Povratnici nemaju nikakvu podršku od opštine

U selu Barimo kod Višegrada žive dvije porodice Bosankića. Vratili su se 2001. godine kada su im međunarodne fondacije obnovile porušene porodične kuće. Omer ima 30 godina i živi sa mlađim bratom Hamedom i majkom Hajrijom. Rano su ostali bez oca koji je preminuo osamdesetih godina pa su još kao djeca naučili kako se treba boriti u životu.

Prva pomoć koja im je stigla bile su četiri ovce koje su morali ukloniti jer se ustanovilo da su bile zaražene. Odlučili su da potraže kredit od UMCOR-a i počnu se baviti stočarstvom i poljoprivredom. Na svojih pet duluma zemlje pored same rijeke Drine, nizvodno od Višegrada, siju pšenicu, kukuruz, grah, krompir, a nabavili su i dvije krave i nešto ovaca.

U selu Barimo, do kojeg se dolazi asfaltnim putem, skućili su se Bosankići i bez pomoći opštine od koje, kažu, nikada ništa nisu dobili za održivi povratak.

Dolazili su da vide kako i gdje živimo, obećavali ali nikad ništa nisu ispoštovali. Moj mlađi brat Hamed (28) tražio je da ga zaposle na održavanju puta od grada do našeg sela za minimalnu platu ali sve se završilo na obećanjima. Podnosili smo zahtjev Ministarstvu za raseljene osobe da nam doniraju traktor ili motokultivator kako bismo mogli obrađivati zemlju, ali bez rezultata, kaže Omer.

Osam obnovljenih kuća

U selu Barimo nastradalo je 27 Bošnjaka, od kojih se još troje vode kao nestali.

Prije rata u Barimu su živjele familije Bosankići, Smailovići, Samardžići, Bajrići, Behari, Izići, Šabanije, Tvrtkovići, Fejzići i Ramići. Bilo ih je 78 u 21 kući. Sada ovdje egzistiraju samo dvije porodice Bosankića, a ima osam obnovljenih kuća, ističe Omer.

Kome idu donacije

Dobro bi bilo da ponekad našim selom prođu predstavnici opštine i pogledaju ko ovdje  živi zimi i ljeti, ko se čime bavi pa da donacije pravilno upute onima koji će ih kvalitetno iskoristiti, priča Omer.

Izvor: Dnevni avaz