Komentarišući posljednji izraelski jednostrani napad na Palestince u Pojasu Gaze, izraelski kanal 10 TV otkrio je da su izraelske genocidne snage upotrijebile samo polovinu svojih zračnih snaga i da su imale najmanje 2 500 zračnih akcija u Pojasu Gaze. Televizijski vojni dopisnik tvrdio je da su izraelski vojni avioni ispustili više od hiljadu tona eksploziva, uključujuči bijeli fosfor i DIME bombe (eksperimentalna vrsta eksploziva koja ima relativno mali, ali učinkovit opseg eksplozije, op.prev.), tokom trosedmične ofanzive na praktično nenaoružano gusto naseljeno područje od 360 km2. Dodao je da granate koje su ispaljivali tenkovi, artiljerija, vojni brodovi i pješadija nisu uključene u one koje su ispalile zračne snage.
Nakon cijele sedmice neprestanog zračnog bombardovanja, Izrael je poslao svoju elitnu pješadiju od 30 000 vojnika, i još pozvao 10 000 vojnika iz rezervnog sastava. Naoružani najnovijim oružjem za masovna ubistva, pokriveni moćnim zračnim snagama, ojačani teškom artiljerijom, ušli su tenkovima u gradove gdje žive civili, ubijajući ihi uništavajući svaku građevinu koja im se našla na putu.
Ko živi izvan Gaze ne može potpuno razumjeti barbarstvo ovog genocida, naročito jer su zapadni mediji jedva pokrivali bilo koju od ovih zvjerstava. Kako bi se dobila približna slika same grozote, dovoljno se prisjetiti da je tokom šestodnevnog rata 1967. godine ista izraelska vojska bila raspodijeljena na četiri fronta – egipatski, jordanski, sirijski i libijski, i da su učestvovali samo redovni vojnici. Sada cijelo težište vojske koncentrisalo se na mali pojas s nenaoružanim i neobučenim civilnim stanovništvom.
Najnoviji zvanični podaci iznose: 1 350 ubijenih, od toga 40% su djeca, i 5 300 povrijeđenih, osakaćenih i amputiranih. Zabilježeno je da 80% povrijeđenih čine žrtve opekotina od fosfornih bombi. Veliki broj mrtvih otkriven je pod ruševinama, i za većinu ozbiljno povrijeđenih se očekuje da će umrijeti u dogledno vrijeme.
Izraelski tenkovi su ostavili iza sebe nekoliko potpuno uništenih gradskih blokova, bez kuća i građevina. Tenkovi su granatirali kuće i stambene zgrade. Zbog male površine Pojasa Gaze, Palestinci su morali graditi vertikalno. Većina stambenih zgrada uzdizala se od 15 do 20 spratova, a svaki sprat je imao od 6 do 8 stanova. Ukupno 20 000 zgrada je potpuno ili djelimično spaljeno ili oštećeno. UN su izvijestile da je više od 50 000 Palestinaca izgubilo krov nad glavom, da su trenutno zbijeni u 50 skloništa za hitne slučajeve. Procijenjeno je da više od 50 000 živi kod rodbine ili u šatorima koje su podigli na ruševinama svojih domova.
Izraelsko bombardovanje ciljalo je na sve u Gazi, uključujući i zgrade vlade, sjedišta policije, banke i poslovne urede, glavne univerzitete, 67 škola koja su služila kao sklonište civilima, tržne centre i pijace, fabrike, vodovodnu i kanalizacionu infrastrukturu i infrastrukturu za napajanje strujom, privatne kuće, stambene zgrade i dobrotvorne organizacije. Ciljali su i na farme, kao i životinje u njima; stotine hektara usjeva i stabala voća je spaljeno. Vjerske zgrade, u kojima su civili obično tražili sklonište, su posebno ciljane. Izraelski borbeni avioni potpuno su uništili 41 džamiju, a djelimično oštetili 51. Jedna crkva je, također, pogođena. Čak ni mezarja nisu pošteđena, bombardovali su 5 mezarja.
Iako je izraelska vojska imala tačne GPS koordinate svake UN-ove zgrade, kao što je izjavio Kristofer Gunes, glasnogovornik UNRWA-e, izraelski avioni F 16 su u više navrata bacali fosforne bombe na UN-pve škole vrlo dobro znajući da iste služe stotinama civila kao skloništa. Najmanje 45 djece i žena je spaljeno i ubijeno u istim.
Sjedište UN-a u Gaza Cityu je također pogođeno s tri, ne samo jednom, fosfornom bombom spaljujući na taj način tonama humanitarne pomoći i hrane. Vatra je gorila tri dana. Konvoj UN-a označen zastavom također je granatiran pri čemu je ubijen jedan vozač.
