Zašto će Izrael teško pobijediti Hamas (i Hizbullah)?
IslamBosna.ba – Mnogo je sličnosti između najnovijeg napada Izraela na Hamas i Gazu s jedne strane, i rata između Izraela i Hizbulaha 2006. godine u Libanu. Evo nekih najznačajnijih sličnosti, po mom mišljenju:
Prva sličnost se odnosi na porijeklo: Hamas i Hizbullah nisu postojali prije 1982. godine. Njihovo stvaranje i snaga moraju se razumjeti u velikoj mjeri kao odgovor izraelskoj okupaciji i kolonizacionoj politici u Palestini i Libanu, uz druge sporedne razloge.
Hamas i Hizbullah su ideološka pastorčad stranke Likud, a naročito Ariela Šarona, čija je sklonost nasilju, rasizmu i kolonizaciji kao osnovnim sredstvima djelovanja naspram okupiranog arapskog stanovništva, stvorilo kod ovog naroda volju za otporom. Trio koji trenutno sprovodi Šaronovu zaostavštinu brutalnosti – Ehud Olmert, Ehud Barak i Cipi Livni – izgleda da je genetički slijep na činjenicu da što više sile i brutalnosti Izrael sprovodi nad Arapima, tim je jači i odgovor u obliku sve efektivnijeg pokreta otpora koji ima sve širu javnu podršku.
Druga sličnost je u tehničkoj osposobljenosti. I Hizbullah i Hamas su dosljedno povećali svoju odlučnost i sposobnost u rukovanju raznovrsnim raketama i projektilima kako bi uznemiravali i napadali Izrael. Ono što je važnije, u mogućnosti su da bolje zaštite svoje raketne bacače od očekivanih izraelskih napada.
Broj mrtvih na strani Izraela u posljednih nekoliko godina je vrlo mali, brojeći par stotina, u uporedbi sa hiljadama Palestinaca koje je Izrael ubio. Ali uništavanje i prebrojavanje mrtvih nisu najkorisniji kriteriji koji se mogu koristiti u ovoj analizi. Pravo mjerilo politike jesu izraelska osjećanja ranjivosti i palestinska osjećanja osnaživanja, prkosa i sposobnosti da uzvrati borbu.
Jeziva je ali opipljiva pobjeda Hamasa što je jednostavno u stanju ispaljivati 30 do 40 raketa dnevno na jug Izraela, dok Izrael sistematski uništava većinu sigurnosne i civilne infrastrukture u Gazi. Priča o Davidu i Golijatu je sada obrnuta – u potpuno istoj regiji u južnoj Palestini/Izraelu gdje se priča i odvijala u Bibliji.
Frustracija i impotencija Izraela se vidi u bombaškim napadima na Islamski univerzitet i zgradu Parlamenta Palestine u Gazi – simbole savremenosti i demokratije koju Izrael i Sjedinjene Države tvrde da nastoje promovirati u arapskom svijetu, ali, u praksi, pronalaze da ih je mnogo lakše bombardovati. Palestinci i Libanci plaćaju vrlo visoku cijenu za svoju postojanost, otpornost i „pobjede“, ali sve dok neko ne ponudi učinkovitiji način rješavanja izraelskog nasilja u ovom sukobu, vjerovatno da će se ovaj ciklus ratovanja nastaviti još neko vrijeme.
Televizijske slike mrtve djece i drugih nevinih civila u Gazi stvaraju ogromnu volju za borbom među Palestincima i njihovim pristalicama širom arapskog svijeta i izvan njega. Izraelci ostaju slijepi na činjenicu da Arapi reaguju na brutalnost na isti način kao što i Izraelci. Većina Izraelaca koji su prošle sedmice učestvovali u jednoj anketi podržava nastavak napada na Gazu uprkos velikom broju civilnih žrtava. Izraelci izgleda smatraju da imaju pravo da reaguju na napade protiv njih samih upotrebom nasilja – ali Palestinci nemaju to isto pravo da reaguju kada ih napadne Izrael. Zašto dvostruki standardi? Jedna od posljedica ovog rasističkog, barbarskog stava jeste i samo rađanje, razvoj i snaga Hamasa i Hizbullaha, i njihova sposobnost da uzvrate dovoljno snažno i da primoraju Izrael na prekid vatre.
Treća sličnost je u konvergenciji između religije, nacionalizma, vlasti i politike. I u Palestini i Libanu, preovlađujući sekularni politički sistemi su dokazali da su nefunkcionalni, korumpirani i nesposobni da zaštite društvo od izraelske agresije ili unutrašnjih razdora i kriminala. Pokreti poput Hamasa i Hizbullaha su se velikim dijelom razvili kako bi popunili vakuum u efikasnosti vlasti, sigurnosti protiv izraelskih napada i uspostave reda u zemlji. Postigli su mješovite rezultate, s uspjehom u pojedinim područjima, ali također i intenziviranjem rata i razaranje u drugim.
Pokušaji da se diskredituju ovi pokreti optužbama da su teroristi, da napadaju civile, da nose oružje, da se umiljavaju Siriji i Iranu, da se zalažu za islamske programe, neće ih diskreditovati niti uništiti. Razlog su njihova višestruka uloga – uloga zadovoljenja stvarnih potreba svojih građana na polju upravljanja, sigurnosti, nacionalne odbrane i obezbjeđenja osnovnih usluga građanima – jer to su odgovornosti koje nacionalne vlasti nisu uspjele ispuniti.
Kombinacija ovih atributa otežava Izraelu da „pobijedi“ Hizbullah i Hamas s njihovom postojećom konfiguracijom, bez obzira koliko smrti i destrukcije Izrael obaspe na njihova društva. Ova dva islamsko – nacionalistička pokreta daju odgovore na dugi spisak većinom legitimnih problema koje treba riješiti da bi mir i bezbjednost zavladali u ovoj regiji.
Napisao: Rami Khouri, savjetnik Arab Media Watcha, direktor Issam Fares Instituta na Američkom univerzitetu u Bejrutu, urednik Daily Stara u Bejrutu i ko-laureat 2006. godine za Pax Christi Međunarodnu nagradu za mir.
Izvor: ArabMediaWatch
Prijevod: IslamBosna.ba
