Iz pera jedne Turkinje u BiH o Erdoganovom napuštanju Davosa

Šta je to što čini prošlu sedmicu historijski važnom, a nas toliko sretnim?  

Danima, mjesecima, godinama trpimo nasilje Izraela nad Palestincima, podršku čitavog svijeta Jevrejima pored toliko prolivene krvi nevinih, šutnju islamskog svijeta i kukavičluk lidera muslimanskih naroda… Osjećali smo godinama tegobu u srcima.. prije nekoliko dana, Redžeb Tajjib Erdogan je bio usmeni prevodilac naših osjećanja koja su svakim danom još više stvarala teret u savjesti našoj..
 
Nakon dugogodišnje šutnje turske vlade i sarađivanja s Izraelom, sadašnji turski premijer govori nešto Perezu od kojeg mu se sva kosa diže? Znam da turski jezik nije toliko svjetski ali postoji par trenutaka u kojem žalim sto ne znate turski, a ovo je jedna od njih!
 
Ne znam hoću li moći vama prenijeti onu atmosferu, kolektivni osjećaj svih vjernika koji su ga razumjeli, a osjećam dužnost da vam još više razjasnim o čemu se radi.
 
Odavno se nisam tako sretnom osjećala.. kao i turski narod – hiljade njih je otišlo na aerodrom da bi Erdogana dočekali iza ponoći u 2 sata.. Metro je radio do jutra i prijevoz je bio besplatan.. Slale su se poruke svima da se nađu ispred aerodroma, u ta doba.. Bilo bi mi zaista žao da sam taj trenutak propustila… iako sam daleko kilometrima, ko kaže da sam Istanbul ostavila?  Čak sam ja nazvala svoje i probudila ih da gledaju uživo na TV-u, a šaljem amidži poruku "Türkiye, Türkiye!" kao oni što navijaju na aerodromu, kad on mi nadopuni rečenicu i odgovori: "..gurur duyuyor!" (se ponosi!) dajući mi do znanja da je i on tamo među njima, hiljade ljudi koji su iz jednog glasa govorili na aerodromu… a na brzo i dobro napravljenim parolama stoji "Neka svijet vidi pravog lidera"!
 
Ja nisam nacionalista, niti sam prava Turkinja, nisam iz Erdoganove stranke AK-Partije, niti sam glasala do sada, nije mi inače Erdogan u životu lider, i ne mislim da je politika pravi metod za muslimane, ali srce mi je skakalo od sreće kad sam ga slušala, govoreci u sebe tooooo, toooooo, kao da su bili na ringu pa je sa svakom riječju udarao po licu Šimona Peresa i sve one koje ga podržavaju niz godina… U tom trenutku, Erdogan više nije govorio u svoje ime nego u ime svih muslimana. Prevest ću vam riječ po riječ pa ćete se složiti sa mnom.
 
Prije toga, ukratko ću vam objasniti šta se desilo na tom sastanku do tog trenutka:
 
Na Svjetskom ekonomskom forumu, tema 2. sastanka je bila Gaza, traženje rješenja za mir. Prisutni su bili Redžep Tajib Erdogan – premijer Turske, Šimon Peres – predsjednik Izraela, Ban Ki Mon – generalni sekretar UN-a i Amr Musa – generalni sekretar Arapske lige. A moderator je bio David Ignatius (židov iz SAD), novinar Washington Posta.
 
U svojim izlaganjima govornicima je bilo dato po 12 minuta. Erdogan se u svom izlaganju pridržavao tog vremena i govorio da je Izrael trebao da prestane s blokadom Gaze, i da pored Fataha treba priznati i sarađivati s Hamasom, inače se neće moći postići mir u Gazi. Dodao je: "Da bi jedan sanduk paradajza unijeli u Gazu, treba dozvola Izraela. Ja, kao premijer Turske, ispred Ramallaha sam čekao pola sata da bi ušao." Sekretar UN-a je završio za 8 minuta, a sekretar Arapski lige je bio upozoren da dovrši izlaganje pred istek 12. minute, ali je Peres govorio bez ikakvog prekida 25 minuta!!! Sve vrijeme je kritikovao Hamasa da je počinio zločin i prekršio primirje, povećajući glas i okrećući se prema Erdoganu: "A kako biste se vi ponašali kad bi rakete bile bačene na Istanbuli??" Poricao je da su oni krivi i rekao da je jedini krivac Hamas! Do kraja njegovog govora je Erdogan mirno slušao i nakon što je Peres zavrsio, tražio je samo jednu minutu za repliku, što moderator uporno nije htio dati jer mu je cilj bio da se završi sastanak Peresovim riječima. Erdogan se iznervirao i gurnuo moderatorovu ruku, koji je na bezobrazan način pokušao sprijeciti Erdogana, čak i nakon što mu je morao dati još minutu za repliku.
 
Sada vas ostavljam s razgovorom koji će se pamtiti u historiji, a savjetujem vam da poslije ovoga ponovo pogledate taj snimak:
 

"Gospodine Peres, stariji si od mene (ne persirajući ga). Prejako ti se čuje glas. To što glasnije govoriš je znak krivice. Moj glas neće se tako dizati, to da znaš.
A kad je u pitanju ubijanje, vi ubijanje jako dobro znate! Vrlo dobro znam kako gađate i ubijate djecu koji su bili na obali. Sjećam se riječi vaša dva premijera koji su mi lično rekli da su "posebni" sretni kada na tenkovima ulaze u Palestinu.
Mogu vam dati i njihova imena, možda je neko zainteresiran.. Pored toga, posebno osuđujem sve one koji aplaudiraju ovo nasilje. Jer smatram da davati podršku ubijanju djece i nevinih ljudi je nehumani zločin."
 