Medicinski centri i hitne pomoći nisu pošteđene. Crveni polumjesec El Kuds bolnice u blizini Tal el Havi pogođen je izraelskim granatama, vodeće svjetske zdravstvene organizacije izrazile su svoju duboku zabrinutost zbog ozbiljnih posljedica takvog bombardovanja. Također, oštećeno je 16 manjih zdravstvenih klinika i 16 ambulanti. Medicinari su ciljani i sprječavani da pomognu povrijeđenim. Deset njih je ubijeno, uključujući dva ljekara. Medijski centri su posebno ciljani. Novinarima lokalnih i međunarodnih vijesti spriječen je ulazak u Gazu. Oni koji su i ušli direktno su ciljani. Zgrada El Šuruk u kojoj su se nalazili međunarodni i arapski mediji izravno je ciljana. Dva kamermana koja su radila za Abu Dabi TV su ranjena, dok su uredi novinske agencije Reuters, Fox TV, Sky i TV El Arabija oštećeni. Drugi zračni napad oštetio je sjedište ureda novina El Resala.
Slično kao i u svim prethodnim ratovima koje su vodili, izraelski vojnici činili su masakre nad nenaoružanim palestinskim civilima. Koristili su međunarodno zabranjeno oružje poput fosfornih bombi, DIME i osiromašenog urana, kao što su izvijestili međunarodni ljekari, svjedoci i vojni stručnjaci. Izraelski vojnici su sakatili tijela svojih žrtava kako bi usadili strah u srca ljudi s ciljem da oni napuste Gazu. Izraelski vojnici su skupljali mnoge porodice u jednoj zgradi upotrebljavajući ih kao ljudski štit, a onda kasnije bombardovali zgradu dok su oni bili unutra. Ubijali su civile, uglavnom djecu, izravno i neposredno gađajući. Pronađena su tijela djece u koja je pucano po nekoliko puta – čak 18 metaka u tijelu dvanaestogodišnje djevojčice i 12 metaka u tijelu njene dvogodišnje sestre.
Izraelski vojnici su izbrisali cijele palestinske porodice. El Samuni porodica izgubila je 11 članova, Ebu Aiša porodica je izgubila 6, Batran porodica izgubila je 6, el Rejan porodica je izgubila 15 članova, a el Balouša porodica 5 sestara. Druge porodice, a previše ih je da bi sad sve bile spomenute, su pobijene ili spaljene fosfornim bombama. Izraelska vojska je sprovela promišljeno neselektivno masovno ubijanje.
Tokom prve Intifade, 1987-1993., ubili su 1 162 Palestinca. Tokom druge Intifade, 2001-2006., ubili su 5 550 Palestinaca. A sada, u kratkom razdoblju od tri nedjelje ubili su 1 350 Palestinaca.
Ovaj napad jeste holokaust jer je više tona fosfornih bombi palo na gradove Gaze, spalilo civile do kostiju, spalilo njihove kuće i spalilo njihova polja i usjeve. Ovo je holokaust kojim je zamjenik izraelskog ministra odbrane Matan Vilnai prijetio Palestincima kada je izjavio: “Što više Kassam brigade budu pojačavale paljbu i što rakete budu dalekosežnije, tako će oni navući na sebe veći holokaust jer ćemo iskoristiti svu svoju snagu da se branimo.“
Čovjek ne može a da se ne zapita kako grupa ljudi koja tvrdi da je žrtva holokausta počini drugi holokaust protiv drugog naroda. Šta je to što hrani, pokreće i pojačava ovaj jevrejski genocidni duh, iako su svi Arapi, uključujuči i Palestince, ponudili istim ovim cionističkim Jevrejima mnogo sporazuma o suživotu, miru i sigurnosti? Odgovor dolazi kroz njihove medije, kroz riječi njihovih akademskih prosvjetitelja, kao i kroz učenja njihovih rabina.
“Moramo ubiti sve Palestince; muškarce, žene, djecu, pa čak i njihove zvijeri“, javno je vjersko mišljenje rabina Jisraela Rosena, direktora davno osnivanog vjerskog instituta Tsomet. On je napisao da su Palestinci poput naroda Amaleka, koji su napali izraelska plemena na čelu s Mojsijem na njihovom putu u Jerusalem. On je izjavio da je Bog objavio u Tori pravilo po kojem je dozvoljeno da Jevreji ubijaju Amaleke i da je to pravilo poznato u jevrejskim zakonima.
Tora laže: “Sada idi i udari na Amaleka, izvrši “herem”, kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce.” Rosen je za Amaleke izjavio da oni nisu određena rasa, nego svi oni koji mrze i suprotstavljaju se Jevrejima: kršćani i muslimani.
