Ovu poruku dobio sam od Barbare Lubin, osnivača Dječijeg saveza za Bliski istok:
Nakon deset sati čekanja u Egiptu i Gazi, sa svojim prijateljem i kolegom aktivistom Sharonom Wallaceom ušla sam u Pojas Gaze. Traume i razaranja su veća nego što sam očekivala. U samo dva kratka dana upoznala sam porodice kojima su dali samo nekoliko minuta da napuste svoje domove i sada žive u prenatrpanim UN-ovim školama; vidjela sam ostatke ruševina plastenika koji su bombardovani; kroz prozor sam posmatrala poljane i puteve čije površine su uništili izraelski tenkovi; posjetila sam dva univerziteta koja su sada teško oštećena zbog izraelskih bombi.
Od svih razaranja koje sam do sad vidjela postoji jedna posebna priča za koju mislim da svijet treba da zna i da je čuje. Upoznala sam majku koja je bila u kući sa svojih desetero djece kada su izraelski vojnici upali u kuću. Rekli su joj da mora izabrati petero od svoje djece koje će dati kao ˝poklon Izraelu.˝Dok je vrištala u strahu ponovili su svoj zahtjev i ponudili joj da sama izabere ili će oni birati umjesto nje. Onda su izraelski vojnici, pred njenim očima, ubili njeno petero djece.
Danas sam posjetila izbjeglički kamp Džebalija i kvart Zejtun u Gaza Cityu, dva od najteže pogođenih područja u brutalnim izraelskim napadima. U Džebaliji su na udaru bile i apoteke, škole i kuće. Jedan od naših volontera po imenu Muhammed bio je prisiljen zajedno sa svojom porodicom da napusti svoju kuću zbog intenzivnog bombardovanja u njihovom području.
U Zejtunu sam vidjela kako ljudi sakupljaju drva sa sagorjelog drveća. Zbog skoro dvogodišnje blokade Pojasa Gaze ljudi nisu imali plin za kuhanje, tako ove porodice moraju paliti vatru kako bi se grijale i skuhale ono malo namirnica što dobivaju.
Razgovarala sam sa ljudima na ulici, koji su ispričali stravične priče o divljim psima koji dolaze da jedu njihove mrtve komšije, rodbini koja je krvarila do smrti jer Izrael nije dozvoljavao medicinskim radnicima pristup tom području i o izraelskim vojnicima koji upadaju u kuće ljudi da bi ih pretukli i ubili.
Ipak, uprkos ogromnoj žalosti i razaranju, ljudi počinju da se polahko vraćaju u normalniji život.
Mlada žena po imenu Sabrin iz Refaha mi je rekla: ˝Mi smo jak narod. Kolikogod nas Izrael bude bombardovao, mi nećemo napustiti naše domove. Pokušat ćemo živjeti koliko je moguće normalnim životom.˝
S poštovanjem, Barbara Lubin
Gaza City, Gaza, Palestina
Izvor: uruknet.de
Za IslamBosna.ba prevela: M.I.