Dobri Bošnjo koji nikoga nije mrzio

Najstariji stanovnik Goražda i Podrinja Šaćir Selimović umro je u 105. godini. Stari hadžija, rođen u doba Austro-Ugarske, odrastao je u siromašnoj porodici sa šestero djece i preživio je nekoliko društvenih sistema. U školu nikada nije išao, ali ga je školovao život i vjera kojoj je bio posvećen.
– Allah mi je podario još znanja, ali nekad kad klanjam, prenese me i ne znam kol’ko sam rekjata klanj’o. Zahvaljujem Allahu što mi je u srce i dušu dao da svakoga volim, a nikoga ne mrzim – kazao nam je hadži Šaćir prije nekoliko mjeseci, kada je Avaz o njemu pisao posljednji put.

Iako narušenog zdravlja, prisjetio se teškog rada u mladosti, kada je za osam sati transporta balvana dobivao nedovoljno i za kilogram šećera, i vremena u kojem je za kilogram kafe trebalo dati ovcu.
– I danas nešta kažu da je bilo dobro. Neka nama naše Bosne – poručio je dedo Šaćir, koji svoj tespih
do posljednjeg trenutka nije ispuštao iz ruke.

Dženaza hadži Šaćiru Selimović u bit će klanjana danas nakon podne-namaza ispred Sinan-begove džamije u Goraždu, a ukop obavljen na mezarju Kolijevke.

Izvor: Dnevni Avaz

Tako jednostavni ljudi, dobre Bošnje, posebni vjernici su u pravom smislu riječi ponos ove zemlje i ovog naroda. Zamislite samo kolika je ta duhovna razlika između velikog broja nas koji mrze, zavide, preziru i koji se opterećuju uspjesima i manama ljudi, iako se deklarišemo kao intelektualnci, naučnici, elita… i ovakvih ljudi koji nemaju ni jedan razred u školi, a imaju cijelu školu pod malim noktom. Zaista, čistota duše je fenomen koje mnoge ostavlja bez riječi i komentara. Vječna Božija milost neka te prati!

N.H.