…. (ovdje ga moderator, pored tolike važne teme, prekida izgovorom da moraju ići na večeru!!! Erdogan uporno nastavlja):
 

"Pored toliko toga što sam zabilježio reći ću vam samo dvije stvari: Kao prvo, u Tevratu 6. tačka kaže: ‘Ne ubijajte’, ali vi ubijate." Kao drugo, citiram riječi jednog Jevreja: "Jevrejsko barbarstvo je čak gore od nasilja"!
 
Zatim ga je moderator ponovo prekinuo i rukama ga pokušao spriječiti, na šta se Erdogan naljutio i kritikovao organizatore ovog foruma. Dodao je da je za njega Davos završen i da više nikada neće doći u Davos. "Vi ne date pričati.. 25 minuta je (Peres) pričao, 12 minuta ste meni dozvolili, ne može tako!" nakon čega je ustao i napustio salu. Na to sve su mu neki ljudi aplaudirali. Sekretar Arapske lige je ustao i čestitao mu, s tim da se ponovo vratio na mjestu i sjeo!? Nakon Erdoganovog odlaska, ubrzo se forum završio.

Erdogan je nakon toga održao konferenciju za štampu, a i Peres nakon njega. Kada je Erdogan ulazio u svoj helikopter, Peres ga je zvao i izvinio se. Rekao mu je da mu je rečeno da mu se glas nije dovoljno čuo pa je zato povećao glas i dodao da Erdogana poštuje.

Erdogan je po stizanju u Istanbul prvo imao konferenciju za štampu, a nakon toga je izašao i pozdravio narod koji ga je satima čekao. Obratio im se riječima: "Poštovana braća i sestre, dobro poznajem taj plemeniti osjećaj koji je vas ovdje u ova doba doveo. Ja sam postupio u ime svih vas, onako kako sam trebao postupiti da bismo sačuvali ljudsku čast…"

Ispred njegove rezidencije ga dočekao narod u 4 sata iza ponoći. Ovo sve ukazuje na nešto. Dosta je više narodu šutljivih lidera koji ne predstavljaju muslimane kako treba. Ovo je poruka svim liderima islamskog svijeta da i oni trebaju podići svoj glas, kao što je rečeno i u Gazi sutradan.
 
Nakon džuma namaza u Gazi je bio najsretniji dan u proteklom periodu. Hiljade Palestinaca je izašlo na ulice da bi dalo podršku Erdoganu. Inace, u posljednje vrijeme Palestinci prema turskom narodu imaju veliku simpatiju zbog velike podrske i pomoći, zbog čega su svojim novorođenim kćerkama počeli davati imena "Turkiye", a prije nekoliko dana su dva novorođena dječaka dobila ime "Redžeb Tajjib".
 
Predsjednik humanitarne organizacije IHH, Bulent Yildirim, dva dana prije primirja je uspio ući u Gazu i uprkos napadima je organizovao pomoć u Gazi, te je prisustvovao tom mitingu i na svom izlaganju je rekao: "Braćo i sestre, donosim vam selame od Abdulhamida Salahuddina. Neka vam je mubarek pobjeda…. O djeca Dženneta! Niste sami! Volimo vas.. i sada došlo vrijeme da se blokada ukine." Pozvao je svjetske lidere islamskog naroda da podignu svoje glasove. Odgovarajući na riječi Izraelćana koje su izgovarali dok su ubijali Palestince: "Muhammed je umro, ostala su mu kćerke", rekao je: "Mi smo ovdje! U Turskoj, u Siriji, u Egiptu, svugdje smo. Naša djeca, naše kćerke će vas pobijediti" i dodao je: "Da vas možemo spasiti, sve vas bismo poveli u Istanbul, ili bismo svi došli pod granate. Blokada mora prestati ili će čitav islamski svijet doći u Gazu. Nek ovo zna cijeli svijet. Naša djeca su s vama. Naše zene su s vama. Naši starci su s vama. Naša srca su s vama. Mi smo protiv nasilja, protiv nasilnika kogod on bio!"
 
Bilo mi je također veliko uzbuđenje vidjeti kako Bulent Yildirim kojeg sam ga slušala u Istanbulu na demonstracijama, ovog puta govori u Gazi o bliskoj pobjedi na dan u kojem ćemo u Mesdžidul Aksi klanjati u džematu.. Inšallah..
 
Kako da ovo sve gledamo a da nam srce ne zalupa, da ne pustimo suzu, ali ovoga puta od sreće..

Žudili smo da vidimo kako neko podiže glas u lice nasilniku.. Žudili smo muslimani vrate dostojanstvo koje su bili izgubili.. Molimo Allaha da ovo ne ostane samo na ovom i da muslimanski lideri i narodi i na drugim poljima ispune svoje obaveze, s tim da i dalje daju lekcije nasilnicima. Amin, , .
 
"On uliva smirenost u srca vjernika da bi još više učvrstili vjerovanje koje imaju – a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je." (sura Feth: 4)
 
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu…

Napisala: Z.S.H.