Australija – kontinent postaje nenaseljiv!
IslamBosna.ba – Ni jedna druga država nije ugrožena promjenama klime kao što je to Australija. Privreda cvjeta, ali priroda propada! Postoji velika opasnost da čitav kontinent postane ogromna pustinja. Već za nekoliko godina, taj kontinent se više neće moći prepoznati.
Jednog dana, probudila se zmija i uputila se kroz pustinju. Za sobom je ostavljala udubljenja i proširenja u zemlji. Zatim je probudila žabe i poškakiljala ih. Žabe su bile pune vode koju su zbog smijeha ispljunule – tako da su se u čitavoj Australiji stvorila jezera. Od davnina se među Aboridžinima prepričavaju ove priče o nastanku vode. A danas upozoravaju: kada žabe prestanu kreketati, ostat će samo prazna korita – pa će i ljudi nestati.
Stanovnici malog grada Louth se već boje da bi Aboridžini mogli biti u pravu. Louth se danas snabdijeva vodom pomoću cisterni. Čitavu Australiju čeka sudbina Loutha, jer bi uskoro mogla postati sudbina cijelog kontinenta. Nekada je Louth brojao 4000 stanovnika, danas samo 44. Nekada je Louth ležao na rijeci Darling, danas je od te rijeke preostalo samo još korito. Prije je kreket žaba odjekivao gradom, danas ima djece koja još nikada nisu vidjela žabu.
Kontinent ostaje bez vode
Suše haraju Australijom. Stotine hiljada stanovnika bježi u veće gradove. Louth isušuje, čitava Australija isušuje. Strušnjak za civilizacije Jared Diamond je ubijeđen: Najgori scenarij u budućnosti za Australiju predviđa apokalipsu. 2007. godine su se po prvi put pojavili konkretni planovi za evakuaciju kompletnih manjih gradova u epicentrima suše. Par stotina stanovnika snabdijevati vodom košta par hiljada eura mjesečno. Danas, 60% australijskog stanovništva naseljava milionske gradove Melbourne, Sydney, Brisbane, Adelaide i Perth. Veliki broj stanovnika i dalje bježi u spomenute gradove. Te metropole postaju oaze civilizacije na kontinentu koji se pretvara u pustinju.
2006. godine je u prosjeku svaka četiri dana bi jedan farmer počinio samoubistvo, a svaki dan napuštena je jedna farma. Suša je australijska realnost. Moramo naše planove prilagoditi budućnosti koja će biti suha, mišljenja je Ross Young, predsjedavajući Water Service Association of Australia. To znači da će se više Australijanaca s kantom vode i spužvom u ruci ići kupati, umjesto stati pod tuš. Još 2001. godine, na samom početku suše, je 26% svih rijeka bilo iscrpljeno. Godine su bile potrebne s natprosječnim padavinama kako bi se stanje popravilo. Međutim, tako nečemu se uzaludno nadati. Mi ne koristimo riječ “suša” više. Ono što danas doživljavamo je postalo normalno, kaže Ross Young. Nikada više nećemo posjedovati onoliko vode koliko smo je imali u prošlosti.
Početkom 2008. godine su obilne padavine olakšale život na pojedinim dijelovima kontinenta. Ipak, januar 2008., je bio najtopliji u historiji Australije. Studija o okolišu prognozira da će do 2070. godine temperature skočiti za 6 stepeni, padavine na jugoistoku pasti za 35%, a na jugozapadu za 60%.
Pomolimo se za vodu!, obratio se premijer svojim državljanima 2007. godine. Međutim, postoji mišljenje da Australija mora promijeniti način vođenja privrede. Kontinent posjeduje mnogo prirodnih resursa, tako da Australija godišnje izvozi oko 18 miliona tona uglja. Međutim, za svaku navedenu tonu se potroši 200 litara vode. Za proizvodnju i izvoz prirodnih dobara, Australija utroši više vode nego što padne u obliku kiše.
Malo zemljišta za mnogo ovaca
60% površine Australije i 80% postojeće vode se koriste za poljoprivredu; to je neshvatljivo, ali s razlogom: Ni jedna druga zemlja nije neplodna kao Australija, smatra klimatolog Tim Flannery. Od davnina su australijski farmeri trebali mnogo zemlje kako bi stoka mogla preživjeti. Samo jedna ovca u Australiji treba 120.000 kvadratnih kilometara pašnjaka kako bi imala dovoljno da jede. Više od pola farmi biva subvencionirano od države. Mnogi farmeri su za samo jednu sušnu godinu izgubili više od pola stoke. Znajući to, ponuda države biva sve atraktivnija: svaki farmer koji odustane i preseli se u grad, dobija oko 170.000 australijskih dolara.
“Priroda nam pravi zamku”
Prvi put od naseljavanja bijelaca prije 200 godina, Australija mora uvoziti žitarice. To je rezultat politike koja uništava prirodnu okoliš. Svaki farmer je do prije nekoliko godina bio obavezan da sa svog zemljišta odstrani svo drveće. Samo u Darling Murray oblasti, u jugoistočnoj Australiji, je posječeno oko 15 milijardi stabala. Zatim je država napravila brane i sisteme za navodnjavanje. Za navodnjavanja su utrošene ogromne količine vode, što je uzrokovalo da se mnoge rijeke isuše. Australijska poljoprivreda se nalazi u veoma nezgodnoj situaciji. Odstranjivanje šuma je prouzrokovalo poremećaj klime. I konstanto navodnjavanje je dovelo do prisustva soli u tlu.
Još mračnija budućnost vjerovatno čeka australijsku faunu. Nigdje na svijetu djelovanje ljudi nije uništilo životinjski svijet kao što je to slučaj u Australiji. Australija je svjetski prvak kada je u pitanju iskorijenjivanje domaćih sisara, kaže Harry Recher, predsjednik National Biodiversity Councila. Faktički je svaka životinjska vrsta izgubila 90% svoje populacije.
Na sve to dolaze još i kobne posljedice uvezenih životinja. Po procjenama se radi o milion kamila koje u sušnim područjima ostatak zelenila jedu i na taj način ubrzavaju formiranje pustinje. U tropskom sjeveru, fauni trenutno štete i uvezene aga – žabe koje inače naseljavaju južnu Ameriku. Svojim otrovnim žljezdama ubijaju razne ptice grabljivice, krokodile i druge potencijalne neprijatelje. Međutim, najbrutalnije posljedice dolaze od bezbroj miliona ovaca i goveda po farmama. Njihova kopita nabijaju zemlju i otežavaju upijanje kišnice. Znajući to, ne čudi da i pri najmanjim kišama dolazi do poplava. Država danas pokušava sađenjem novih stabala spasiti što se spasiti može. Pitanje je da li će uspjeti…
Izvor: wdw 3/08
Prijevod: IslamBosna.ba