Kolikogod pokušavao, izraelski premijer Ehud Olmert ne može ugrabiti nikakvu pobjedu iz ralja poraza koji se obrušava na propali cionistički projekt.
Sasvim jednostavno, ovo je početak kraja Izraela.
Jedino što je Izrael dokazao da može bolje raditi je ubijanje nevinih žena i djece. I u svom genocidnom porivu da izbriše palestinski narod s lica zemlje, sam sebi je zadao fatalan udarac.
Izrael je bio uvjeren da će s lahkoćom pobijediti narod u Gazi. Nakon što je Hizbullah prije dvije godine ponizio, slomio i natjerao izraelsku vojsku da se povuče iz Libana, Izrael je još jednom vidio šta se desi kada potcijeniš neprijatelja.
Neki dijelovi Gaze su sada gomila ruševina nakon što su cionističke granate gađale mali obalski pojas s kopna, mora i zraka. To je bila nemilosrdna, brutalna kampanja, koja je namjerno inscenirana da se desi u posljednjim sedmicama vladavine George W. Busha u Americi i prije početka izraelskih izbora.
Ehud Olmert i Tzipni Livni, kćerka ratnog zločinca i teroriste (jabuka ne pada daleko od stabla, zar ne?), hvalili su se kako će slomiti Hamas i i zaustaviti ispaljivanje Kassam raketa na Izrael.
I tako, ponovno izigravajući žrtvu, cionistička država je dopustila svojoj vojsci – četvrtoj najjačoj na svijetu – da napadne najnaseljenije mjesto na zemlji, tvrdeći da je morala zaustaviti nekoliko primitivnih limenih raketa koje je Hamas ispaljivao na teritoriju koja je i oteta od Palestinaca. Oh, kakva ironija u svemu tome!
Izrael je, u svojim pokušajima da pridobije podršku svijeta, angažovao cioniste koji su neumorno pokušavali diskreditovati Hamas i njihove pristalice putem televizije i novinskih članaka. Neke optužbe protiv Hamasa su bile jednostavno komične i glupe i nisu zavarale nikoga osim publicista koji su ih objavljivali.
Dok sam pisala ovaj članak, na BBC-u sam gledala Olmerta kako zajedno sa evropskim čelnicima na konferenciji za novinare izjavljuje da želi da izraelska vojska napusti Gazu ˝što je brže moguće.˝ Istovremeno, glasnogovornik Hamasa, Ismail Haniya, u razgovoru s televizijskom kućom Al-Aksa hvali hrabrost i junaštvo svog naroda i kaže kako su odnijeli pobjedu nad Izraelom.
I zaista jesu.
Ta želja da se uništi i porazi Hamas učinilo je milione ljudi širom svijeta koji su protestirali protiv rata ponosnim, koji su glasno uzvikivali: ˝Svi smo mi Hamas.˝
Ovakve izjave šokirale su Olmerta, Livni i ostatak ekipe, koji su sa očaravajućom arogancijom vjerovali da će svijet ostati po strani, posmatrati i aplaudirati dok oni vode rat protiv naroda u Gazi.
Umjesto toga, dogodile su se demonstracije, nemiri, anarhije i uvrede koji su uputili i organizovali obični ljudi iz skoro svakog grada na planeti koji imaju osjećaj za pravdu.
To je bio trenutak kada je pokrenuta još jedna bitka: Narod protiv političara. Narod je pobijedio.
Lideri koji su nekad izjavljivali da podržavaju Izrael distancirali su se od Tel Aviva. Čopor arapskh lidera je počeo plesati svoj drugi trbušni ples, dok su neki arapski lideri poznati po brutalnosti i svireposti počeli još više vršiti pritisak na svoje građane zamišljajući zavjere i državne udare, stvarne ili izmišljene, na svakom koraku.
Sramotni ˝učenjaci za dolare˝ izdali su fetve da su demonstracije zabranjene…isti ti šejhovi bili su puni hvale za nas koji smo se okupili i marširali kako bi pokazali svoj bijes protiv podlosti danskih karikatura koje ismijavaju Poslanika Muhammeda a.s. Takvo licemjerje ih otkriva ko su oni zapravo – ljudi bez časti i integriteta.
O, šta bi Bliski istok mogao napraviti sa revolucionarnim likovima poput venecuelanskog Huge Chaveza koji je šutnuo izraelskog ambasadora iz zemlje, za kojim je uslijedio i bolivijski predsjednik.
Možda najteži udarac je Izraelcima došao iz nekadašnjeg saveznika, Zaljeva, emira od Katara, koji je prekinuo sve veze i odnose sa lopovskom državom.
Još uvijek ne znamo koliko je izraelskih vojnika izgubilo živote…to je stvar o kojoj Olmert šuti. Nema javnih, zvaničnih sahrana na telavivskoj televiziji. Izraelci koji izigravaju žrtvu za evropske i američke medije nisu u stanju javno prikazati svoju žalost svijetu. Je li moguće da majke, supruge i kćerke mrtvih osuđuju izraelsku vladu za još jednu propuštenu kampanju?
Prošle sedmice je Olmert pričao kako je nazvao George W. Busha i prekinuo ga usred govora u Philadelphiji, rekavši mu po uputama Condoleeze Rice da ne glasa za UN-ovu rezoluciju koju je ona sama napisala. Bush je poslušao.
Nadam se da će ovo Barack Obama i Hillary Clinton primiti na znanje.
Također se nadam da će shvatiti da je demokratski izabrani Hamas jedina stranka s kojom se može sjesti i pregovarati, a da će neuspjelog palestinskog vođu Mahmuda Abbasa gledati kao kolateralnu štetu. Povjerenje u njega je izgubljeno, i bilo koji posao koji je sklopio sa Izraelom u ovom sramotnom periodu uskoro će biti razotkriven. Na neki način razumijem što je njegova luksuzna vila u Gazi jedina zgrada koja je ostala bez ogrebotina, granata i tragova metaka. Preživio je bombardovanje u naselju koje je bez milosti napadnuto. Smiješno!
Gaza će se uzdići iz prašine zajedno sa svojim narodom, jača nego ranije. Oni su primjer otpora u cijelome svijetu i ući će u historiju za svoje junaštvo i hrabrost.
Za nekoliko godina, djeca na Bliskom istoku će odrastati s pričama o iskorištavanju naroda Gaze. Ta djeca vjerovatno će upitati: ˝Šta se dogodilo sa Izraelom? Da li je zaista postojao?˝
Napisala: Yvonne Ridley, suosnivačica pokreta SGS – Zaustavimo pokolj u Gazi. Ona je također dio pokreta ˝Slobodna Gaza˝ i bila je u jednom od dva broda koji su pokušali prekinuti opsadu Gaze; prošlog augusta je uplovio u luku prvi put nakon više od 40 godina. Zajedno sa filmskim producentom Akijem Navazom napravila je dokumentarni film o tom historijskom putovanju.
Izvor: Information Clearinghouse
Za IslamBosna.ba prevela: M.I.