Intervju s Avijem Shlaimom: ‘Erdogan je postao heroj’
IslamBosna.ba – Izraelski državljanin prof. Avi Shlaim, profesor na Univerzitetu Oksford, govori o Davosu, o tome ko je prekršio primirje, Izraelu kao ‘razbojničkoj državi’, ulozi Turske kao posredniku, SAD-u, u intervjuu datom za turske novine Zaman.
Kako ocjenjujete tenzije između turskog premijera Erdogana i izraelskog predsjednika Šimona Peresa u Davosu? Erdogan je u svom izlaganju spomenuo i vaš članak (objavljen i na IslamBosni)?
Na Erdoganovoj sam strani. Dok je Peres imao priliku da vrlo snažno brani jedno do krajnjih granica prljavo pitanje – po meni ovu situaciju nije moguće braniti – Erdoganu je nepravedno uskraćeno pravo na odgovor. Dok je Peres pričao neprekidno 25 minuta, moderator se prema Erdoganu ponio krajnje grubo. Američki novinar je bio i grub i daleko od nepristrasnosti. Dao je Peresu vremena koliko je htio, a sprječavao Erdogana.
Smatrate da je Erdogan u pravu…
Da. Slažem se da se Erdogan ponio emocionalno, izjave su mu bile vrlo snažne. Ali on je samo izražavao svoje emocije prema ovoj sramoti. Moram napomenuti da milioni ljudi širom svijeta dijele njegove emocije. Erdogan je postao heroj u očima ljudi u Egiptu i drugim arapskim i islamskim zemljama.
Kritikuju ga što se nije ponio diplomatski…
Erdoganovo ponašanje nije bilo diplomatsko jer diplomate se izražavaju promišljeno i oprezno, i većinom ništa ne kažu. Erdogan je koristio snažne riječi i ja podržavam to njegovo pravo.
Kako je Erdoganova reakcija dočekana na Zapadu, naročito u Evropi?
Uglavnom je reakcija na Zapadu, naročito u Evropi, bila pozitivna. On je pokazao hrabrost da kaže istinu. Postao je heroj u arapskom svijetu. Nijedan arapski lider nije rekao ni riječ ni Peresu ni agresiji. I Amr Musa je bio na istom sastanku ali nije mogao reći ništa Peresu. Jedini politički lider, jedini musliman koji se usprotivio Peresu je bio Erdogan. Na Zapadu su ga ljudi doživjeli kao jedinog lidera koji je stao protiv izraelske agresije. Treba reći da je generalna reakcija bila pozitivna.
Da li Turska zaista može igrati značajnu ulogu na Bliskom istoku?
Turska može odigrati veliku ulogu kao posrednik. Vidjeli smo to tokom pregovora između Izraela i Sirije. Te pregovore nisu vodili UN, SAD, Britanija niti četvorka (SAD, EU, Rusija i UN).
Osim toga, Turska je iskreni posrednik. S jedne strane ima strateško partnerstvo s Izraelom, s druge strane ima dobre odnose s Palestinom i Arapima. Znači, nije kao SAD, jer SAD nisu iskreni posrednik, nikad nisu bile. Brojni pregovori vođeni na relaciji SAD-Izrael od kada je Vijeće sigurnosti UN usvojilo odluku broj 242, 1967. godine, su propali. SAD su u ovom pitanju uvijek bile na strani Izraela i podržavale Izrael.
Ali neki stručnjaci kažu da je Turska izgubila ulogu posrednika nakon Davosa…
Ti stručnjaci griješe. Više Izrael treba Tursku nego što Turska treba Izrael. Davos nije pokvario odnose u toj mjeri da se ne mogu popraviti. A dokaz za to je: Izraelci nisu napuhali događaj; štaviše, Peres je odmah nazvao tursku stranu i pokazao da ne želi da se situacija preuveliča.
Kažete da je Gaza postala klasična kolonija, a da su jevrejska naseljavanja nemoralna i ilegalna. Zašto ste tako oštri prema vlastitoj državi?
Stojim iza svake riječi koju sam napisao u tom članku. Ne uživam u kritikovanju Izraela. Ono što radim je što časno govorim o današnjem Izraelu. Ja sam 1960-ih godina odslužio vojsku u Izraelskim oružanim snagama. Tada je izraelska vojska zaista bila odrambena vojska. Nakon 1967. godine, Izrael je postao kolonijalist. Na okupiranoj teritoriji je uspostavio imperiju i postao ugnjetačka država. Smatram da je Izrael do 1967. godine bio legitiman, ali u potpunosti odbacujem cionistički kolonijalni projekt nakon 1967. Palestinci već 41 godinu žive pod okrutnim vojnim režimom. Oni su prave žrtve i ja izražavam poštovanje prema Palestincima.
Za Izrael kažete da je „u potpunosti nemoralna razbojnička zemlja kojom vladaju bezdušni lideri“…
Ja sam profesor međunarodnih odnosa. U akademskom svijetu, za definiciju razbojničke države postoje tri elementa. To su: neprestano kršenje međunarodnog prava, posjedovanje oružja za masovno uništenje i teroriziranje civila u političke svrhe.
Izrael ispunjava sva tri kriterija.
Kako vidite budućnost izraelske države koja je pobila toliko civila?
Da bi Izrael našao svoj smiraj, hitno je potrebno da se uspostavi nezavisna država Palestina. To ne kažem ja, nego premijer Ehud Olmert. Treba da se zaustavi okupacija i da se vojnici povuku. Ako se okupacija ne zaustavi, Izrael ne može opstati. Znači, nezavisna država Palestina je preduslov za postojanje Izraela. Zaustavljenjem okupacije i povlačenjem vojske, Izrael će sebi učiniti uslugu. Karl Marx je bio vrlo inteligentan Jevrej i rekao je da narod koji tlači drugi narod ne može ni sam biti nezavisan.
Naglašavate da izraelski glasnogovornici stalno lažu. Prema Izraelu, Hamas je prekršio primirje. Ko je, ustvari, prekršio primirje?
Izraelski glasnogovornici su tokom agresije izrekli mnogo laži. Ako ljudi ne shvate ko je prekršio primirje, neće ništa razumjeti. Ustvari, sami izraelski izvori pokazuju da je Izrael prekršio primirje.
19. juna 2008. dogovoreno je primirje između Izraela i Hamasa. Hamas je trebao prestati s raketiranjem, a Izrael je trebao zaustaviti ekonomski embargo. Jer stanovništvo od 1,5 miliona ljudi nije moglo dobijati hranu, gorivo i medicinske potrepštine. To kolektivno kažnjavanje je zabranjeno, po međunarodnom pravu. U stvarnosti, Izrael je još više ojačao ekonomski embargo. Trebalo je da kada Hamas prekine s raketiranjem da Izrael prekine s vazdušnim napadima i atentatima. Suprotno od onog što tvrdi izraelska propaganda, primirje je bilo potpuno uspješno.
Tokom 6 mjeseci prije primirja, iz Gaze u Izrael je ispaljivano 179 raketa mjesečno. Tokom 4 mjeseca nakon primirja, ovaj broj je pao na 3 rakete. Ovo su informacije sa internet stranice Ministarstva vanjskih poslova Izraela. Niko to ne može negirati.
Primirje je bilo uspješno sve dok Izrael nije odlučio da ga prekrši.
4. novembra, Izrael je ubio 6 Hamasovih boraca u Gazi i time prekršio primirje. O tome se nema šta dalje reći.
Izvor: Zaman
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba