Bošnjački sabor se neće moći spriječiti

Moram priznati da u našoj javnosti vladaju neobični običaji. U jednoj emisiji Senada Hadžifejzovića spomenuo sam da je nesloga lidera za čije stranke glasa bošnjačko glasačko tijelo prešla svaku mjeru, da je nepodnošljiva u političkom, psihološkom i socijalnom smislu i da nanosi ogromne štete našem narodu i državi.

Diktirani komentari

Rekao sam da ili se oni trebaju najhitnije sporazumjeti u vezi s problemima s kojima se suočava naša država ili da će biti nužno da ljudi koji su poznati i priznati u našem narodu zbog svoje intelektualne, moralne i uopće ljudske ispravnosti i sposobnosti neovisnog i objektivnog mišljenja, a ne ovise ni o državnim ni o stranačkim jaslama i pozicijama, na jednom skupu – a za to imamo već prokušan model Bošnjačkog sabora, utvrde minimume stavova ispod kojih niko od političara koji tvrde da zastupaju interese Bošnjaka ne bi smio ići, kao i optimume čije bi postignuće moglo znatno ubrzati procese konsolidacije naše države, demokratije u njoj i jednakosti prava svih njenih građana na cijeloj njenoj teritoriji, tj. osigurati nam dostojan život i budućnost našoj djeci, a našoj državi sposobnost da štiti svoje građane na jednak i pravedan način na cijeloj državnoj teritoriji i uvede nas u europske integracije.

Moj istup bio je iznošenje ideje i ja sam na to imao pravo i kao javni radnik, a i kao jedan od sazivača Prvog bošnjačkog sabora, od kojih smo živi samo reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, profesor Enes Duraković i ja.

Ja nisam stigao javnosti ni objasniti ideju o Saboru, ni obrazložiti razloge koji je opravdavaju, a kamoli izraziti sve ono što bi u vezi s njegovim sazivanjem bilo nužno reći, a već su se i prije negoli se znalo uopće šta se i kako se misli, pojavili “komentari”, i to od dobro znanih ljudi, koji su se usprotivili ideji sabora uopće, ne mojoj ideji, jer ona nije bila ni obrazložena, nego samoj činjenici da neko misli da bi šira i u strogo definiranom smislu kompetentna bošnjačka javnost trebala reći nešto o tome kako gleda na rješavanje bitnih pitanja naše budućnosti, pa čak i svakoj pomisli da bi se neko, izuzev već u cijeloj javnosti debelo korumpirane političke elite i njenih intelektualnih trabanta, trebao uopće i da baviti tim pitanjima.

To je jasno ukazivalo da su ti komentari diktirani od onih koji žele nabrzinu, kao što su to do sada više puta činili, bošnjačku javnost obrlatiti i dovesti je na “Prud-Sprud” koji su im smislili oni i njihov glavni akter u ovoj najnovijoj obmani bošnjačke javnosti.

Čime su naši političari zaslužili da ih se počasti povjerenjem da samo oni o svemu odlučuju, i to bez konsultacije najšire bošnjačke javnosti, i to ne one modelirane u medijima i putem stranačkih propagandnih akcija i koja slijepo slijedi svoje gazde, nego one koja je dokazala sposobnost nepristranog i odgovornog mišljenja o sudbini naše države i naroda?

Želja za monopolom

Naravno, niti je Sabor nešto što nije potrebno, čak i urgentno nužno, niti ima i najmanjeg razloga da se sumnja u njegovu sposobnost da donese mišljenja koja će biti i bolja i kompetentnija nego što su ona koja nastaju u politkantskim kuhinjama, niti ima bilo kakvih razloga da se ne vjeruje ljudima, da ih se onemogućava, osim jednog velikog razloga, a to je strah političara koji znaju da nemaju povjerenje ljudi, osobito onih odgovornih i sposobnih da sude o složenim pitanjima kakva su na dnevnom redu danas.

Sve je stvar njihove želje da zadrže apsolutni monopol na savjest, mišljenje i glasove  naših ljudi koji im osiguravaju nastavak ove komedije od politike, države i javnosti kakvu danas imamo.

Međutim, Sabor će biti organiziran i to neće moći spriječiti oni kojima on nimalo ne odgovara. Ni oni koji love u mutnom, kao neki tobožnji intelektualci, ali ni političari koji postupaju po logici što po narod gore, to za nas bolje.

Čemu osporavanje

Svi koji su se javili, pa i oni koji su navodno igrali određenu neutralnost, nemaju odgovora na pitanje zbog čega bi se osporavalo pravo jednoj legitimnoj i legalnoj narodnoj instituciji, kakvu imaju i drugi, da razmatra najbitnija pitanja koja se tiču našeg života i naše države.

Za Dnevni avaz Muhamed Filipovic