Koliko je opasna najveća armija svijeta

Pitanje je vremena: jednog, možda ne tako dalekog, jutra će stanovništvo Tajvanovog glavnog grada probuditi sirene. Nakon toga slijede eksplozije CSS 6 i CSS 7 bombi koje ostavljaju tragove prečnika od deset metara. Ubrzo su strateški bitne građevine Tajvana sravnjene: ministarstvo, centri za komunikaciju i kasarne.
Istovremeno na obale zemlje sipa artiljerija koja onesposobljava odbrambene trupe. Tajvanski vojnici vjeruju da im je to zadnji dan, jer ih napada najljući neprijatelj: kineska vojska, najveća na zemlji. Ovakve slike se Tajvan boji još od 1949. godine kada se odvojio od Kine.

Uskoro će kineska vojska biti u stanju da savlada američku

Kineska vojska trenutno doživljava revoluciju: do 2010. godine bi trebala postati vodeća svijetska sila. Na prvi pogled je to već odavno i činjenica: 2,3 miliona stalnih vojnika i skoro pet miliona rezervista –  oko sedam miliona vojnika. Za uporediti: Njemačka ima oko 250.000 vojnika, a SAD oko 1,3 miliona. Ogromna vojska je glavni faktor u državi; oficiri ne samo da odlučuju o napadima vojske, već kontroliraju i ogromnu industrijsku imperiju sa milionima zaposlenih koja je najviše skocentrisana na proizvodnju oružja. Komandanti također uživaju i razne privilegije: simbolične cijene stanova, besplatna zdravstvena njega, a žene se smiju samo uz dozvolu muževa od njih razvesti i završavaju u zatvoru ukoliko prevare svoje muževe.
Međutim, brojevi zavaravaju. Kineska vojska nije moderna – još ne. Zbog toga i nije bilo invazije na Tajvan. SAD bi vjerovatno odmah reagovao i savladao Pekingovu vojsku. Ali s tim „status quo“ je uskoro završeno, jer armija trenutno doživljava revoluciju. U Vašingtonu je već odavno uzbuna: 2010. godine će kineska armija biti kompletno modernizirana i opskrbljena najnovijom tehnologijom, priča se u krugovima CIA-e. Uskoro Kina više neće imati respekta prema vrhunski opremljenoj američkoj vojsci, prije da će biti obrnuto.

Peking sanja o nosačima aviona

Kineska modernizacija je neviđena. Od uniformi i pištolja, pa do interkontinentalnih raketa i 400-500 nuklearnih bombi, sve biva modernizirano. Oficijelno je Kina pretprošle godine potrošila 45 milijardi dolara na modernizaciju. Eksperti ovu cifru smatraju smiješnom, jer se vojsci novac slijeva i iz tamnih kanala. Stvarna suma je mnogo veća od oficijelne, kaže se u Pentagonovom izvještaju. Defense Intelligence Agency, tajna služba americkog Ministarstva za vanjske poslove, smatra da je suma od 125 milijardi mnogo realnija. Ogromna svota novca za veliki spisak kupovine.
Posebnu želju imaju generali u Pekingu: napokon domaće nosače aviona. Od 1985. godine je Kina već četiri puta kupovala stare nosače aviona iz Rusije i Australije, uvijek pod objašnjenjem da od njih želi napraviti ploveći zabavni park. Prva tri nosača su do posljednjeg šarafa izmjerene i prostudirane. Pistu za polijetanje australijske „HMAS Melbourne“ su apsolutno identično napravili kako bi piloti mogli da vježbaju poljetanja i slijetanja. Dva nosača su naposljetku zaista i pretvoreni u zabavne parkove. Drugu sudbinu je snašlo ruskog „Varyag-a“. Ovaj brod je 1998. godine kupljen i bio je nov i nedovršen. U međuvremenu su Kinezi preradili taj brod i žele od Rusije da kupe borbene avione tipa SU – 33 koji bi poljetali sa tog nosača. SAD-ove analize pripovjedaju da će 2015. godine Kina imati čitavu flotu nosača aviona. U morsku flotu, u kojoj služe oko 250.000 mornara, se uopće mnogo ulaže. Razarači, podmornice, ruska high-tech torpeda marke „Shkval“ sa 350km/h prije je podvodna raketa nego torpedo. Kinezi kupuju šta god im se nudi, i mnogo toga sami proizvode, jer imaju mnogo razloga da budu morska super sila.

Kako funcionira moderna vojska?