Mnogi vodeći izrelski rabini podržali su Rosenovo mišljenje. Izraelski bivši sefardistički rabin Mordechai Elijahu založio se za opsežno i sistematsko bombardovanje s namjerom uništavanja velikog broja ciljeva u Gazi, navodeći da „apsolutno nema moralnih zabrana protiv sistematskog ubijanja civila tokom opsežne vojne ofanzive u Gazi.“ (Jerusalem Post, 30. maj, 2007.). Njegov sin rabin Šmuel Elijahu proširio je očev genocidni poziv izjavom: „Ako se ne zaustave nakon što ih ubijemo 100, onda moramo ubiti hiljadu, a onda moramo ubiti 10 000 i čak milion.“
Izraelski profesori, naučnici i političari otvoreno zastupaju istrebljenje svih Palestinaca. Dr. Nachum Rakover, pravnik, sljedećeg je mišljenja: „Glasali su za ubice i poslali su ih da nas ubiju. Nazvati ih (civile) nevinim je tragikomedija… civili su partneri ubica.“ Eli Ješai, izraelski službenik u ortodoksnoj Šas stranci tvrdi da je „uništavanje neprijatelja odobreno u Tori.“ Mnogi drugi političari pozvali su na „brisanje Gaze s lica zemlje“ i uništavanje svakog pokretnog objekta. Desničarski izraelski političar Avigdor Lieberman predložio je nuklearni napad na Gazu po primjeru SAD-a koja je bacila atomske bombe na Japan tokom Drugog svjetskog rata.
Ova „ideologija istrebljenja“ nije nipošto manjinsko mišljenje u Izraelu, već predstavlja preovlađujuće mišljenje kako Jevreja u Izraelu tako i Jevreja na Zapadu (SAD-u). Popularni stav je „ako je Bog naredio izvršenje genocida tokom biblijskog vremena, zašto onda ne bi bilo ispravno da izvršimo i sada genocid? Da nije Bog promijenio svoje mišljenje?“ Zaista jevrejski bog je rasistički genocidni bog.
Obratite pažnju na primjer kako je Jevrejima ispran mozak i indoktriniran u ideologiju istrebljenja od strane njihovih rabina i učenjaka preko izraelskih medija. Pogledajte snimak Maks Blumentala o mesijansko-ortodoksnoj grupi Jevreja Chabad-Lubavitch koja je izlagala svoju ideologiju 11.januara 2009. godine u New Yorku.
Glasnogovornik Izraela Nachman Abramovic demonizirao je palestinsku djecu navodeći: „Možda vam izgledaju mlada, ali oni su teroristi u srcu. Ne gledajte njihova obmanjujuće nevina lica, pokušajte da zamislite demona unutar svakog od njih.. Potpuno sam siguran da će oni narasti da budu zli teroristi ako im dopustimo da porastu… da li ćete im dopustiti da porastu da bi ubijali vašu djecu ili da sada završimo s njima?… Čestiti i moralni ljudi trebaju praviti razliku između istinskih ljudi i životinja. Mi ubijamo životinje i to radimo bez želje da se izvinimo ili pokažemo žaljenje. Osim toga, ko je to na Zapadu u stanju da nam drži predavanje o ubijanju životinja? Uostalom, čije su ruke čiste?“
Životinje koje spominje Abramović odnose se na judaističko vjersko uvjerenje da su Jevreji Bogom izabrani narod; elita i čistokrvni, dok su svi ostali (nejevreji, goje, pagani) životinjske duše otjelotvorene u ljudska tijela da bi služila Jevrejima. Ubijanje ljudi životinja je samo spot kao lov na jelene ili ptice.
Drugi izraelski glasnogovornik, Cipora Menache izjavila je da ona nije zabrinuta da bi negativno mišljenje koje se širi o izraelskim napadima na Gazu moglo imati utjecaja na to kako bi Obamina administracija mogla gledati na Izrael. Ona je rekla: „Znate vrlo dobro, i glupi Amerikanci znaju jednako dobro, da mi kontrolišemo njihovu vladu, bez obzira ko sjedi u Bijeloj kući. Vidite, ja znam i vi znate da nijedan američki predsjednik nije u stanju da nas izazove, čak iako radimo nezamislive stvari. Šta nam oni (Amerikanci) mogu? Kontrolišemo Kongres, kontrolišemo medije, kontrolišemo šou biznis, kontrolišemo sve u Americi. U Americi možete kritikovati Boga, ali ne možete kritikovati Izrael.“
Napisao: Dr. Elias Akleh
Izvor: thepeoplesvoice.org
Prijevod: IslamBosna.ba