutoj prema jugu. Drijen je otporan prema suši, mada se bolji kvalitet plodova postiže ukoliko se voćka povremeno za većih suša navodnjava. Ne podnosi veću zasjenjenost, jer tada slabije rađa. Također, i povremeno đubrenje drijena doprinosi povećanju rodnosti i kvalitetu plodova.

Drijen raste kao drvo sa jakim korijenom, a stablo je nisko, tako da poprima gromoliku formu. Otporan je na skoro sve biljne bolesti i štetočine, odnosno može se gajiti bez upotrebe hemijskih sredstava, što njegove plodove svrstava u značajne ekološke proizvode. Kada je u pitanju okresivanje drijena, ono se izvodi po potrebi, a osnovni cilj je da se ne dozvoli prevelika bujnost krošnje, radi lakše berbe plodova. Uklanjaju se sve suvišne suhe i polomljene grane i izdanci. Uglavnom je samooplodna biljka. Izražena je nejednakost u fazi zrenja plodova, a plodovi koji prvi sazriju lahko otpadaju sa grana. Moguć je i plantažni uzgoj drijena.

Upotreba drijena u ljekovite svrhe

U narodu ga cijene i kao lijek protiv različitih bolesti: otoka slezene, osipa na koži, bolesti crijeva, proljeva i groznice,itd. U ljekovite svrhe od drijena se koriste samo plodovi, a rjeđe kora. Plod drijena i kora se mogu prirediti i kao lijekoviti čaj. Kad djeca imaju proljev, pomoći će im pekmez, slatko ili gust sirup od zrelih plodova drijena, a odraslima će pekmez ili drijenov sirup, također, pomoći kod proljeva ili lakših crijevnih tegoba. Medicinski je dokazano da konzumiranje plodova i prerađevina od drijenova blagotvorno utiče na cjelokupno stanje organizma, prvenstveno na regulisanje krvnog pritiska i elastičnost krvnih sudova.

Zanimljivosti vezane za drijen

Drijen je u narodu oduvijek bio simbol za zdravlje, pa je poznata i izreka: „Izgleda zdrav kao drijen“. Interesantna je pojava da se od desetak stabala drijena koja rastu u nekoj živici ili šikari, skoro na svakom stablu nalazi pomalo drugačiji plod, jedni dozrijevaju koji dan ranije, drugi kasnije, neki su krupni i „mesnati“, a neki sitniji (samo košpica i kožica), jedni su kiseli, drugi slatki, a neki „opori“ i gorkasti, iako svi rastu u neposrednoj blizini jedan drugog.

Ako se malo bolje pogleda, da se primjetiti da su skoro sva stabla drijena pomalo nakrivljena. U narodu postoji priča da je razlog tome što je drijen prva voćka koja procvjeta, a medo se nasloni na nju i čeka cijelo ljeto na plod, ne znajući da drijen plod daje među zadnjim voćkama, u kasnu jesen. U drugoj predaji stoji da je medo stablo drijena iskrivio iz osvete što je tako kasno dalo plodove.

Drijen kao hrana

Drijen je naučno ispitano sigurna i zdrava hrana čak i kada se gaji plantažno, jer ne traži skoro nikakvu upotrebu sredstava za zaštitu bilja. Potrošači širom svijeta sve više pokazuju interes za njegove prirodne i visoko kvalitetne plodove. Mogu se koristiti za potrošnju u svježem stanju, mada se najčešće koriste za pravljenje džemova, sirupa, slatkog, sokova, itd. Zreli plodovi su mehki, slatko-kiselkastog ukusa, osvježavajući, bogati vitaminom C, itd.

Slatko

Pripremite 1,5 kilogram šećera i kilogram zrelih drijenova. Operite ih i izvadite im košpice. U 4 decilitra vode kuhajte 1,5 kilogram šećera sve dok ne dobijete gust sirup. Zatim u sirup stavite drijenove i sve kuhajte 20 do 30 minuta.

Kad je slatko skuhano, skinite ga s vatre, očistite pjenu, pokrijte mokrom krpom i ostavite u posudi 24 sata. Nakon toga slatko spremite u čiste – manje staklene tegle, zatvorite celofanom i držite na hladnom i suhom mjestu.

Sirup

Drijenove oprati i nakon vađenja košpica, dobro izgnječiti. Na kilogram očišćenih drijenova dodati litar hladne vode i dva dekagrama vinobrana i ostavi na hladnom mjestu 24 sata. Nakon toga smjesa se procijedi kroz gazu ili sito s plastičnom mrežicom i na svaki litar soka doda 35 dekagrama šećera, uz lagano miješanje da se šećer rastopi. Sirup treba da stoji još 24 sata u većoj tegli. Povremeno se promiješa, a zatim se sprema u staklene boce od pola ili jedne litre, dobro začepljene čepom od plute.

Pripravljanjem sirupa od drijenova hladnim načinom sačuva se, osim boje i mirisa, i dio ljekovitih sastojaka. Vinobran ili limunska kiselina i šećer čuvaju sirup od kvarenja.

Pekmez bez kuhanja

Plodovima odstraniti košpice pasiranjem. Šećer dodati prema količini drijenova. Sve miješati oko 3 sata da postane jednolična masa. I to je to, pekmez je gotov.

Sok

Potrebno: 4,5 l vode, 2 kg zrelih drijenova i 1 kg šećera. U lonac sipati 3 l vode i staviti da provrije. Drijenove oprati, isjeckati i dodati provreloj vodi. Kuhati 20 min. Pomjeriti s peći i ostaviti da se ohladi i ispasirati ih, a tečnost ne bacati. Drijenove tj. masu koja ostane u presi, ili gazi, naliti s ostatkom vode, te vratiti na peć i još 15 minuta kuhati. Ostaviti da se ohladi i ponovo ispasirati. Pomiješati obje tečnosti, dodati šećer i na smanjenoj temperaturi uz miješanje sačekati da se šećer rastopi. Pojačati temperaturu i kuhati još 10 min. Flaše oprati, sterilizirati i u njih nasuti vruć sok. Zatvoriti hermetičkim zatvaračima i ostaviti do upotrebe. Kada se flaša otvori, držati je u frižideru. Sok u otvorenoj flaši (onaj koji se upotrebljava) može stajati i dvije nedjelje, a da se ne pokvari. Zato je najbolje puniti male flaše.

Međutim, i pored širokih mogućnosti upotrebe plodova drijena, U Bosni je on još uvijek nedovoljno u upotrebi. Zbog svega gore navedenog drijen zaslužuje da mu se posveti malo veća pažnja.

Napisao: A.Č.
Korišteni su i podaci sa: pobjeda.co.me