Svjetska sila se ne postaje preko noći. Modernizacija kineske mega – armije je počela još 1979.godine. Tada je Kina zaratila sa svojim komšijom Vijetnamom kada se izvukla samo sa slabo – neriješenim. To je bilo šokantno za oficire i čelnike partije. Ali kada Kinezi postignu svoj cilj 2010., trideset godina poslije, bit će spremni za novu vrstu rata čija je ključna riječ „komunikacija“. Skoro pa ni jedan drugi pojam se ne pojavljuje tako često u Pentagonovim izvještajima. Zahvaljujući novoj satelitskoj i kompjuterskoj tehnologiji, svaki će kineski vojnik uskoro imati mnogo bolji pregled na bojnom polju nego što je to prije par godina bilo moguće čitavom generalnom štabu. Trupe postaju fleksibilnije i agiraju većim tempom, što danas može samo američka vojska. Danas bi SAD mogao Kinu opkoliti kao čopor vukova i poraziti je, a šta bi se desilo za par godina kada se susretnu dva čopora – teško je zamisliti. Kinezi trenutno imaju slabu tačku: Naši najveći problemi su mobilnost i logistika, kaže se iz krugova armije. Sedam miliona vojnika je teško snadbjevati, naročito preko velikih udaljenosti.

Veliki cilj: vladati Indijskim okeanom i Afrikom

Svaki vojni oficir sanja o ponovnom osvajanju Tajvana. Taj rat je najveći cilj super sile. Ali da bi to uspio, Kini nije dovoljno samo da savlada naoružani Tajvan, već da i njenog najvažnijeg saveznika, SAD-a, skuče u njihovim mogućnostima. Taj okršaj nije moguć bez jake morske flote.  Ali mega armija ima veći cilj za budućnost: zavladati čitavim Indijskim okeanom. Većina importa, i prije svega 80% nafte, moraju proći kroz Malaku, prolaz između Singapura i Indonezije. Svjetska sila si ne može dozvoliti ovakvu bolnu tačku. Također i Perzijski golf privlači Kinu, tako da Kina pravi velike luke u Birmi i Pakistanu, koje će Kina smjeti koristiti. S tim Kina dovodi i Indiju u nezgodnu poziciju, velikog rivala u Aziji. Svojim prisustvom u Perzijskom golfu bi Kina mogla čak i naftu Zapadu da uskrati. I invazija na Afriku nije nemoguća, gdje Kina već sada mnogo sirovina kupuje. U svakom slučaju će kineska mornarica sa Indijskog okeana vršiti veliki pritisak na afričke političare.

Space i „Cyberspace“ – rat u novim dimenzijama

Kineske strategije nisu skocentrisane samo na tradicionalne dimenzije: kopno, zrak i voda, već su se proširile i na svemir i „cyberspace“.  Kako takav rat izgleda, Kina je demonstrirala 11. januara 2007. godine. Tog dana je Kina oborila sopstveni satelit koji je kružio u svemiru. Lansirali su raketu koja je ogromnom brzinom raznijela taj satelit. Ta akcija je bila propagandske prirode. Taj slučaj je odjeknuo širom svijeta i naišao je naročito na proteste SAD-a. Nije se čuditi njihovim protestima, ipak oni imaju svoje satelite za špioniranje u vrijednosti od mnogo milijardi dolara. Kinezi posjeduju i drugu zanimljivu tehnologiu. 2006. godine je Pentagon imao probleme kada su im sateliti letjeli iznad Kine – nisu mogli slikati područja Kine. Izgleda da Kina posjeduje laserski sistem koji oslijepe satelite u svemiru.
Juni 2006. – možda će se ovaj datum zabilježiti u historiji kao datum početka nove vrste ratovanja. Tada je izvršen direktan napad na Vašington. U Pentagonu je zavladala panika. U zadnjoj minuti su pokušali štetu koliko toliko da ograniče. Mjesto okršaja: „Cyberspace“. Hakeri su provalili računare Pentagona. Uspijeli su da zaobiđu mnogobrojne sigurnosne linije i da dođu do jako važnih informacija. Veliki se broj računara morao ugasiti, čak i u kancelariji ministra odbrane, Robert Gates-a. Kineska vojska je pokazala svoje mogućnosti, kojima su u stanju da sruše naše sisteme i da nas u odlučujućim momentima onesposobi, pripovjeda uposleni Pentagona. I druge države su bile žrtve. U Engleskoj su hakeri napali parlament, a ni Njemačka nije bila pošteđena. I u kancelariji Angele Merkel su se našli špionirajuči programi.
Njihova mnogobrojnost i vrhunska tehnologija će Kinu učiniti skoro pa nepobjedljivom. Međutim, svi veliki neprijatelji su u posjedu atomskog naoružanja koje bi i upotrijebili ako zatreba. Oni koji se Kine trebaju bojati su male države bogate sirovinama. Vjerovatno se ni Rusija ni SAD ne bi umiješali ako Kina krene po prirodne sirovine Kirgistana.

Izvor: wdw 3/08